Poljana je “OK”, ali zaslužuje li sve nagrade kojima se političari hvale?
Šibenska Poljana se posljednjih godina često spominje kao nagrađivani trg od strane političara. Kad se krene kopati po tragovima tih priznanja, dobije se zanimljiv mozaik: jedan stvarno osvojeni međunarodni trofej, više međunarodnih nominacija, te nekoliko domaćih strukovnih i državnih procesa u kojima je projekt bio u konkurenciji, ali nije bio pobjednik. Pretragom javno dostupnih podataka o gradskoj potrošnji nije pronađena nijedna transakcija koja se može izravno povezati s organizacijama iza tih nagrada i nominacija što ne dokazuje da troška nije bilo, ali u javno vidljivim zapisima nema jasnog traga takvom plaćanju.
Ruglo kosine i troetažnog parkirališta
Priča o “nagrađivanom trgu” ima i drugu, puno prizemniju stranu: onu svakodnevnu. Poljana je već dulje vrijeme predmet kritika zbog rješenja koja dio građana doživljava funkcionalno i vizualno upitnima: najviše zbog nadstrešnice nad garažom koja zagrađuje pogled prema HNK Šibenik što je po mnogima potpuno uništilo vizuru Poljane. Na terenu se vide i tragovi ponavljajućih problema s vodom: uz rub konstrukcije pojavljuju se mrlje već godinama, vjerojatno zbog kondenzacije vlage i o tome gradske vlasti šute i nisu u stanju popraviti.
Ostaje i sama činjenica da je ispod trga izvedena troetažna garaža i to u vrijeme kad mnogi europski gradovi idu u suprotnom smjeru: smanjuju automobilski promet u povijesnim jezgrama, ukidaju parkiranje na najvrjednijim površinama i vraćaju prostor pješacima i javnom životu. Čak 256 parkirnih mjesta, a ništa ne žele dati stanovnicima na povoljno korištenje i samo dodaju parkiranje u strogom centru, kao s ulicom Vladimira Nazora.
Kako žiriji i organizacije koji nagrađuju “javne prostore” vrednuju taj prometni i urbanistički kontekst i je li im uopće bio važan, ili su ocjene ipak dominantno proizašle iz fotografija s interneta i prezentacije projekta?
Pa, krenimo redom.
BIG SEE Architecture Awards (2021.)
BIG SEE (Zavod BIG iz Slovenije) djeluje kao platforma i festival koji dodjeljuje nagrade za arhitekturu i dizajn uz naglasak na međunarodnu promociju i “vidljivost”. Za Poljanu se navodi da je u izdanju 2021. dobila status Grand Prix i Winner. Te iste godine na listi Grand Prix projekata, uz Poljanu, spominju se i nCAVED (Atena), Concrete houses (Lukovo Šugarje) te Kinderhaus Sulz (Vorarlberg).
Ono što ovu nagradu čini specifičnom jest način ulaska u “konkurenciju”: BIG SEE javno komunicira da postoji naknada za prijavu, a za projekte koji uđu u krug pobjednika nude se i dodatni paketi vidljivosti. Iznosi se razlikuju po izdanjima i rokovima, ali okvirno govore o modelu u kojem nagrada nije samo stručna potvrda nego i dio promotivnog sustava.
Piranesi Award (2021.): selekcija preko nacionalnih selektora, jasni kriteriji
Piranesi Award dio je konferencije i izložbe “Piran Days of Architecture” (PIDA) i funkcionira regionalno: više država sudjeluje tako da svaka, preko nacionalnog selektora, predlaže radove za međunarodnu konkurenciju. U pozivu se naglašavaju kriteriji poput odnosa prema kontekstu, inovativnog prostornog plana, poštovanja prirodne i kulturne baštine, kvalitete detalja te promišljene uporabe materijala i svjetla.
Poljana je u tom sustavu bila nominirana/selektirana za 2021. godinu. Pobjednik međunarodne Piranesi nagrade 2021 bio je Saint Gellért Hall u Budimpešti, uz dodijeljene počasne pohvale (među spominjanim projektima su Hunting Grounds, Pet Crematorium i Market Ptuj). Za razliku od BIG SEE-a, ovdje je ulazak u konkurenciju vezan uz selekciju, a ne tipičnu “prijavi se i plati” logiku, iako se za izložbeni dio prema pravilima izdanja može pojaviti zaseban trošak.
EUmies / Mies van der Rohe Award (2022.): nominacija kroz mrežu stručnjaka, bez “prijavi se i plati”
EUmies Awards (u okviru Fundació Mies van der Rohe i europskog modela) funkcionira tako da projekti u pravilu ne ulaze otvorenom prijavom, nego kroz nominacije: prijedloge nezavisnih stručnjaka, strukovnih udruga i savjetodavnih tijela, nakon čega se autori kontaktiraju i projekt se formalno uvrštava. Poljana je bila uključena kao nominirani projekt u bazi za izdanje 2022.
U izdanju 2022. glavna nagrada u kategoriji arhitekture pripala je projektu Town House – Kingston University (Grafton Architects), dok je nagrada za “emerging” pripala La Borda – Cooperative Housing (Lacol). Kod EUmies-a naglasak je na reputacijskom i stručnom nominiranju, a ne na plaćenoj prijavi, pa eventualni troškovi (ako postoje) uglavnom nisu “kotizacija za razmatranje” nego sporedni logistički/promotivni troškovi.
Simon Architecture Prize (2022.): besplatno sudjelovanje, dvije kategorije, Poljana u “Collective Places”
Simon Architecture Prize je međunarodna nagrada koja naglasak stavlja na “življena mjesta” – prostor iz perspektive korisnika – i dijeli se na dvije glavne kategorije: Collective Places i Personal Places. Prema objavama Grada, Poljana je bila nominirana u kategoriji Collective Places.
Za 2022. godinu pobjednici su bili Rambla Climate House u kategoriji Personal Places te Kithara Music Public Kiosk u kategoriji Collective Places. Kod ove nagrade se u natječajnim najavama navodi da je sudjelovanje besplatno, što je važna razlika u odnosu na modele koji uz nagradu nude i plaćene promotivne pakete.
Domaće nominacije: UHA i Vladimir Nazor: važna razlika između nominiran i dobio
Grad navodi i domaće procese: Poljana se spominje kao nominirana za UHA-inu nagradu Viktor Kovačić te u kontekstu državne nagrade Vladimir Nazor (arhitektura i urbanizam). Kod Nazora je posebno jasna razlika između “biti u priči” i “biti dobitnik”: za 2021. u kategoriji arhitekture i urbanizma nagrada za životno djelo dodijeljena je Đuri Mirkoviću, a godišnja nagrada Ivi Letilović i Igoru Pedišiću za Providurovu palaču u Zadru. Za 2020. u istoj kategoriji nagrada za životno djelo pripala je Vinku Uhliku, a godišnja nagrada se vezuje uz projekt studentskog doma Sveučilišta u Dubrovniku.
Kod državnih nagrada poput Nazora prijava se u pravilu ne svodi na kotizaciju, jer se radi o institucionalnom procesu s komisijama i odborom, pa se eventualni trošak, ako ga je bilo prije traži kroz šire stavke (promocija, produkcija materijala, putovanja) nego kao “ulaznica” za razmatranje.
Popis priznanja može biti zanimljiv indikator kako je projekt prošao, ali ne može zamijeniti stvarni test prostora u svakodnevici. Stvarne primjedbe građana održavanja, tragova curenja, vizualnog utjecaja nadstrešnice i smjera prometne politike u samom centru ostaju uglavnom bez odgovora.
