Dok Mileta potpisuje „povijesne” povelje u Šibeniku su izvučene samo dvije subvencije za energetsku obnovu stambenih zgrada!

Šibenik Energetska obnova Dekarbonizacija Danijel Mileta NPOO

Veliki dan za grad, Mileta je potpisao Povelju, a tu se naravno i Rakić nacrtao jer više nijedna fotka ne može bez njega. I to ne bilo kakvu Povelju, nego Povelju o “dekarbonizaciji zgrada do 2050. godine”. Litret, rukovanje, osmijeh, vjerojatno janjetina poslije na račun Šibenčana. Problem je samo jedan, nigdje u tekstu ne piše na što se grad zapravo obvezao.

Povelja koja ne obvezuje na ništa konkretno

Kad pročitate malo po internetu, ispadne da povelja ne obvezuje ni na što konkretno. Rok je 2050. godina, tj. 24 godine u budućnosti. Nema broja zgrada, nema iznosa, nema rokova, nema konkretnih subvencija za energetsku obnovu stambenih zgrada. Sam dokument kaže da potpisnici rade na dekarbonizaciji, nota bene, “gdje god je to moguće”. Potpisan je standardizirani tekst od jedne stranice, identičan za sve.

Ono malo konkretnih brojki ne nalazi se u samoj povelji, nego u Dugoročnoj strategiji obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050., nacionalnom dokumentu na koji se povelja poziva. Strategija predviđa da Hrvatska do 2030. obnovi više od 30 milijuna kvadrata zgrada, od čega oko 6,3 milijuna kvadrata baš u višestambenim zgradama, a procijenjena investicija za to je oko 2.28 milijardi eura.

Subvencije i novac već postoje, samo dvije šibenske zgrade ih izvukle

I ključna stvar, novac i subvencije za stambene zgrade već postoje, i to ozbiljni. Država daje bespovratno 60 do 80 posto troškova obnove. Kroz NPOO je za obnovu zgrada alocirano 2 milijarde eura. U cijeloj Hrvatskoj se obnavlja oko 170 višestambenih zgrada iz zadnjeg ciklusa, a obnovljeno je oko 16.000 kućanstava. Potražnja je četiri puta veća od ponude. Po Šibeniku, pak, tek dvije zgrade su u posljednjem valu izvukle te subvencije, na Trgu Andrije Hebranga i Petra Preradovića.

Što je s običnim zgradama u kojima ljudi žive?

Ono što građane zapravo zanima u cijelom članku se ne spominje. Dosad je grad izvlačio novac za energetsku obnovu škola, kazališta, knjižnice, i to je pohvalno, ali što je s običnim zgradama u kojima ljudi žive? Koji je plan za Šubićevac, Baldekin, Meterize, Vidike? Hoće li grad pomoći suvlasnicima i upraviteljima u prijavama na natječaje, organizirati radionice, platiti projektante za pripremu dokumentacije? Tu je grad u potpunosti zakazao.

Natječaji su otvoreni, a šibenske zgrade se jedva prijavljuju. Članak to ništa ne pokriva. Samo fotka s potpisivanjem, frazetine o “jačanju kapaciteta” i “zelenim vještinama” koje su prije toga potpisale stotine drugih, i režimski mediji koje plaćamo sa stotinama tisuća eura godišnje koji to podijele kao veliki win.