šibenik.rocks

„Do 150 milijuna eura”: Kovač pita tko plaća ostatak energane i zašto ne Split ako Vali Solaris ne dođe

Vijećnik Mario Kovač, na čiji je zahtjev sazvana 23. (tematska) sjednica Gradskog vijeća 8. studenoga 2024., u uvodnom je izlaganju naveo medijske napise prema kojima bi energana mogla stajati do 150 milijuna eura, uz 50 do 60% europskih sredstava, pa pitao tko će financirati preostalih 40 do 50%. Energana je, kaže, isplativa ponajviše zbog toplinske energije, a Šibenik nema toplinarsku infrastrukturu, dok u zoni Podi nema pogona kojem bi trebala velika količina topline i CO2. Na sastanku kod gradonačelnika čuo je da daljnje faze projekta Vali Solaris ovise o toplini i CO2 iz energane. Na početku sjednice predsjednik Vijeća objavio je da je Kovač pristupio stranci DOMiNO.

Prva faza Vali Solarisa, s oko 350 radnih mjesta, prema onome što je Kovač čuo, ne ovisi presudno o energani, ali daljnje faze, u medijima procijenjene na milijardu eura i 5.000 radnih mjesta, ovise. Zabrinule su ga „usporene reakcije Vali Solarisa” oko kupnje zemljišta na Podima: „ako neće biti tog projekta, onda se opravdano možemo pitati zbog čega bismo takav projekt gradili u Šibeniku”, a ne u Splitu, najvećem gradu regije. U raspravi je ponovio da kupnja zemljišta „šteka i ozbiljno kasni”. Cijenu projekta na sjednici nitko nije iznio.

Krajem studenoga 2024. lokalni su mediji izvijestili da je Vali Solaris odustao od kupnje zemljišta na Podima.

Isječak je iz snimke sjednice: 23. (tematska) sjednica Gradskog vijeća, 8. studenoga 2024. (pregled i cijela snimka). Ostali isječci s te sjednice: 23. (tematska) sjednica Gradskog vijeća, 8. 11. 2024..

Transkript videa

Mario Kovač, vijećnik Gradskog vijeća (DOMiNO): Dakle, energana je evidentno skup projekt. Nekad sam u medijima pročitao informaciju kako bi sve skupa moglo koštati i do 150 milijuna eura. Vi me ispravite ako griješim. S tim da bismo u financiranju projekta možda mogli računati na nekakvih 50 do 60 posto europskih sredstava. To su sve informacije koje su plasirane u medijima. Što onda opet otvara pitanje tko će financirati preostalih 40 do 50 posto vrijednosti. Energana je, po svemu što smo mogli pročitati i vidjeti u medijima, isplativa ponajviše zbog toplinske energije koja se može koristiti u gospodarske svrhe, kao i za grijanje domova i gradskih institucija. Podredno se može govoriti i o proizvodnji električne energije. Mi u Šibeniku nemamo toplinarsku infrastrukturu koja bi toplinsku energiju mogla dovesti do domova građana kako bi se oni na taj način grijali. A izgradnja te infrastrukture bila bi sasvim sigurno izrazito skup i zahtjevan pothvat. Stoga rentabilnost ulaganja u energanu bi trebala biti ostvarena plasiranjem toplinske energije i nastalog ugljičnog dioksida industrijskim postrojenjima na zoni Podrinja. Sadašnje stanje na zoni, bar meni, ne ukazuje na neki industrijski pogon kojem bi bila potrebna velika količina toplinske energije i CO2.

Naime, nakon sjednice ovoga vijeća, mislim da je to bilo 18. rujna ove godine, bio sam pozvan na sastanak kod našega gradonačelnika vezano uz organizaciju baš ove tematske sjednice, na kojoj sam čuo informaciju za koju držim da je vrlo važna za gospodarski razvitak Šibenika. Naime, prva faza projekta Vali Solaris, okončanjem koje bi se otvorilo cirka 350 radnih mjesta, ne bi bila presudno vezana uz izgradnju i funkcioniranje energane. Ali daljnje faze razvitka tog projekta, vrijednog, prema pisanju opet u medijima, u konačnici milijardu eura, s otvaranjem cirka 5000 radnih mjesta, te bi, dakle, daljnje faze razvitka projekta Vali Solaris bile ovisne o mogućnostima isporuke toplinske energije i velikih količina ugljičnog dioksida, a što bi energana svakako mogla distribuirati. Držim kako je ovo vrlo bitna okolnost o kojoj će također uvelike ovisiti donošenje odluke o realizaciji projekta spalionice, odnosno energane. O toj okolnosti bi svakako trebalo informirati našu javnost. No, ono što mene brine jesu usporene reakcije Vali Solarisa vezane uz nužnost realizacije kupnje terena u zoni Podrinja, što je opet preduvjet ostvarenja ove velike i bučno najavljene investicije. Naime, ako neće biti tog projekta, onda se opravdano možemo pitati zbog čega bismo takav projekt gradili u Šibeniku. Zašto ne bi bio izgrađen, ja ne zagovaram, ali, recimo, u Splitu, koji je najveći grad naše regije Dalmacije, pa da mi naš otpad vodimo na spaljivanje u Split, a ne obrnuto.

Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.

Povezano s ploče