37.000 tona pod zemljom: izvanredna sjednica Sabora o Gospiću u 19 isječaka
Hrvatski sabor održao je 20. kolovoza 2026. izvanrednu sjednicu o opasnom otpadu zakopanom kraj Gospića. Na užem i širem području bivšeg kompleksa uz Bilajsku cestu završilo je oko 37.000 tona otpada, od čega je oko 32.000 tona pomiješano sa zemljom i zakopano, a prva pisana primjedba građana stigla je u nadležno ministarstvo još 17. lipnja 2023. Prvi dio rasprave trajao je pet i pol sati, do prve stanke, a sjednica se nastavlja. Ovdje je 19 isječaka iz tog prvog dijela, svaki s kratkim objašnjenjem o čemu se radi.
Sjednicu je zatražio predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je predložio i četiri zaključka: da Vlada odmah započne trajnu sanaciju i osigura stalni nadzor podzemnih voda uz izvješća Saboru svakih 30 dana, da u roku od tri dana primi predstavnike građanskih inicijativa, da u roku od 15 dana imenuje glavnog državnog inspektora te da Državni inspektorat odmah krene u nadzor svih odlagališta za koja postoji sumnja da sadrže opasan otpad. Vladajuća većina je na početku izglasala objedinjenu raspravu o sve četiri točke, sa 78 glasova prema 53, unatoč protivljenju svih oporbenih klubova.
U ime Vlade govorile su ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministrica zdravstva Irena Hrstić i ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan. Ni predsjednik Republike ni premijer Andrej Plenković nisu bili u sabornici, što je tijekom dana prozivano s obje strane. Na klupama u sabornici cijeli je dan stajao natpis „Zakopana odgovornost".
Brojke koje su se ponavljale kroz raspravu: od ukupne količine oko 4.500 tona je rasuti opasni otpad, 650 tona je u vrećama, a ostatak je zakopan. USKOK vodi istragu protiv 14 fizičkih i četiri pravne osobe, a glavni državni odvjetnik najavio je da bi istraga trebala biti gotova idućeg mjeseca. Isječci su poredani tematski, a ne redoslijedom kojim su izgovoreni.
Koliko je 37.000 tona i što je u tome
Anka Mrak-Taritaš računa da je u dvije godine na tu lokaciju stizalo prosječno 45 tona dnevno, odnosno dva šlepera na dan, a da nikome ništa nije bilo sumnjivo. Dragana Jeckov nabraja što je vještačenjem utvrđeno: oko 4.500 tona visoko toksične mase s klorom i teškim metalima oko silosa, mljevena plastika dopremljena iz Italije, Slovenije i Njemačke, elektronički otpad te infektivni medicinski otpad iz domaćih bolnica. Jasenka Auguštan količinu prevodi u mjeru koju je lakše zamisliti: prosječan stanovnik Gospića proizvede kilogram otpada dnevno, pa bi cijelom gradu trebalo devet godina da proizvede toliko smeća.
Zakon iz 2019. i uvoz otpada
Dalibor Paus podsjeća da su tri ministra koja su u vrijeme izmjena zakona 2019. bila zadužena za zaštitu okoliša i danas članovi Vlade. Sandra Benčić tvrdi da je tim izmjenama ukinuta obveza uvoznika da najmanje tri dana prije uvoza obavijesti Državni inspektorat o tome što uvozi, koliko i kamo to ide, uz obrazloženje da je riječ o pretjeranom administrativnom teretu. Njezina je teza da jedan slučaj ilegalnog odlaganja jest kriminal, dva ili tri mogu biti organizirani kriminal, ali da stotine takvih lokacija više nisu pitanje pojedinačnog kriminaliteta.
Zna li država gdje uvezeni otpad završi
Benčić je ministricu Vučković pitala je li 2024. u Hrvatsku uvezeno 870.000 tona otpada, od toga 720.000 tona kroz notifikacijski postupak u kojem država daje suglasnost, i zna li za svaku tonu gdje je završila. Ministrica je odgovorila da je sljedivost tokova otpada trebalo unaprijediti i najavila izmjene pravilnika kojima obrada otpada kod posljednjeg u nizu prestaje biti opcija i postaje obveza. Benčić je potom kroz povredu poslovnika ustvrdila da je time priznato da država ne zna gdje otpad završava, pet godina nakon donošenja zakona.
Građani su prijavljivali, nalazi su objavljeni kasno
Sabina Glasovac kaže da su institucije reagirale tek kad je građanin morao biti i inspektor i istraživač i novinar i zviždač. Dušica Radojčić podsjeća da je na sjednici saborskog odbora u srpnju 2025. pitala zašto se rezultati uzorkovanja ne objavljuju, da joj je odgovoreno kako problematičnih vrijednosti nema, te da je objava uslijedila tek kad su građani zaprijetili blokadom autoceste. Ministrica Vučković odgovara da je objavljivano ono što se u tom trenutku smjelo objaviti i poziva da se jednako objave analize za Jakuševec, a Jelena Miloš zaključuje da institucije nisu vidjele 37.000 tona otpada i da se ne zna tko je za to odgovoran.
Tko je odgovoran
Ante Kujundžić primjećuje da u cijeloj priči nitko nije odgovoran, ni ministarstvo, ni Fond, ni lokalna vlast. Damir Bakić to razlaže konkretnije: inspektorat upućuje na policiju i carinu, carina kaže da nema ovlasti pa vraća na inspektorat, a ministarstvo tvrdi da nije njegovo, pa pita kako se onda može jamčiti da se isto neće ponoviti. Ministrica odgovara da su nadzori intenzivirani, da se mijenja zakon i da odgovornost u konkretnom slučaju utvrđuju istražna tijela.
„Vjerujem Plenkoviću"
Arsen Bauk pita ministricu vjeruje li više sebi ili premijeru, s obzirom na to da je inspekcija zaštite okoliša 2019. izdvojena iz njezina ministarstva i pripojena Državnom inspektoratu, na čijem je čelu do uhićenja bio Andrija Mikulić. Ministrica odgovara da vjeruje institucijama koje neovisno provode postupke i da nitko nije zaštićen. Na pitanje Mirele Ahmetović kaže izravno da vjeruje Plenkoviću, a Ahmetović joj prigovara da o pojedinim saniranim lokacijama iznosi netočne podatke.
Po kojem se zakonu sanira
Ovo je najtehničkiji, ali i najkonkretniji spor cijele rasprave. Kristina Ikić Baniček tvrdi da je ministrica jednim potpisom mogla odrediti rok onečišćivaču i, ako ga ovaj ne ispoštuje, o njegovom trošku dati izraditi sanacijski program, kako predviđa Zakon o zaštiti okoliša. Saša Đujić pita je li ministarstvo koristilo ovlast da samostalno poduzme nužne mjere. Ministrica odgovara da postupa po Zakonu o gospodarenju otpadom jer je tako brže, a Mihael Zmajlović joj uzvraća da su varaždinske bale sanirane upravo po Zakonu o zaštiti okoliša i da je taj sanacijski program objavljen na stranicama njezina ministarstva.
Kronologija Vlade
Ministrica Vučković iznosi cijeli slijed postupanja kojim dokazuje da se radilo: inspekcijska rješenja za šest lokacija u svibnju 2025., pisano očitovanje istražnih tijela o zaprekama, uvrštenje Gospića u Plan gospodarenja otpadom u srpnju 2025. uz 85 posto sredstava iz Fonda, obavijest u listopadu da zapreka više nema i istraživanje tržišta od studenoga 2025. do siječnja 2026. Iz iste kronologije vidi se i koliko je posao težak: za Poznanovec je procjena bila nešto ispod osam milijuna eura, a stigla je ponuda veća od 11 milijuna, dok na natječaj za Gospić po cijeni od 600 eura po toni nije stigla nijedna ponuda pa je cijena podignuta nakon nalaza o povećanom udjelu klora. Podzemne vode mjere se, kaže, na dubinama između 100 i 350 metara.
„Voda je zdrava, ali ne mogu jamčiti"
Ministrica zdravstva Irena Hrstić drži se jedne poruke: nalazi vode, tla i zraka ne pokazuju onečišćenje, a kroz 23 godine praćenja nema povećane incidencije malignih bolesti u Ličko-senjskoj županiji. Ivana Kekin i Dubravka Novak prigovaraju da posljedice okolišnih otrova imaju latenciju od 10 do 30 godina, pa da odsutnost signala danas ne znači ništa. Na izravno pitanje može li jamčiti da posljedica neće biti, ministrica odgovara da ne može i neće, jer ne želi lagati, ali da je zadaća zdravstva prevenirati, češće mjeriti i redovito izvještavati.
Nalaz Geotehničkog fakulteta i riječ „cirkus"
Mate Vukušić podsjeća ministricu da je zbivanja na sjednici odbora u Gospiću nazvala cirkusom, pa joj nabraja što piše u nalazu Geotehničkog fakulteta koji je naručio USKOK: tlo zasićeno bakrom do gotovo 10.000 miligrama po kilogramu, kontaminanti koji su preko biljaka ušli u prehrambeni lanac i izvor onečišćenja s tendencijom širenja. Kaže i da ljudi u toj dvorani nisu bili publika, nego roditelji koji ne znaju smiju li djeci dati salatu iz vlastitog vrta. Ministrica odgovara da je cirkusom nazvala prekid sjednice, a ne građane, te da nitko ne osporava točnost tog nalaza, ali da kasniji nalazi ne pokazuju onečišćenje.
„Izgorio je prvi kat, na drugom još radi klima"
Nikola Grmoja obranu vladajućih sažima slikom stana u kojem je izgorio prvi kat, a poruka stanarima je da na drugom katu još uvijek radi klima. Zamjera i uspoređivanje građevinskog otpada s opasnim otpadom te pita gdje je politička i moralna odgovornost. Ministrica uzvraća da po mišljenju neovisnih stručnjaka voda nije otrovana i zrak je čist, da opasnost ipak postoji i da se sanacija radi pravodobno, kako se traži u vještačenju.
Koliko puta na Silosu
Marin Miletić traži da se počiniteljima oduzme imovina kako bi se bar dio troška sanacije naplatio, a onda ministricu pita koliko je puta fizički bila na Silosu, u Ličkom Osiku i na Rakitovcu. Ministrica odgovara da je bila tamo gdje treba i koliko treba te da se ne slikava i ne proziva ljude zbog toga gdje su bili. Miletić kroz povredu poslovnika uzvraća da se ne radi o kaznenoj nego o političkoj odgovornosti.
Ekocid u Kaznenom zakonu
Ministar pravosuđa Damir Habijan najavljuje novi članak 214.a Kaznenog zakona, osobito teško kazneno djelo protiv okoliša, s kaznom od najmanje 10 godina do doživotnog zatvora i bez zastare, te povećanje novčanih kazni za pravne osobe do 50 milijuna eura. Marija Selak Raspudić podsjeća da četiri godine predlaže uvođenje ekocida i da je Vlada prijedlog odbijala uz obrazloženje da je oportuno pričekati. Habijan tvrdi da je njezin prijedlog bio neprovediv jer je tražio dokazivanje namjere oštećenja okoliša, na što ona odgovara da u prijedlogu ne piše namjera nego znanje.
Most: tri puta poniženi
Grmoja u ime Kluba Mosta tvrdi da su ljudi na tom području triput poniženi: kad su sami morali plaćati testiranja, kad im na sjednici odbora u Gospiću nije dano da govore i kad izostane politička odgovornost. Traži i kaznenu i političku odgovornost, poziva na prosvjed u Zagrebu i proziva ministricu Vučković zbog izjave da povezanost onečišćenja s otpadom tek treba dokazati.
SDP: odredište za otpadnu mafiju
Siniša Hajdaš Dončić kaže da otpad leži zakopan uz cestu kojom ljudi svaki dan voze djecu u školu i da se to nije dogodilo preko noći, nego zato što je bilo jeftinije zatvoriti oči nego platiti nadzor. Popis lokacija, od Gospića i Poznanovca do Pazina, Benkovca i Senja, naziva kartom zemlje koja je odlučila da su joj tlo i voda jeftiniji od nadzora. Podsjeća i da je iza 18 mjeseci ostalo nula uklonjenih tona.
Raspudić: monstrumi ili idioti
Nino Raspudić količinu prevodi u 1.500 šlepera otrova i kaže da su svi u tom lancu, i oni koji su otpad dovezli i oni koji su to propustili spriječiti, ili monstrumi ako su bili svjesni posljedica, ili idioti ako nisu. Politiku opisuje kao zajednicu mrtvih, živih i nerođenih te tvrdi da je ovime narušeno ono što je trebalo prenijeti sljedećim naraštajima. Traži hitno uklanjanje otpada, kontrolu vode i zemlje te imenovanje glavnog državnog inspektora.
HDZ: obrana vladajućih
Hrvoje Zekanović u ime Kluba HDZ-a pita gdje je predsjednik Republike koji je sjednicu i sazvao, broji prazne klupe oporbe i tvrdi da oporbu zanimaju politički bodovi, a ne Lika. Podsjeća na ilegalna odlagališta u Zagrebu i na Jakuševec te tvrdi da u Lici nema povećane incidencije karcinoma. Ovo je jedini isječak u kojem stajalište iznosi zastupnik vladajuće većine, pa ga vrijedi pogledati uz ostale.
Puljak: bakica na tržnici
Marijana Puljak uspoređuje državu koja će kazniti bakicu što na tržnici prodaje sir bez dozvole i zatvoriti ugostiteljski objekt zbog eura i pol viška u blagajni s državom koja nije vidjela stotine kamiona s opasnim otpadom. Podsjeća da je dojučerašnji glavni državni inspektor odveden u lisicama i da se u Gospiću govori o pola milijuna eura mita. Postavlja i pitanje na koje tijekom cijele rasprave nije bilo odgovora: kako se vječne kemikalije uklanjaju iz podzemnih voda, jer kamion ih ne može odvesti.
Troskot: strateška zaliha vode
Zvonimir Troskot tvrdi da je ugrožena strateška zaliha vode i podsjeća da je glavni državni odvjetnik početkom kolovoza PFAS nazvao otrovnim koktelom koji je zajedno s cijanidima i teškim metalima ušao u podzemne vode Like. Ministricu zaštite okoliša pita može li dokumentirano pokazati da je bila na Silosu ili na Rakitovcu i kaže da je narod tog kraja izdan tri puta.
Što slijedi
Sjednica se u trenutku objave ovog teksta još nastavlja, a o četiri zaključka glasovat će se na njezinu kraju. Neovisno o ishodu glasovanja, otvorena su pitanja koja se ponavljaju kroz sve isječke: kada počinje fizičko uklanjanje zakopanog dijela otpada, tko snosi trošak ako se od počinitelja ne naplati, hoće li sanacija biti provedena po Zakonu o zaštiti okoliša ili po Zakonu o gospodarenju otpadom i kada će Hrvatska dobiti glavnog državnog inspektora, kojeg nema devet mjeseci.
Snimka prvog dijela sjednice dostupna je na kanalu Hrvatskog sabora. Isječci su izrezani iz te snimke, bez ikakvih dodataka i bez mijenjanja redoslijeda unutar pojedinog izlaganja. Ispod je i transkript svih 19 isječaka, sklopljen radi preglednosti.
Transkript svih 19 isječaka
Koliko je 37.000 tona i što je u tome
Anka Mrak-Taritaš, GLAS: A kako točno Plenković i HDZ situaciju imaju pod kontrolom? Pa da se malo podsjetimo. U dvije godine između 2022. i 2024. na lokaciji u Gospiću dovezeno je 37.000 tona ilegalnog otpada. To vam otprilike znači 45 tona dnevno ili u prosjeku dva šlepera dnevno. I nikom ništa nije bilo sumnjivo.
Dragana Jeckov, SDSS: Pogledajmo činjenice koje je razotkrio Uskok. 37.000 tona otpada, što je ukupna količina locirana na uže i šire područje kompleksa. Od toga 32.000 tona pod zemljom. Ono što najviše zgrožava je činjenica da najveći dio tog otpada uopće nije vidljiv na površini, namjerno je zakopan u tlo. Crna masa s klorom i teškim metalima, oko 4.500 tona visoko toksične mase odloženo je oko silosa. Ta masa sadrži enormne količine klora i teških metala, što njeno trajno zbrinjavanje čini iznimno komplicirano i skupo. Da je u pitanju međunarodni šverc i bolnički otpad, pored svega, pored nalaza Uskoka i njihovih izvida, vještačenjem Geotehničkog fakulteta utvrđeno je da je pod zemljom da se nalaze tone mljevene plastike dopremljene iz Italije, Slovenije i Njemačke. U pitanju je dakle i elektronički otpad, ali i infektivni medicinski otpad iz domaćih bolnica.
Jasenka Auguštan, saborska zastupnica: Poštovana ministrice, 37.000 tona otpada nekome stvarno zvuči apstraktno, pa bih voljela to malo približiti, što to točno znači. Prosječni stanovnik Gospića proizvede 1 kilogram neopasnog otpada dnevno. Znači, da bi jedna osoba proizvela tih 37.000 tona otpada, trebalo bi joj oko 100.000 godina, s tim da ovdje govorimo o neopasnom otpadu, a ovdje je skladišten opasan otpad. Cijeli Gospić, prema količini otpada koju danas godišnje odlaže, trebalo bi 9 godina da prikupi količinu koja je ilegalno završila na tom području.
Zakon iz 2019. i uvoz otpada
Dalibor Paus, saborski zastupnik: Krenemo li od 2019. godine kada se promijenio Zakon o gospodarenju otpadom i kada je liberaliziran uvoz otpada, možemo lijepo pratiti da sada odgovorne osobe koje su bile zadužene za zaštitu okoliša još uvijek sjede sve tri u hrvatskoj Vladi. I ministarĆorić koji je tada kao ministar gospodarstva bio zadužen za područje zaštite okoliša i ministar Habjan koji sada sjedi kao ministar pravosuđa, tada je također bio ministar gospodarstva i bio zadužen za zaštitu okolišta, i sada ministrica Vučković koja u stvari sada ima svoje novo ministarstvo koje se tako i zove. Sva ova tri ministra dozvolila su da za njihovoj straži usred bijelog dana prođe 1.500 kamiona s otpadom, a da se ništa ne poduzme. 1.500 kamiona, 40.000 tona smeća zatrpano…
Sandra Benčić, Možemo!: Vidite, jedan slučaj ilegalnog odlaganja otpada je kriminal. Dva, tri, četiri slučaja ilegalnog odlaganja otpada mogu biti organizirani kriminal.
Ali kada u deset godina vaše vladavine imate eksponencijalni rast uvoza otpada i stvaranja ilegalnih odlagališta kojih sada ima stotine, ako ne i tisuće, tada to nije pitanje pojedinačnog kriminaliteta, tada je to pitanje državnog pokroviteljstva nad takvim kriminalom. Jer ovo se nije moglo dogoditi a da ne postoji sustav koji to omogućuje. I sada ću vam reći kako omogućuje. Tvrdim da kada bismo sada ovdje pitali ministricu ima li ona podatke točne i može li garantirati da za svaku pošiljku otpada koja se uveze u Republiku Hrvatsku na takozvanu oporabu, zna gdje ta pošiljka završi, ona bi, ako ne laže, morala reći da ne zna jer ne zna nijedna institucija. A znate zašto ne zna? Zato jer je vaš ministarĆorić izmjenama Zakona o gospodaranju otpadom 2019. godine ukinuo obavezu uvoznika da obavijeste minimalno tri dana prije uvoza Državni inspektorat o tome što uvoze, gdje to ide, koliko čega i koji je sastav. Ukinuli ste tu obavezu, znate s kojim obrazloženjem? Da je to pretjerani administrativni teret za takozvane poduzetnike u biznisu s otpadom. Malo ste im olakšali. Od tada imate eksponencijalni rast uvoza otpada u Republiku Hrvatsku. Od tada imate eksponencijalni rast onoga što danas gledamo u Gospiću, u Slavoniji, u Pazinu, u Poznanovcu i tako dalje. Ne samo to, ukinuli ste i mogućnost da se temeljem vodopravne inspekcije ukine dozvola za odlaganje otpada. Ne samo to, omogućili ste i to da tri godine odlažu otpad ne reciklirajući ga i da se to i dalje ne smatra odlagalištem otpada i ne primjenjuju se odredbe na to. Sve ste im to omogućili da bi im olakšali poslovanje. Da bi se nekolicina bogatila na šteti koje će plaćati generacije i generacije. To je slika vašeg domoljublja.
Zna li država gdje uvezeni otpad završi
Sandra Benčić, Možemo!: Poštovana ministrice, imam za vas zapravo jednostavno pitanje, ali mislim da je fundamentalno za sve ove rasprave. 2024. godine u Hrvatskoj je uvezeno 870.000 tona otpada. Uvezeno, dakle tuđeg otpada. Od toga 720.000 uvezeno je na notifikacijski postupak, dakle onaj za koji država daje suglasnost. Možete li nam reći da li vi za svaku od tih tona znate gdje je na kraju završila? Ako ne znate vi, tko zna, na temelju kojih podataka, koja je to institucija u Republici Hrvatskoj koja ima podatke o tome gdje točno završi i na koji način otpad koji se uveze u Republiku Hrvatsku? Naime, napominjem i da je u izvješću za 2024. o prekograničnom prometu otpadom Ministarstvo samo reklo da nema podatke o tome oporabljuje li se taj otpad i gdje na kraju završava.
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Na pitanju odmah ću odgovoriti: da je sljedivost tokova otpada bilo potrebno unaprijediti, stoga je Ministarstvo, osim što je Zakon o gospodarenju otpadom... to je pokazala praksa, zakon je potpuno usklađen s drugim europskim državama. No, mi smo, osim izmjena zakona koje su već bile u savjetovanju, pripremile izmjene Pravilnika o gospodarenju otpadom, koji je bio u srpnju u savjetovanju. I glavna izmjena jest da u onom posljednjem, kod onog posljednjeg u nizu, a to je obrađivač, potrebno je izbrisati opciju, a staviti kao obvezu način na koji se postupa s otpadom i obradom. Dakle, time planiramo osigurati potpunu sljedivost. Naglašavam, i prethodni propisi su bili usklađeni s europskom regulativom, a mi planiramo ih pošteti. To je sve već bilo u savjetovanju i sve... Pravilnik je ustvari upućen u Narodne novine jučer.
Sandra Benčić, Možemo!: Prvo, dobro je da ste priznali da ne znate gdje završava taj otpad. Drugo, Zakon o gospodarenju otpadom je donesen 2021. godine, sada je 2026., a vi nemate sisteme za praćenje sljedivosti otpada.
Građani su prijavljivali, nalazi su objavljeni kasno
Sabina Glasovac, saborska zastupnica: Poštovana ministrice, govorite da su institucije reagirale. Jesu, ali tek kad su građani godinama upozoravali, kad je problem postao ogroman i kad ga se više nije moglo reagirati. A građani su bili ti koji su prvo upozoravali, prijavljivali, fotografirali kamione, upozoravali institucije. I sad, ako je građanin morao biti inspektor, istraživač, novinar, zviždač, da bi država konačno reagirala, postavlja se pitanje čemu služe institucije koje ti isti građani financiraju.
Dušica Radojčić, saborska zastupnica: Na sjednici Odbora za okoliš u srpnju 2025. postavila sam pitanje zašto se zataškavaju rezultati uzorkovanja, a pomoćnik glavnog državnog inspektora tada mi je odgovorio da je analiza obavljena 2024. godine te da nisu utvrđene nikakve problematične vrijednosti. Već se tada znalo o kakvoj se vrsti otpada radi, pa se postavlja pitanje zašto se već tada rezultati nisu objavili, zašto nije upozoreno lokalno stanovništvo i zašto nisu poduzete nikakve mjere zaštite. Građani su na objavi inzistirali više od godinu dana i dogodila se objava tek kada su prijetili blokadom autoceste.
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Poštovana zastupnice Radojčić, mi smo, kao i uvijek, objavljivali uz postupke analize kako je Fond radio i dalje. Kako je radio i prije, tako je nastavio raditi dalje. Međutim, s obzirom na bojazan građana, išli smo i korak dalje te smo po svakom njihovom zahtjevu objavljivali one analize koje smo u tom trenutku smjeli i mogli objaviti. Podsjećam vas da je osnovna zadaća svih nas omogućavanje jednakog tretmana, pa vas pozivam da objavite sve analize inspekcijske nadzore za Jakuševec.
Jelena Miloš, saborska zastupnica: Vi ste izjavili da zbog istražnih radnji DORH-a od veljače do listopada 2025. godine niste mogli započeti sanaciju ilegalnog odlagališta u Gospiću. Međutim, vi ste puno prije tog datuma, dakle još 2024. godine, imali analizu sastava tla i znali ste da se u Gospiću nalazi opasan otpad. Zašto već tada niste započeli s postupkom sanacije? Vi danas poručujete građanima da vjeruju institucijama, a da još uvijek niste objasnili kako te iste institucije nisu vidjele čak 37.000 tona ilegalnog otpada. Niste rekli do danas tko je za to odgovoran, niste rekli kada ćete taj otpad ukloniti i još ste rekli da vi zapravo ne znate gdje u konačnici završava otpad koji se uveze u Hrvatsku. To je zastrašujuće i to je razlog zašto građani nemaju povjerenja u institucije.
Tko je odgovoran
Ante Kujundžić, saborski zastupnik: I ono što je zanimljivo, u cijeloj ovoj priči vi niste odgovorni. Kažete da nije odgovoran niti fond. Ako pitamo Milinovića, kaže: nisam ni ja. Ovdje u cijeloj priči nitko nije odgovoran. Nitko. Nitko. Vi ste zaslužni za planove, za strategije, za unaprjeđenje sustava i tako dalje i tako dalje. I sad, Gospić je napokon otkopan, znamo što tu imamo. A ja vam postavljam jasno pitanje: što je sa svim onim što ne znamo? Druga stvar, odgovorite mi: kako je moguće da inspekcija nije ništa znala? Kako je moguće da nitko nije provjeravao deklaraciju prilikom prelaska granica? Vi ste, ministrice, politički odgovorni jer su ljudi ispod vas potpisivali ono što su potpisivali.
Damir Bakić, saborski zastupnik: Poštovane ministrice, sami ste u svom izlaganju rekli, evo ja ću probati citirati po sjećanju, da se radilo, ili radi, o višegodišnjem nelegalnom gospodarenju otpadom. I ja bih želio ponovno vratiti na pitanje odgovornosti. Inspektorat kaže da nije odgovoran, nego da je odgovorna policija i carina. Carina kaže da nema ovlasti, pa onda vraća na inspektorat. Vaše ministarstvo kaže da nije ni ono. Pa tko je onda odgovoran? Netko ili neka institucija bi trebala biti. Netko valjda mora biti odgovoran za 37.000 tona ilegalnog otpada. A ako nije nitko, ili ako ne znate tko je, kako onda možete garantirati da se ta ista stvar neće ponoviti? Što onda sprječava nove kriminalce da ponovno ovako truju i zemlju i ljude?
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Dakle, inspekcijski su nadzori učestali, intenzivirani su. Mijenjanje, odnosno napravljen je nacrt izmjena i dodatni sporazumi, jer mi imamo međuresornu suradnju, carinska uprava, ministarstvo, državni inspektorat. Te su pripremljene i provedeno je savjetovanje, pripremljene su izmjene Zakona o gospodarenju otpadom. No, kad govorimo o odgovornosti u ovom slučaju, imamo odgovornost koju utvrđuju nadležna istražna tijela i imamo potencijalno drugu vrstu odgovornosti o kojoj vi govorite. Znači, ja neću širiti na druge lokacije. Spomenut ću ovih nekoliko koji su u našem fokusu. Gospić je u fokusu, Poznavanac je u fokusu. Dakle, državni inspektorat je u ovim slučajevima postupao. On je im pisano nalagao ukidanje i dozvole. Dozvole bi se ukidale, ponovno bi se davale. Slažem se da trebamo napraviti sve da to uopće nije moguće po zakonu i na taj način su pripremljene izmjene i izmjene zakona. Hvala vam. No, to je činjenično stanje.
„Vjerujem Plenkoviću"
Arsen Bauk, saborski zastupnik: Gospođo ministrice, 2019. godine, uz velike najave, Inspekcija zaštite okoliša izdvojena je iz Ministarstva zaštite okoliša i s drugim inspekcijama ubačena u Državni inspektorat. Zapamtio sam vašu rečenicu: "Trebamo vjerovati institucijama." Smatrate li, nakon slučaja Gospić, da je dobro što je Inspekcija zaštite okoliša izdvojena iz vašeg Ministarstva i stavljena u inspektorat, ili mislite da bi ona bolje funkcionirala pod vašim vodstvom? Trebaju li institucije vjerovati onim... trebaju li građani vjerovati onim institucijama na kojima ste na čelu vi ili kojima je na čelu Andrija Mikulić? Ovo je trik pitanje, jer ćete svojim odgovorom ustvari odrediti se vjerujete li više u sebe kao rukovoditelja Ministarstva ili u premijera Plenkovića koji je formirao ovaj sustav čije rezultate danas vidimo.
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Poštovani zastupniče Bauk, Državni inspektorat Republike Hrvatske funkcionira na način da je moguće u više... da je moguće u kraćem vremenu obaviti više povezanih nadzora i to je temeljni smisao jedne takve jedinstvene institucije. Onaj tko nije postupao kako treba ili tko je kršio zakon, bio u Državnom inspektoratu ili Ministarstvu ili na nekom trećem mjestu, treba odgovarati. I vjerujem u institucije koje neovisno provode postupke i vjerujem da nitko nije zaštićen.
Mirela Ahmetović, saborska zastupnica: Poštovane ministrice, Gospićani s pravom trebaju biti zabrinuti. Prvo, Arsenu Bauku ste odgovorili da više vjerujete Plenkoviću nego sama sebi. Drugo, kolegici Glasovac ste rekli da nijedna crna točka nije sanirana temeljem Zakona o zaštiti okoliša, što je neistina. Krug bivše tvornice Ferrolegura Dugi Rat jest. A ja ću vas pitati treće: tko je ovlašteni procjenitelj koji je procijenio značaj štete u okolišu na toj lokaciji, kojega je datuma angažiran i je li ispunjen obrazac iz priloga 6…
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Poštovana zastupnice Ahmetović, da, ja jako vjerujem Plenkoviću, to ću prvo reći. Vjerujem Plenkoviću, vjerujem i sebi, vjerujem i Plenkoviću. A što se tiče Dugog Rata, imate krivu informaciju, nije sanirano. To ću samo reći. Što se tiče postupka u Gospiću, on se provodi zakonito, najbrže što može, i on će rezultirati... on će rezultirati pravodobnom sanacijom, brže nego što bi bilo u slučaju primjene izrade višemjesečnih sanacijskih programa, nabavki, dogovaranja, dodatnih ispitivanja i slično. Dugi Rat nije saniran.
Po kojem se zakonu sanira
Kristina Ikić Baniček, saborska zastupnica: Gospođo ministrice, koji ste rok sa svojim potpisom odredili za izradu sanacijskog programa i koji ga ovlaštenik izrađuje? Pitanje je vrlo jednostavno, jer sigurna sam da će i stanovnike cijele Like i Gospića zanimati zašto niste najjednostavniji alat iskoristili, koji vam je na raspolaganju, temeljem Zakona o zaštiti okoliša, a to je da jednim svojim potpisom odredite rok, i ako onečišćivač taj rok ne ispoštuje, o njegovom trošku izradite sanacijski program maksimalno brzo, maksimalno stručno i maksimalno transparentno, kao što je, kao što je moj kolega Zmajlović rekao, već u cijelom nizu slučajeva u Republici Hrvatskoj već napravljeno. U suprotnom, vi sada, nakon 18 mjeseci nečinjenja, očekujete da vam ovi ljudi koji tamo sjede vjeruju da ćete napraviti nekakvu sanaciju? Kakvu, kada, tko?
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Dakle, ako sam dobro shvatila, mi smo trebali provesti sanacijski program po Zakonu o zaštiti okoliša. Primjerice, u varaždinskim balama je to trajalo cijelu 2021. i 2022., i opet smo mi morali skočiti po Zakonu o gospodarenju otpadom. Znači, provoditi te nabave, napraviti sanacijski program, pričekati da kaže onečišćivač nakon rješenja, nakon 6 mjeseci, da on to ne može, i onda pokrenuti nabave. A naše nabave već drugi put u savjetu, u otvorenom postupku. A to bi bilo brže. Nije nakon 3 godine, nego od 16.10., nakon što smo dobili suglasnost.
Mihael Zmajlović, SDP: Povrijeđen je članak 238. Moram upozoriti na iznošenje neistina i laži. Dakle, dovoljno je otići na stranice Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije i vidjet ćete da su varaždinske, takozvane, bale, da je sanacija provođena po Zakonu o zaštiti okoliša i da postoji objavljen sanacijski program. Hvala lijepa. Dakle, ovo je čista manipulacija i laž, i ne možemo vjerovati više ni u jednu vašu izjavu.
Saša Đujić, saborski zastupnik: Problem ove afere nije samo u tome što je netko ilegalno zakapao otpad. Problem je u tome što je država imala zakonske mehanizme da djeluje, a nije ih koristila. I zbog toga moje pitanje vama glasi: da li je ministarstvo primjenjivalo ovlast iz članka 186. stavak 2. Zakona o zaštiti okoliša i samostalno poduzelo nužne mjere otklanjanja štete? Ako jest, kojim aktom, a ako nije, zašto nije?
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Ministarstvo je postupalo po Zakonu o gospodarenju otpadom. Vlada Republike Hrvatske je primijenila plan gospodarenja otpadom. Radilo je i radi kako se rješava niz, samo ovo još i ubrzano, drugih lokacija u Republici Hrvatskoj i nije napravilo nijedan propust. Radimo po Zakonu o gospodarenju otpadom, plan sanacije, slijedom analiza i izvješća, eventualno dodajemo i druge postupke. Nema ispravnijeg, nema bržeg i nema potpunijeg.
Kronologija Vlade
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Dakle, 22. svibnja, iako izmjene plana još nisu bile usvojene, bio je definiran prijedlog prioritetnih lokacija, pa je Državni inspektorat Republike Hrvatske dostavio Ministarstvu inspekcijska rješenja za 6 lokacija koje su u tom trenutku trebale biti uvrštene u izmjene i dopune plana gospodarenja otpadom, kako bi Fond i Ministarstvo stekli pravnu osnovu uopće za preuzimanje obveze sanacija. Ova radnja označila je početak formalnog objedinjavanja lokacija za sanaciju kroz planski dokument. 13. lipnja 2025. godine Fond je nadležnom istražnom tijelu uputio zahtjev za službeno očitovanje o tome postoje li zapreke za poduzimanje sanacijskih aktivnosti na prioritetnim lokacijama, među kojima su i Gospić i Poznanovec i Benkovac i Lovinac, Pazin i Samobor. Prethodno su postojale usmene obavijesti o zaprekama, ali Fond je tražio pisano očitovanje kako bi se postupanje temeljilo na formalnom i provjerljivom aktu, te je takvo očitovanje i dobio, da u tom trenutku postoje zapreke. 18. srpnja 2025. godine Vlada je donijela odluku o izmjenama i dopunama plana gospodarenja otpadom, kojim su Gospić, Poznanovec, Samobor, Pazin, Benkovac i Lovinac uvrštene među lokacije za koje je potrebno provesti sanaciju. Predviđeno je osiguranje 85% sredstava od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Time je dokazano da se radi sustavno kroz nacionalni planski dokument, a ne pojedinačnim ad hoc i pravno moguće osporivanim odlukama. 28. srpnja 2025. donesena je odluka od strane Ministarstva o sanaciji lokacija koje su u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba na području grada Samobora i grada Pazina, jer u tom trenutku jedino za njih nismo imali zapreke. U listopadu 2025. godine došla je obavijest od nadležnog istražnog tijela da više nema zapreka za početak provođenja sanacijskih aktivnosti, najprije sredinom listopada za Gospić, a zatim nekoliko dana iza toga za Poznanovec. 03. studenog Ministarstvo je donijelo odluku o sanaciji, kako je to utvrđeno propisom, Gospića i Poznanovca, slijedom nepostojanja zapreke za početak, te je Fond započeo s provedbom detaljnog istraživanja tržišta kako je jedino bilo moguće i kako se provode sanacije. To istraživanje tržišta trajalo je od studenog 2025. do siječnja 2026.
Kad govorimo o javnim nabavama i istraživanju tržišta, naglašavam da je nakon istraživanja tržišta u veljači objavljen prvi otvoreni postupak javne nabave i za Gospić i za Poznanovec. Što se tiče Poznanovca, predviđeno vrijeme otklanjanja ovog 13.200 tona teške mješavine opasnog i neopasnog otpada jest 16 mjeseci. U otvorenom postupku nabave stigla je jedna ponuda zajednice ponuditelja, te je u tijeku analiza mogućnosti prihvata. Procijenjena vrijednost bila je nešto niža od 8 milijuna eura, bez PDV-a. Dobivena ponuda, iako se to baš ne objavljuje prije, no nije ni zapriječeno pravno, ali nije običaj objavljivati, iznosi više od 11 milijuna eura. To je u ovom trenutku analiza i proces se privodi kraju. U međuvremenu smo napravili također putem određenih postupaka nabave planove sanacije za Samobor i Pazin, te smo objavili otvoreni postupak javne nabave za Samobor. U otvorenom postupku pristiglo je 6 ponuda, proces se privodi kraju, te je u tijeku proces donošenja odluke o odabiru najpovoljnije ponude. Nažalost, na otvoreni postupak javne nabave, koji je počeo u veljači 2026. godine te je zatvoren 27. svibnja 2026. godine, nije stigla nijedna ponuda. Fond je pokrenuo ponovno istraživanje tržišta. Nakon razgovora s Nastavnim zavodom Andrija Štampar, prihvatio je nove analize koje ukazuju na povećani udio klora. Nakon provedenih dodatnih snimanja, povećana je i količina ovog otpada na otvorenom, te smo u lipnju objavili otvorene postupke javne nabave za rasuti opasni otpad, kojeg ima otprilike, sada se to zna, 4.500 tona, te za neopasni otpad, kojeg ima 650 tona i nalazi se u vrećama. Zaprimanje ponuda za ova dva otvorena postupka traje do 25. kolovoza, i zbilja se nadam da nijedna radnja neće naštetiti ovom postupku. Dodatno želim reći da su u tijeku izvanredni monitorinzi podzemnih voda, te zahvaljujem tvrtki Kalcit Lika koja nam je omogućila, skupa s kolegama iz sektora zdravstva, da se nadziru podzemne vode i na većim dubinama nego što je to bilo prije, između 100 i 350 metara, pomoću više bušotina koje se nalaze blizu odlagališta. To ćemo nastaviti dalje.
„Voda je zdrava, ali ne mogu jamčiti"
Ivana Kekin, Možemo!: Vi jako dobro znate da se posljedice otrovanog tla, otrovane vode, zraka ne vide odmah, nego se vide tek s vremenom i vide se tek s akumulacijom. Istodobno, danas mrtvi hladni objašnjavate građanima Like da paze koliko piju alkohola, da paze na životni stil, da su sami odgovorni za svoje zdravlje. Dok znamo pouzdano da je otrovano tlo u Lici i da je to direktna odgovornost vaše Vlade. Pa gdje je vaša odgovornost i možete li danas, ovdje, garantirati Ličankama i Ličanima da niti oni niti njihova djeca neće trpjeti nikakve, niti sada niti u budućnosti, posljedice po zdravlje ovog trovanja za koje smo, kojeg smo otkrili ovog ljeta?
Irena Hrstić, ministrica zdravstva: Drago mi je da ste vi kao liječnica bazičnog zanimanja prepoznala rizičan faktor alkohol, ali mi je žao da vi kao liječnica ne znate što sve može još utjecati bilo koji karcinom, a posebno gušteraču. Pa da onda podsjetimo da osim alkohola može i debljina, može i nekretanje, može i hrana. Ali da se vratimo na vaše pitanje i jako je važno da odgovorim i odgovorno ću odgovoriti. Dakle, da li ja mogu garantirati? Mi mjerimo, mjerimo redovno i jako dobro znam i ja i jako dobro znate i vi da su faktori kumulativni. U trenutku kada se dokaže oštećenje tla, onda se i reagira. Odgovorite vi meni da li u ovom trenutku postoji nalaz koji kaže da voda za piće je onečišćena? Da li postoji? Ne postoji. Da li ćemo nominirati kada utvrdimo da postoji? Hoćemo. Da li postoje mjere prevencije?
Dubravka Novak, saborska zastupnica: A ja vas podsjećam da rast karcinoma uzrokovanog okolišnim otrovima ima latenciju od 10 do 30 godina i tvrditi danas, kao što ste vi rekli, citiram,"nema povećanog broja oboljelih" je isto tako stručna manipulacija za koju optužujete sve druge. Kad se u statistici pojavi skok oboljelih od leukemije, karcinoma, bit će prekasno. Dakle, čekamo 10 ili 30 godina. Vaša je dužnost primijeniti načelo opreza, a ne relativizirati zdravlje građana. I ako je život uz ilegalni otpad trenutno, kako ste rekli, epidemiološki zanemariv rizik, jeste li danas, ovog časa, sada, tu, pred građanima Hrvatske, javno zajamčiti građanima Gospića, Lončareva, Podunavca, Poznanovca, Doline Gacke, da opasni otpad u njihovom susjedstvu ne nosi nikakav rizik?
Irena Hrstić, ministrica zdravstva: Da li mogu ja nešto garantirati? Ne mogu i neću, jer ne želim lagati. Ali isto tako, kao liječnica, mogu reći da nikad jedin jedan uzrok ne... Što se događa? Nešto pokazuju? Vrijeme. A vrijeme. Okej, zaključit ću. Dakle, neću lagati, govorit ću istinu, kontinuirano ću ponavljati isto. U ovom trenutku podaci ukazuju da Ličani ne obolijevaju više. Ali isto tako sam rekla, zaboravili ste to naglasiti, da to ne umanjuje važnost našeg preventivnog djelovanja.
Nalaz Geotehničkog fakulteta i riječ „cirkus"
Mate Vukušić, saborski zastupnik: Ministrice, prije tri dana rekli ste da je ono u Gospiću bio cirkus i da biste voljeli da građani malo više vjeruju stručnjacima. Dakle, ministrice, građani su vjerovali stručnjacima. Stručnjak je Geotehnički fakultet. Stručnjak je napisao da je tlo zasićeno bakrom do gotovo 10.000 miligrama po kilogramu, da su kontaminanti preko biljaka ušli u prehrambeni lanac i da je to kontinuirani izvor onečišćenja s tendencijom širenja, što god vi danas pričali. Građani su taj nalaz pročitali. Njihov gradonačelnik ga je bacio u smeće. Tko ovdje, ministrice, ne vjeruje stručnjacima? I još nešto: ljudi koji su prekjučer sjedili u toj dvorani nisu bili publika. To su ljudi koji ne znaju da li smiju svojoj djeci iz svoga vrta dati salatu. To su ljudi, pardon, vi ste liječnica, vi od svih ljudi u ovoj dvorani najbolje znate koliko vrijedi jedna umirujuća rečenica izgovorena bez pokrića. Bilo bi dobro da povučete riječ"cirkus", jer ako je ne povučete, ostat će zapisano da je ministrica zdravstva ljude koji strahuju za svoju djecu nazvala cirkusantima.
Irena Hrstić, ministrica zdravstva: A ne, ne, ne. Vi da ste dobro mene slušali, vi biste znali što je bio cirkus, jer iza cirkusa je počela rasprava. Mi smo ostali u Gospiću, mi smo raspravljali, i mi smo kroz sve one koji su prenosili govorili što je nađeno, o izvještajima i što planiramo. Ja sam onda rekla to, ja sada govorim. Dakle, sva ispitivanja ukazuju: voda i ono što je hrana ispitivana, nema dokaza onečišćenja. Nemojte, molim vas, da ljudi ostanu i dalje zbunjeni oko toga. Dakle, ja odgovorno tvrdim: svi nalazi, dakle, u ovom trenutku, nikakvih znakova onečišćenja. Ja vam, nažalost, ne mogu garantirati što će biti za 5, 10 godina, ali zdravstvo funkcionira na način da prevenira. Kako ćemo prevenirati? Tako što ćemo češće mjeriti i redovito izvještavati.
Mate Vukušić, saborski zastupnik: Geotehnički fakultet, koga je angažirao USKOK, je dao takav nalaz da je kontaminirano tlo i, ovoga, biljke. Recite mi, da li Geotehnički fakultet nije mjerodavan? Da li je USKOK bio u krivu? Ili možda sve ovo što je poduzeto od USKOK-a krivo?
Irena Hrstić, ministrica zdravstva: Onaj nalaz koji postoji je u tom trenutku bio točan, ali postoje sve ostali kasniji nalazi koji ne dokazuju onečišćenja. I zato uporno komuniciram, valjda sam zato zaboravila odgovoriti na to jedno pitanje o jednom nalazu. Dakle, nitko ne osporava točnost tog nalaza.
„Izgorio je prvi kat, na drugom još radi klima"
Nikola Grmoja, Most: Dakle, smiješno je gledati ovu obranu HDZ-ovaca. Poručujete ljudima:"Zrak je čist." Poručujete ljudima: "Voda za piće je još uvijek ispravna." To što smo vam otrovali zemlju, što smo vam otrovali podzemne vode, nema veze. Možda će vam idući argument biti: "Pogledajte, pogled na Velebit je još uvijek prekrasan." To je vaša poruka. Izgorio je prvi kat, nema veze, na drugom katu još uvijek radi klima. To je vaša argumentacija danas. Sramotno je što radite, uspoređujete građevinski otpad iz aglomeracije što je potpisala bivša gradonačelnica s opasnim otpadom kojim ste otrovali Liku. Može vas biti sram, a vama, ministrice, poručujem: pričate o kaznenoj odgovornosti. Gdje vam je politička odgovornost? Gdje vam je moralna odgovornost? Gdje vam je Andrej Plenković?
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Ja sam kao građanka i kao političar obvezna ukazivati na svaku nepravilnost, pritome ih ne uspoređujem. No, nema, nema, malo smo nezakoniti, malo ili jesmo zakoniti ili nismo zakoniti. To je pod jedan. Pod dva, što se tiče Like, po mišljenjima svih neovisnih stručnjaka koji su cijeli život ostavili u strukama i znanostima u kojima vi niste i vjerojatno nećete ni biti, voda nije otrovana, zrak je čist, opasnost postoji, trebamo učiniti sve da se ta opasnost i taj rizik ne bi ostvario. Jako se trudimo, unatoč svim podmetanjima koje, unatoč svim podmetanjima klipova koje doživljavamo. I sanirat ćemo to pravodobno, kako se od nas traži u izvješću Geotehničkog fakulteta.
Koliko puta na Silosu
Marin Miletić, saborski zastupnik: Poštovana ministrice, dakle, ajmo biti plastični. Banditi, mafija, duboka država, Mikulić, cijela ta ekipa Šinseki, otrovali su Hrvatsku, otrovali su Hrvatsku, otrovali su Liku, a to će sad plaćati porezni obveznici. Dakle, država treba oduzeti sve, Mikuliću, Šinsekima, svima, sve, sve njihove BMW-e, Mercedese S klase, tri-četiri kuće, stanove, kamione, sve im oduzeti i bar dio onda naplatiti ogromnog troška od desetke, desetke milijuna eura koje ćemo imati u sanaciji ovoga. Drugo, recite mi, molim vas, taksativno, koliko puta fizički ste došli, ne pričam o centru Gospića politički, koliko puta ste bili na Silosu, koliko puta ste bili u Ličkom Osijeku, koliko puta ste bili na Rakitovcu,…
Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša: Bila sam tamo gdje treba, koliko treba, i provodim postupke sanacije. Ne slikavam se kao vi, ne prozivam ljude zbog toga gdje su bili, nisu bili. To je nedemokratski, to je osobno, to je ad hominem, to je nekorektno, to je neispravno i nikad to neću raditi. I za razliku od vas, ja provodim sve svoje zadaće upisane strategijom, planovima, ubrzavam i u vodnom gospodarstvu i u fondovima, otkrivam afere, saniram, sanirat ćemo i ovu.
Marin Miletić, saborski zastupnik: Gospođo ministrice, ništa vi ne otkrivate, da vam nije bilo Zvonimira, Troskota i Mostovaca i ovo bi se trpalo ispod tepiha. A trebate imati zrce časti i morala, radi se o političkoj odgovornosti, ne o kaznenoj, političkoj. I tu trebate podnijeti račun.
Ekocid u Kaznenom zakonu
Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica: Ministre Habjan, četiri godine se borim da ekocid kao najteže kazneno djelo protiv okoliša uđe u Kazneni zakon. Prijedlog koji sam predložila Hrvatskom saboru, što vam je dobro poznato, izradili su naši ponajbolji pravni stručnjaci. Isti oni koje smatrate toliko dobrima da ste ih stavili na čelo svoje radne skupine da mijenja kaznena djela koja se odnose na okoliš. Unatoč tome, unatoč četiri godine borbe, vaša Vlada me odbila s rečenicom da je oportuno pričekati. Toliko vam se nije žurilo s uvođenjem ekocida da ste 03.08. u javno savjetovanje pustili izmjene Kaznenog zakona bez njega. Ja vas sada pitam, osjećate li se odgovornim što ste četiri godine odbijali uvesti ekocid, zbog čega ljude koji su za ovo odgovorni u Lici nećemo moći goniti kaznama najstrožeg zatvora?
Damir Habijan, ministar pravosuđa: Zahvaljujem, uvažene zastupnice, i jako mi je drago da ste postavili ovo pitanje, pa da čisto radi javnosti bude jasno što ste vi to predlagali kao ekocid. Da se ono što ste vi predlagali usvojilo, ovaj slučaj u Gospiću ne bi mogao biti procesuiran. Zašto? Zato što ste predvidjeli namjeru. Namjeru da je netko želio izravno oštetiti okoliš. Pa mi vi recite kako bi to dokazali. Definirali ste okoliš i svemir. Pa mi recite koja je to nadležnost nad svemirom, kako to regulirati. Dakle, to su elementarni pravni elementi koje vi očito dobro ne poznajete. To je bio razlog zašto to nismo primijenili, nego smo čekali transponiranje europske direktive. I ono što je još bitnije, idemo strože od vašeg prijedloga. Idemo najmanje 10 godina, dugotrajni zatvor, odnosno 40 godina, a nakon što uvedemo doživotni zatvor, bit će moguće izreći za ekocid i doživotni zatvor. Prema tome, ono što ste predložili bilo je neprovedivo i ne bi bilo moguće primijeniti na ovaj slučaj koji usko vodi protiv 14 fizičkih osoba i 4 pravnih osoba. Papir trpi svašta.
Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica: Nadam se da će to isto reći onima koji su na čelu vaše radne skupine, koji su taj prijedlog pisali, da im papir trpi svašta. Toliko ih stručnjima smatrate, naše ponajbolje pravne stručnjake. Netočno je ovo što ste rekli. Vi hoćete reći da je njima namjera u Lici bila savjest i dobrobit sisa. Da je to teško dokazati. Nije vas bilo briga. Izbjegli ste uvesti ekocid i sada ljude ne možemo kazniti za ovo što su napravili.
Most: tri puta poniženi
Nikola Grmoja, Most: Želim reći da su ljudi na tom području tri puta poniženi. Prvi put su poniženi kada su sami morali dizati glas, kada su sami morali plaćati testiranja, kada su se sami morali boriti protiv šutnje države, državnih institucija koje su zatvarale oči na trovanje Like. Drugi put su poniženi u Gospiću kada im vi iz vladajuće većine niste dopustili da govore zbog čega su napustili sjednicu Odbora za zaštitu okoliša. A treći put su poniženi danas kada mi, evo, tražimo ne samo kaznenu odgovornost, nego tražimo i političku odgovornost onih koji su doveli do ovakve situacije. I mi smo danas saznali tko je moralno odgovoran, tko je politički odgovoran. Onaj koji nije imao hrabrosti i koji je manji od makova zrna, koji nije imao hrabrosti doći danas ovdje u Hrvatski sabor. Milanović, koji je trebao biti ovdje. Glavni državni odvjetnik, koji je trebao biti ovdje. Ali premijer Plenković, koji je odgovoran za sve ovo. Čovjek koji je na čelu Vlade koja, ako nije znala za ono što se događa, ako nije znala da tisuću šlepera prelazi preko hrvatske granice i uvozi u Hrvatsku opasni otpad i tim opasnim otpadom truje našu Liku, onda je nesposoban. Ako nije znao. Ako je znao, a nije ništa poduzeo, onda je nemoćan. A ako se netko okoristio na ovome, onda je ovdje riječ o otvorenom neprijateljstvu protiv hrvatske države, ovdje je riječ o veleizdaji. Mi znamo da je jedan čovjek se okoristio, a taj čovjek se zove i taj čovjek je tražio novac za to da zatvori oči, Andrija Mikulić, glavni državni inspektor. Tko je imenovao tog glavnog državnog inspektora? Imenovao ga je čovjek koji se pravi velik u Europi, koji se sastaje s europskim državnicima, a nema hrabrosti pogledati u oči ovdje izabrane predstavnike naroda i predstavnike građanskih inicijativa. Nema hrabrosti pogledati ih u oči nakon ovakve izdaje Like.
I sad se svi prave pametni, sad svi se žele okoristiti. Neka. Neka je ovo postala nacionalna tema. Ali nemojte nam prodavati priču da ćete vi sada nešto sanirati. Pa to se od vas očekuje. Vi ste ovo skuhali, izvolite riješiti što je prije moguće. Ali nije to, dakle, rješenje ovoga. Netko za ovo mora odgovarati i kazneno i politički. Ja pozivam s ovog mjesta sve građane da se odazovu na veliki prosvjed koji će biti u Zagrebu. Treba reći dosta ovoj Vladi, a ministrici koja danas, ja ne mogu vjerovati da nitko nije reagirao i čak me predsjednica Odbora za zaštitu okoliša zaustavila da reagiram, ja ne znam je li to neki deal Možemo! i HDZ-a. Pazite, ministrica Vučković kaže: "Neka ljudi dokažu da je ovo onečišćenje tla i podzemnih voda, da je to povezano s ovim opasnim otpadom koji sadrži te tvari." Pazite, da ljudi dokazuju da, a znamo da taj opasni otpad sadrži te tvari, da je zagađenje tla i podzemnih voda povezano s time. Pa to je skandalozna izjava. To je užasna izjava na koju nitko nije reagirao. Možće nastaviti, dakle, biti uz hrvatski narod svugdje, a posebno na ovoj važnoj temi, i nećemo vam dati da se od ovoga operete. Reći će vam Lika što ste napravili, a Hrvatska vam zaboraviti neće.
SDP: odredište za otpadnu mafiju
Siniša Hajdaš Dončić, SDP: Gospić je pitanje misle li Andrej Plenković i njegova Vlada da uopće moraju ikome odgovarati. 37.000 tona otpada leži zakopano u zemlji kraj ceste kojom ljudi svaki dan voze djecu u školu. I to se nije dogodilo preko noći. Dogodilo se zato što je netko godinu za godinom gasio inspekcije, uništavao propise, potpisivao dozvole, jer je bilo jeftinije zatvoriti oči nego platiti nadzor. Gospić je račun za tu odluku. I taj se račun danas plaća vodom koju ljudi piju. I dok mi ovdje govorimo, dok smo u Saboru, Hrvatska je postala mjesto gdje je netko u Europi procijenio da je jeftinije doći i zakopati svoj otrov nego ga doma zakonito zbrinuti. Ne, nismo postali odredište za pametna ulaganja. Postali smo odredište za otpadnu mafiju, jer se u ovoj zemlji dobro znalo da nitko neće provjeriti kamion, ni pitati za dozvolu, ni tražiti odgovor. Gospić, Poznanovec, Pazin, Benkovec, Senj, Sveti Juraj, to nije popis nesretnih slučajeva. To je karta zemlje koja je odlučila da su joj tlo i voda jeftiniji od nadzora.
Zato ovdje jasno kažem da se ovo ne rješava jednom ostavkom. Ako nam sutra netko kaže da je dovoljno da ministrica ode, to nije odgovornost. To je odvraćanje pogleda s onog tko je deset godina potpisivao propise koji su ovo omogućili. 18 mjeseci i nula uklonjenih tona nisu znak složenog problema. To je primjer Vlade koja je izgubila sposobnost upravljanja vlastitom državom.
Ta rupa u zemlji kraj Gospića neće se zatvoriti samo šutnjom, kao ni rupa u povjerenju ljudi. Obje rupe pune se samo jednim, a to su djela, a ne obećanja. Građani Gospića, Poznanovca, Pazina, Benkovca, Senja, Svetog Jurja nisu čekali nas. Sami su prijavili, sami upozorili, sami se organizirali dok su institucije šutjele. Mislim da im minimalno dugujemo da ih više ne ostavimo same.
Raspudić: monstrumi ili idioti
Nino Raspudić, nezavisni zastupnik: Kratak je i brzo prolazan ljudski i politički vijek, ali za utjehu priča ne počinje i ne završava s nama. Politička zajednica je zajednica mrtvih, naših predaka koji su nam ostavili neku baštinu, živih i nerođenih onih koji će tek doći. Ovdje je došlo do poremećaja tih odnosa. Mi danas govorimo o zločinu koji se događa u zadnjih nekoliko godina, dakle za naših života, ali koji na dosad neviđen način i u neviđenim razmjerima ugrožava ono što su nam ostavili naši preci, a to je zdrava zemlja i voda i što smo bili dužni prenijeti onima nakon nas.
Ljudi koji su radi osobnog profita prouzročili ovaj užas, a minimalno 37.000 tona opasnog otpada na samo jednoj lokaciji u Gospiću je čisti horor. To je 1.500 šlepera otrova. Pokušajte samo brojati do 1.500. Ti ljudi su ili monstrumi, ako su imali svijest o mogućim posljedicama svoga čina, ili su potpuni idioti ako nisu. Tu ne mislim samo na one koji su taj otrov dovukli, već i na sve one u lancu, neću reći odgovornosti, nego lancu neodgovornosti, koji su im to dopustili ili propustili to spriječiti. Monstrumi ili idioti. Ne znam što je gore ili opasnije.
Danas su se neki keserili na odboru dok je aktivist spominjao strah ljudi od raka. Raka gušterače. To je valjda razlog za smijeh. Ajde što ih nije strah Boga kojeg očito ne poznaju. Što ih nije strah vlastite savjesti koju očito nemaju. Ali kako ih nije strah naroda? Kako vas nije strah? Sve je zabilježeno što se govori zadnji dan. Kako vas nije strah ako se za godinu, dvije, pet ili deset dokaže veza oboljenja nekog djeteta i ovog užasa da će vas netko naći i odrobijati? Jeste li svjesni trenutka? Nakon pada Andrije Mikulića na Aktualnom satu sam pitao Andreja Plenkovića hoće li temeljito pročešljati državni inspektorat i restrukturirati ga. Rekao je da neće, valjda sve okej, samo Andrija Mikulić je bio korumpiran, svi drugi pošteni. Evo danas još uvijek nemamo glavnog državnog inspektora. Dakle, nemamo glavnog inspektora, ali zato u našim mjestima gledamo scene iz Gomore ili Sopranosa. Samo naivni mogu misliti da je Šincek početak tog lanca. Kao eto, skoknuo naš wannabe poduzetnik s gospođom u Italiju popiti Limoncello, pa vidio na Banderi oglas da neki zalizani ljudi traže uslugu odvoza stotina tisuća otrovnog otpada. Pa mu sinula poslovna ideja. A taman se 2019. zgodno promijenio i zakon. Puno ljudi je danas ustrašeno i to se vidi. I neka su. Pogledajte gradonačelnike, župane, bivše i sadašnje kako prebacuju odgovornost. Pogledajte ustrašenog i pogubljenog premijera na prvoj tiskovnoj konferenciji. Vrlo je čudno ovo izbjegavanje imenovanja glavnog državnog inspektora. Što se krije? Razmjeri ovog užasa su toliki da bi i najfleksibilnije poimanje političke odgovornosti zahtijevalo pad Vlade i nove izbore. Čega se bojite? Ako ste uvjereni da ovo samo oporba histerizira, da nije ništa i da su golemi uspjesi vaše Vlade, raspišite odmah izbore pa nas pometite. Uvjeren sam da to nećete napraviti, ali onda barem postignimo konsenzus oko hitnog uklanjanja otpada, sanacije, kontrole vode i zemlje i zdravlja ljudi te utvrđivanja odgovornosti. Ništa manje važno je urediti sustav zbrinjavanja otpada kako se ovo nikad više ne bi ponovilo. A o svemu tome neće vam štetiti primiti i saslušati građane Gospića i imenovati novog glavnog državnog inspektora.
HDZ: obrana vladajućih
Hrvoje Zekanović, Klub HDZ-a: Prvo ću na početku pitati gdje je predsjednik Milanović, a javljaju mi da je maloprije viđen u plićaku kako otvara pivo na otoku Hvaru. Dakle, Milanović koji je sad za Ustjanicu i koji je trebao biti ovdje ili makar poslati svoje izaslanike, on dakle ljetuje na otoku Hvaru. Druga stvar ili druga činjenica, volio bih malo da kamera pokaže sabornicu. U sabornici trenutno ima nula predstavnika, nula zastupnika Socijaldemokratske partije, odnosno SDP-a. Nula. Maloprije su plakali ovdje i htjeli da se raspravlja odvojeno o točkama, a već su svi zaprašili prema Jadranskom moru. Za njih je sjednica vjerojatno završila. Ne samo njih, i mnogih drugih koji su maloprije vapili ovdje za govornicom da se raspravlja što duže. Niti jedan SDP-ovac trenutno nije u sabornici.
Međutim, kad se sve te točke crne riješe, ostat će jedna crna točka koja neće biti riješena, a najcrnija i najtamnija u Hrvatskoj. A to je ona točka gdje ste vi prije nekoliko godina zabijali onu možemovsku zastavu. A to je Jakuševac. I maloprije mi je kao šamar budale ili kao lopta na volej sjelo ono što je gospođa Benčić ovdje govorila. Kaže: "Ilegalno odlaganje otpada je kriminal, ne pojedinačan, nego pod državnim pokroviteljstvom." A je li to vrijedi za 12.000 ilegalnih deponija u gradu Zagrebu? 12.000! Najviše deponija u Hrvatskoj ima grad Zagreb. Je li to kriminal pod pokroviteljstvom grada Zagreba? Stvarno ste jadni.
Drage Gospićanke i Gospićani, dakle, ne nasjedajte ovim ljevičarima kojima do Like nije stalo ni ovoliko. A vjerujte Vladi Republike Hrvatske koja će, siguran sam, u kratkom roku riješiti ovaj problem ili u najkraćem mogućem roku. U najkraćem mogućem roku. A još samo za kraj malo o ovoj ravnozemljaškoj oporbi. Dakle, kolega Grmoja naziva svoje kolege klaunovima. Klaunovima. Taj kolega je bježao od smaka svijeta u Alpe. Dakle, ako postoji klaun u Hrvatskom saboru i klaunsko ponašanje, to je sakrivanje u Alpama od smaka svijeta. Ovo nije laž, za razliku od onih laži koje su Miletić i Grmoja i danas izrekli sto puta. Nema povećane incidencije karcinoma u Lici, a Hrvatska vlada će napraviti sve da je i ne bude.
Puljak: bakica na tržnici
Marijana Puljak, Centar: Pokazali ste svoju brigu o građanima kad ste im zabranili govoriti na nedavnoj sjednici odbora u Gospiću, skrivajući se iza poslovnika. Ovo je država koja će kazniti bakicu koja prodaje sir na tržnici jer nema dozvole. Ovo je država koja će zatvoriti ugostiteljski objekt jer nađe euro i pol više u blagajni. A ovo je država koja je slijepa na stotine i tisuće kamiona koje prolaze s opasnim otpadom. Dakle, dojučerašnji glavni državni inspektor, Andrija Mikulić, odveden je u lisicama na rukama pod optužbom za mito. U Gospiću se govori o pola milijuna eura mita. Dakle, tko je dobio u džep da truje Hrvatsku? Nudite odvoz otpada s površine, ali kamion ne može odvesti podzemne vode. Evo, dakle, pitam i postavljam pitanje ovdje: kako ćete maknuti te vječne kemikalije iz podzemnih voda ili, ako nisu već sada, ušle u pitku vodu? Tražimo prihvaćanje svih zaključaka predsjednika Republike kako su ovdje navedeni. Nema te sanacije dok god klijentelistička mreža pravi deponij od Hrvatske. Jedina prava ekološka sanitarna mjera za Hrvatsku je micanje HDZ-a s vlasti.
Troskot: strateška zaliha vode
Zvonimir Troskot, Most: Mislim da po iznošenju stavova nije uopće situacija jasna da je u Hrvatskoj izvršen bioteroristički čin nad Likom, Gackom Udolinom, Senjom, a preko Senja na Sjeverno Primorje i na Zadar i na zadarsko zaleđe. I da je ugrožena i zagađena strateška zaliha vode, jer je glavni državni odvjetnik 6.8. izašao van i rekao je da je PFAS otrovni koktel. I nije samo PFAS, nego otrovni koktel koji je pomiješan s cijanidima, s pahuljima, s teškim metalima, ušao u podzemne vode, za sada samo Like. Ali PFAS je taj koji se najbrže širi i pitanje je kada će doći do Slavina, a s ovom brzinom i vašom inertnošću, on će doći jako brzo. Premijer Plenković, koji je počasni građanin Like, niti jednom u Lici nije bio, kao što ni danas nije prisutan. Predsjednik države, koji je sazvao izvanrednu sjednicu, danas nije prisutan. Ovdje će raspravu voditi ministrica zaštite okoliša, koja niti jednom dokumentirano nije bila niti na Silosu, niti je bila na Rakitovcu. Ministrice, dajte mi jedan argument i jedan dokaz, dokumentirano, da ste tamo davali izjave i pokazali sućut prema tim ljudima. Sućut prema tim ljudima. Tri puta ste izdali narod Like, Gacke, Udoline, Senja i zadarskoga zaleđa. Prvi puta kada su vaše institucije to dozvolile, drugi puta kada su ljudi morali sami to testirati i treći puta kada se na ovakav način odnosite prema kataklizmi i bioterorističkom činu koji je izvršen nad Likom.
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.
