Najnoviji idiotizam gradske vlasti: Grad s novom javnom firmom ulazi u ugostiteljstvo, trgovinu, servis brodica i najam ležaljki

Među točkama sjednice Gradskog vijeća 17. lipnja nalazi se i osnivanje nove gradske tvrtke Obala i plaže Šibenik d.o.o. U najavi smo prenijeli osnovno, a sada smo detaljnije pročitali predmet poslovanja iz prijedloga odluke (PDF). Popis sadrži 23 djelatnosti i tek se manji dio njih tiče onoga što bi čovjek očekivao od tvrtke za upravljanje plažama.

Uz upravljanje uređenim plažama, javnu nabavu i nadzor gradnje na pomorskom dobru, što su poslovi javnog karaktera, u članku 7 prijedloga odluke stoji i sljedeće: pružanje ugostiteljskih usluga te priprema i usluživanje jela, pića i napitaka, kupnja i prodaja robe, iznajmljivanje ležaljki, suncobrana, sportske opreme i plovila, privez i odvoz brodova i jahti, popravak, čuvanje i održavanje plovnih objekata, turističke usluge u nautičkom turizmu, „ostale turističke usluge”, športsko-rekreativne i pustolovne aktivnosti, organizacija događanja, upravljanje nekretninama, skladištenje roba, pa čak i djelatnost parkirališta, premda Grad za parkirališta već ima zasebnu tvrtku.

Suma sumarum, gotovo sve čime se na šibenskoj obali bave privatni ugostitelji, iznajmljivači, čarteraši, serviseri brodica i trgovci, ubuduće smije raditi i tvrtka u vlasništvu Grada. Pritom je Grad na obali istovremeno i regulator: na istoj sjednici, pod točkom 15, privatnicima dodjeljuje dozvole na pomorskom dobru po javnom natječaju, dok vlastita tvrtka po odluci o osnivanju može gospodariti pomorskim dobrom i „temeljem prijenosa ovlaštenja od strane osnivača”, bez ikakvog natjecanja.

Takva konkurencija za privatnika je nemoguća. Poduzetnik koji drži kafić na plaži ili iznajmljuje ležaljke plaća dozvolu, riskira vlastiti kapital i lošu sezonu plaća iz svog džepa. Gradska tvrtka ne riskira ništa: iza nje stoji proračun, infrastrukturu joj daje osnivač, a o svemu odlučuje skupština koju de facto čini jedan čovjek, gradonačelnik sa svojom većinom. Tvrtka koja ne može propasti i koja poslove dobiva od vlastitog vlasnika ne natječe se s privatnicima, ona ih istiskuje. Ako je svrha urediti plaže i naplatiti koncesije, za to već postoje gradski upravni odjeli i javni natječaji. Ako je svrha prihod, onda Grad taj prihod planira uzimati vlastitim građanima koji od istih poslova žive i pune mu proračun porezima.

Trenutak i izvedba dodatno bodu oči. Ista sjednica gasi tvrtku Podi Šibenik d.o.o. pripajanjem Trokutu, uz obrazloženje racionalizacije troškova, proračun je 2025. završio oko 4,5 milijuna eura u minusu, a rebalans reže kapitalna ulaganja za 8,8 milijuna. U takvom se trenutku osniva nova tvrtka s direktorom, koji prvih šest mjeseci može biti imenovan bez natječaja, i petočlanim nadzornim odborom kojem skupština može odrediti naknade. Koliko je pažnje uloženo u sam akt, govori članak 18 prijedloga: direktor „samostalno sklapa ugovore svih vrsta do iznosa od 1.000.000,00 kuna”, u valuti koja ne postoji od 2023. godine. Numeracija članaka pritom s 43 preskače na 46. Vijećnici bi prije dizanja ruku trebali dobiti odgovor na jednostavno pitanje: koji to posao s ovog popisa privatnik ne može obaviti bolje i bez trošenja javnog novca?