„Nitko ne može reći sa sigurnošću”: tematska 23. sjednica Gradskog vijeća o energani na Bikarcu završila bez odluke i bez glasanja
23. sjednica Gradskog vijeća Grada Šibenika, održana 8. studenoga 2024., bila je tematska i imala je samo jednu točku: „Energana na Bikarcu, benefiti i štetne posljedice”. Sazvana je na zahtjev oporbe, najavljen na 21. sjednici 18. rujna, a gradonačelnik ga je prihvatio zaključkom 17. listopada. Od otvaranja do zaključenja trajala je dva sata i 38 minuta, od čega je 19 minuta otišlo na promotivni film o energani u Bolzanu. Bilo je nazočno 16 od 21 vijećnika. Uz upravu i direktora Bikarca govorila su četiri pozvana gosta, a u raspravi šest vijećnika i zamjenik gradonačelnika. Vijeće o temi nije donijelo nikakvu odluku ni zaključak i o njoj nije glasalo; glasalo se samo o zapisnicima i dnevnom redu. Deset najzanimljivijih istupa objavili smo kao zasebne video članke, a ispod je cijela snimka s titlovima i strojnim transkriptom.
Što se planira: tri studije, natječaj i novac iz Fonda
Predsjednik Vijeća Dragan Zlatović na početku je rekao da za sjednicu nema pisanih materijala, prijedloga odluka ni zaključaka: „ja ovu tematsku sjednicu više gledam kao jedno razmjenu mišljenja”. Umjesto materijala prikazana su dva videa koja je pripremio Grad s Bikarcem: izjave sa stručnog posjeta energani Eko Centra u Bolzanu 29. listopada i promotivni film samog postrojenja. Prema tom filmu, energana radi od 2014., prima 400 tona ostatnog otpada dnevno i toplinom opskrbljuje 4.300 kućanstava i poslovnih prostora. To su podaci iz promidžbenog materijala, ne s rasprave.
Gradonačelnik Željko Burić otvorio je rečenicom koju će tijekom sjednice ponoviti više puta: „U Šibeniku se u ovom trenutku ne gradi ništa.” Raspisan je, kaže, natječaj za izradu projekta, koji bi po planu trebao trajati 18 mjeseci, a zbog žalbi „bit će to i punih dvije godine”. Tek tada će se znati tehnologija i posljedice. „U ovom trenutku ja imam osjećaj u javnom prostoru kao da bageri samo čekaju da mi odlučimo i da oni krenu kopati. Ne, ljudi moji.” Najavio je tribine u iduće dvije godine, „ne gurajući nikakvu odluku”.
Direktor Bikarca Robert Podrug preciznije je opisao fazu: natječaj nije za projektiranje energane, nego za studiju izvodivosti i studiju utjecaja na okoliš, a za projektiranje i gradnju moraju se ostvariti drugi preduvjeti, „financijski i ostali”. Odbacio je dojam da je sve počelo od zadužnice koju je Vijeće izdalo Fondu: od odluke Fonda u prosincu 2023. do natječaja objavljenog u rujnu prošla je godina. „Znači, godinu dana traje ta priča.”
Taj dio je dokumentiran. Upravni odbor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 30. prosinca 2023. odlučio je s Gradom Šibenikom sklopiti ugovor o financiranju projektne dokumentacije za „Postrojenje za energetsku oporabu goriva iz otpada i prosušenog mulja” na lokaciji CGO Bikarac, u iznosu od najviše 2.948.000 eura s PDV-om, a Vlada je na tu odluku dala suglasnost. Na 20. sjednici u lipnju Vijeće je s deset glasova dalo suglasnost na zadužnicu kojom Grad jamči za taj novac.
Zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša potvrdio je da se Grad Fondu obratio za izravno sufinanciranje i nabrojio tri dokumenta koja se izrađuju: idejno rješenje, studiju izvedivosti i studiju utjecaja na okoliš. „Tako da u ovom trenutku niti govorimo o izgradnji energane, niti govorimo o projektiranju energane.” Na pitanje hoće li energana biti izgrađena odgovorio je: „U ovom trenutku nitko ne može reći sa sigurnošću.” Šibenik je, prema preliminarnoj ocjeni, dobra lokacija jer je u sredini Dalmacije, ima centar za gospodarenje otpadom i graniči sa zonom Podi, koja bi se prema planovima proširila za oko 300 hektara. Izlaganje je završio rečenicom: „Možda neće, ali će sigurno negdje biti u Dalmaciji.” Kapacitet, snaga postrojenja, cijena ni rok gradnje na sjednici nisu izrečeni.
Brojke o otpadu: 35.000 tona, 30% na plohu i cilj od 10%
Ključni argument zagovornika iznio je Budiša: Hrvatska će od 2035. smjeti odložiti najviše 10% ukupne količine obrađenog otpada, što „nije moguće postići bez sinergije odvojenog prikupljanja, materijalne oporabe i energetske oporabe”. Uz 65% recikliranja i 7% odlaganja, Europi bi 2035. ostalo 23 milijuna tona otpada koji će se koristiti kao gorivo.
Za Šibenik su brojke iznijela dvojica. Vijećnik NLSP-a Rikard Marenzi rekao je da se u Šibeniku odlaže 65% otpada, oko 20.000 tona godišnje. Podrug ga je ispravio: 60% je udio u ukupnoj količini, s građevinskim i glomaznim otpadom, a „miješanog komunalnog otpada dolazi 35.000 tona i od toga 30% završi na odlagališnoj plohi”. Taj bi dio išao u energanu, pa bi na plohi ostalo „10% od tih 35%”. Na Bikarcu postoje sortirnica i dvije kompostane, a „sve sastavnice u gospodarenju otpadom mi imamo”.
Budiša je kao korist naveo da se danas drugima plaća „otprilike 200 eura” da preuzmu gorivi dio otpada (jedinicu nije izrekao, iz konteksta je riječ o toni), uz napomenu da ga Podrug može ispraviti; Podrug se na to nije javio. Obuhvat energane, prema projektnom zadatku, seže „od Dubrovnika do Gospića”, a Budiša je ranije spomenuo četiri županije koje bi gravitirale Šibeniku. Profesor Slaven Dobrović naveo je da se u Šibeniku odvojeno prikupi oko 3.000 tona. Vijećnik NLSP-a Branko Kronja tvrdio je da Šibenik ima prostora „za 30 godina odlaganja otpada”, prema procjeni iz vremena sanacije odlagališta.
Zdravlje i emisije: 0,1 ili 0,01 nanograma
O zdravlju se najviše sporilo. Dobrović, profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje i glavni tajnik stranke DOMiNO, rekao je da više od 99% dimnih plinova čine CO2, voda i dušik, ali „vrag je u onih 0,5 posto ili možda i manje”: dioksini i furani, s granicom od 0,1 nanograma po kubnom metru, dok postrojenja, kaže, rade i do deset puta ispod nje. Utjecaj na bolesti postoji, ali „koliki je, ne znamo točno”, pa „nemojte govoriti da je nešto zanemarivo, jer to ne znamo”. Kasnije je dodao da Švicarska dioksine mjeri uglavnom kontinuirano, „a ne što Europska unija propisuje dvaput godišnje”.
Budiša, kemičar po struci, odgovorio je da najbolje raspoložive tehnike spuštaju dioksine i furane na 0,01 nanogram, da su glavni problem mala kućna ložišta i da „više jedan londonski vatromet ili berlinski onečisti atmosferu dioksinima i furanima nego sve ove energane zajedno u Europi tokom cijele godine”. Izvor za tu usporedbu nije naveo. O CO2 je rekao da je 60% biogenog podrijetla te da projektni zadatak predviđa jedinicu za hvatanje CO2, pa bi energana „trebala biti zapravo klimatski neutralna”, možda prva takva u svijetu. To je njegova procjena za postrojenje koje još nije ni projektirano. Dobrović je uzvratio da 60% biogenog znači papir ili biootpad, a kuhinjski biootpad ima više od 70% vlage: „Dakle, ako ćemo to stavljati u peć, onda smo ludi, ne?” Spaljivanjem tone polietilena, prema njegovu izračunu, nastaje oko tri tone CO2, a recikliranjem se izbjegnu četiri.
Najizravnije tvrdnje o zdravlju iznijeli su Podrug i gradonačelnik. Podrug je zamolio da se „ne šire laži, jer nitko od ovoga ne umire i od ovoga se ne dobivaju bolesti” i zaključio da će „kupus i salata iz Donjeg Polja” biti „deset puta kvalitetniji nego što su danas, ako ovo postrojenje profunkcionira”. Gradonačelnik je, pozivajući se na to da je liječnik, rekao da se ništa ne može povezivati s malignim bolestima jer „ljudski rod ne zna što je uzrok malignih oboljenja”, te da je prije desetak ili petnaest godina prosječna životna dob Hrvata bila pet do sedam godina manja, „a nismo imali energane”. Za te tvrdnje nije bilo navedenih izvora ni podataka.
Ekonomika i kapacitet: Bolzano, Beč, Sisak i Vali Solaris
Vijećnik Mario Kovač, na čiji je zahtjev sjednica sazvana i za kojeg je Zlatović na početku objavio da je pristupio stranci DOMiNO, otvorio je pitanje cijene. Prema medijskim napisima, energana bi mogla stajati „i do 150 milijuna eura”, uz 50 do 60% europskih sredstava, pa je pitao tko će financirati ostatak. Energana je isplativa ponajviše zbog topline, a Šibenik nema toplinarsku mrežu, dok u zoni Podi, kaže, nema pogona kojem bi trebala velika količina topline i CO2. Na sastanku kod gradonačelnika čuo je da prva faza projekta Vali Solaris, s oko 350 radnih mjesta, ne ovisi presudno o energani, ali daljnje faze, u medijima procijenjene na milijardu eura i 5.000 radnih mjesta, ovise. Ako tog projekta ne bude, pitao je, zašto energana u Šibeniku, a ne u Splitu. Na Kovačevu procjenu cijene nitko nije odgovorio brojkom. Krajem studenoga 2024. lokalni su mediji izvijestili da je Vali Solaris odustao od kupnje zemljišta na Podima.
Dobrović je iznio energetski račun: iskorištenje ogrjevne vrijednosti otpada za struju „teško doseže 20 posto”, a proizvodnja polietilena iz reciklata troši 0,95 gigadžula po toni umjesto 66, „što je nekih 2 posto”. Zaključak mu je bio da je energana „loša ideja i po pitanju energetike, definitivno”, i da mora raditi stalnim kapacitetom, pa se s recikliranjem natječe za plastiku i papir.
Marenzi, inženjer elektrotehnike zaposlen u HEP-u, rekao je: „Ovdje se radi ipak o spalionici koja usput proizvodi električnu energiju.” Pozvao se na energanu u Beču, iza koje ostaje 22% ostatka od izgaranja, i na tvrdnju da energana ispod 100.000 tona godišnje „nema uopće efekta”, a minimum je 150.000. Iz toga je izračunao da bi se odlaganje na Bikarcu povećalo za 10 do 20%. To je njegova računica; Podrug se na nju nije osvrnuo. Predložio je da se prije novog troška prouči projekt u Sisku.
Savjetnik za zaštitu okoliša dr. sc. Viktor Simončić energanu je podržao: „Radi se o hrabroj i mudroj odluci.” Naveo je Finsku, koja „60% i nešto” komunalnog otpada pretvara u energiju, Sloveniju i Srbiju te ustvrdio da „nema nijedne države, osim Malte i Hrvatske, koja se boji ovoga”. Uvjet je korištenje otpadne topline u industrijskoj zoni, inače „džaba vam novci, moji sinovci”, a opravdanost mora pokazati studija izvodljivosti. Prva hrvatska energana na gorivo iz otpada, rekao je, priprema se u Sisku, pa bi Šibenik mogao biti drugi. Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović (HDS) dodao je da bi se, ako Šibenik odbije projekt, energana gradila u Zadru ili Splitu, pa bi Šibenik njima plaćao spaljivanje, a ovako bi moglo biti obrnuto, uz „jeftiniju, a možda i besplatno zbrinjavanje otpada”.
Politička razina: lobiranje, „politikanstvo” i „manipulator”
Kovač je u uvodu rekao da je tema postala hit oporbenih i „poluoporbenih” stranaka, od kojih se neke javljaju „nakon više godina šutnje”, i da želi izbjeći navijačku atmosferu. Nije uspjelo. Zekanović je pročitao poruku s WhatsAppa s pitanjima poput „Za zdravu djecu ili veću emisiju CO2?” pa rekao: „ovo je najgori mogući populizam, najjadniji koji postoji. Ja bih ovo kažnjavao zakonom, tko se ovako ponaša.” Ustvrdio je i da su hrvatske ekološke udruge protiv energana „financirane novcem energana iz Mađarske i Austrije”. To je njegova tvrdnja: dokaz nije iznio i nijednu udrugu nije imenovao. O vlastitoj ulozi rekao je: „Ja sam ponosan ovdje jer sam lobirao za ovaj projekt”, uz gradsku upravu, Podruga i zastupnicu Branku Juričev-Martinčev.
Dobrović je u raspravi Simončiću prigovorio što je kao njegov raniji stav pokazao studentski seminar „koju ja nisam autorizirao”, a Zekanoviću je ironično odgovorio: „Tako da ja nemam argumente, nego imam stav. Mislim, pa Zekanoviću, što ti je?” Zlatović ga je prekinuo: „Nećemo dalje na osobno.” Zamjenik gradonačelnika Danijel Mileta zatim je ispitivao Dobrovića je li slajd zapravo s predavanja iz veljače 2010.; Dobrović je odgovorio da nije. Kovač je potom izrazio razočaranje „svađalačkim tonom i zapravo osobnim napadima na neistomišljenike”.
Gradonačelnik je u replici prigovorio vijećnicima koji nisu išli na plaćeni posjet Bolzanu: „ovo više nije politika nego politikanstvo”. Usporedio ih je sa zagrebačkom oporbom, koja, kaže, nije išla u energanu u Beču: „bitno je biti protiv”. Dobroviću je rekao: „vi ste potpisali zajedno sa mnom gradnju pogona na Bikarcu”; o kojem je dokumentu riječ, nije rekao, a Dobrović se na to nije osvrnuo. Dobrović je pak ranije ispravio gradonačelnikovu uvodnu tvrdnju da je bio direktor Fonda: „Nisam bio nikad direktor Fonda”, nego ministar. Ivan Rajić (SDP) rekao je da je etiketiranje vijećnika koji nisu putovali „vrlo nekorektno”.
Najoštrija razmjena dogodila se pred kraj. Tonči Restović (SDP) rekao je da se o energani raspravlja samo zato što su oporbeni vijećnici zatražili sjednicu, a o gradonačelnikovoj vlasti: „Zatvorenost u procesu donošenja odluka s jedne strane, i s druge strane maksimalna otvorenost u muljanju, obmanjivanju, da ne kažem nekad i laganju.” Nabrojio je što bi radije: „energanu mijenjam za izgradnju nogostupa u Mandalini”, rješenje smrada u Podsolarskom i na Brodarici, vrtiće i školu. Spomenuo je i Batižele i Vali Solaris. Burić je odgovorio: „vi ste rođeni politički manipulator”, a za nabrojeno rekao da je „totalna laž”. Projekt Batižele, kaže, „ide dalje, i to vrlo dobrim tempom”, a za Vali Solaris: „Proces se razvija jako dobro i vrlo, vrlo uspješno.”
Kronja je energanu usporedio s terapijom za bolesnika koji to nije: „Mi nemamo onkološkog bolesnika.” Zbog etiketiranja, i to, kako je rekao, onoga što je Kronja na početku rekao o gradu („ovaj Šibenik mali, jadni”), Zlatović mu je dao opomenu: „Ja kao Šibenčanin takvu etiketu ne mogu prihvatiti.” Kronja je nastavio da se cijela Hrvatska sprema slati otpad u Šibenik te dodao: „fond je udario u najmekši dio”, a sjednicu je napustio prije odgovora.
Što je oporba tražila i što je odgovoreno
Konkretna pitanja postavili su Kovač, Marenzi, Rajić i Tomislav Travčić (NLSP). Na Kovačevo pitanje ima li energana smisla bez Vali Solarisa i bez toplinske mreže Zlatović je odgovorio samo da se „u ovom momentu ništa ne gradi” i da se radi studija izvodljivosti.
Rajić je tražio da studija izvedivosti odgovori „da li će pojeftiniti usluga odvoza smeća”, pitao je koje su jedinice lokalne samouprave iz Dalmacije iskazale interes za dovoz otpada i predložio zaključak da se nakon izrade studija održi nova tematska sjednica ili javna rasprava na razini cijelog grada. Travčić je pitao zašto baš Šibenik, je li okoliš već ugrožen i što dobivaju Grad, građani i „potpisnici ovog ugovora”. Gradonačelnik je odgovorio: „Ponavljam po sto puta: ovdje mi ne odlučujemo o tome hoće li se ili neće raditi energana”, i da je svako postavljeno pitanje „u ovom trenutku je jednostavno suvišno”.
Budiša je odgovorio da lokaciju nije birao Fond, nego se Grad javio sa zahtjevom, te da na području Šibensko-kninske županije nema ekoloških crnih točaka; najbliža je Crno brdo kod Biljana Donjih. Na pitanje o interesu drugih gradova i općina odgovora nije bilo. Rajićev prijedlog zaključka nije stavljen na glasanje i nitko ga nije komentirao. Referendum na ovoj sjednici nitko nije tražio.
Kraj bez zaključaka
Zlatović je sjednicu zaključio riječima: „Kao što znate, ovo nije sjednica koja ima, ovaj, zaključke, koja ima odluke.” Ponovio je da se niti gradi, „niti u neko dogledno vrijeme će biti građevinskih radova”, te da se traže pokazatelji koji će biti transparentni javnosti, o kojima će se moći raspravljati i odlučivati. Na glasanje nije stavljeno ništa. Kako je Vijeće do ove sjednice došlo, opisali smo u pregledu 21. sjednice, na kojoj je gradonačelnik zahtjev za tematsku sjednicu prihvatio „kad dobijemo sve relevantne elemente”.
Svi isječci s ove sjednice kao zasebni članci: 23. (tematska) sjednica Gradskog vijeća, 8. 11. 2024..
Transkript cijele sjednice
On mogu još. Aha, kad mi dva mogu. A znaš šta, ne znam, nekako mi se čini da možda bolje da nego da svi. Sa strane? Sa strane, da. Lipo snimamo mi sa strane, nas 4, gotovo. Poštovanje. Molim? ne, javljamo se. Javljamo se, nema. E, slobodno se javi, valjda. Ako negdje te u ovom mraku ne vidim, nemoj zamjeriti. Dobro. Sta- stavit ćemo moj telefon. Koliko računara hoće biti? Ja sam tamo u drugoj stolici. Hoće li on samo zaokrenuti? On ima onaj, neće htjeti se prebacivati. On samo zaokrenuti. Ma ništa, onda im samo reci da se zaokrenu, i to je.
Hoćemo još čekati ili šta ćemo? Hoćemo. A? E, vidiš, nešto šuška iza stola. E, e, onda pričekat ćemo još. Čujem da nešto šuška. Idem vidjeti. E, da. Gospodo, samo još malo strpljenja, pa ćemo krenuti sa sjednicom. Molim? Idemo. Moram samo da se skupim još. Poštovane dame i gospodo, srdačan vam pozdrav. Otvaramo 23., ali ovaj put tematsku, sjednicu Gradskoga vijeća Grada Šibenika. I dozvolite mi da na početku pozdravim sve vas nazočne: gospodu vijećnice i vijećnike Grada, Gradskoga vijeća Grada Šibenika, zatim gospodina gradonačelnika doktora Burića s zamjenkom magistrom Miletom, sve ovdje prisutne predstavnike medija, sve prisutne predstavnike trgovačkih društava i ustanova čiji je osnivač Grad Šibenik, također i sve ostale koji su eventualno nazočni, znate, po pravu javnosti, može i netko sudjelovati bez prava rasprave, ali bih ja posebno pozdravio i naše današ- danas cijenjene goste koji su danas pozvani gosti na ovu tematsku sjednicu, a to su, evo ovako, bez nekog klasičnoga reda, po nekom tituliranju. Prvo, profesor doktor Slaven Dobrović, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i boravka u Zagrebu, sa Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, inače glavni tajnik stranke Dom i nacionalno okupljanje. Zatim, doktor znanosti Viktor Simončić, samostalni savjetnik, ekspert za zaštitu okoliša. Trebao bi nam se priključiti također i gospodin Mirko Buduša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske, sa svojim suradnicima, načelnicom Mojom Feketić i voditeljicom projekata u istom fondu, gospođom Mašom Golubičić, te last but not least, našega zastupnika u Hrvatskom saboru, gospodina Hrvoja Zekanovića.
Što se tiče samoga- same sjednice, ja bih, prije nego što krenemo na onaj naš uobičajen prozivanje nazočnih vijećnika, da utvrdimo kvorum, samo vas obavijestio da je Predsjedništvu ovoga Gradskoga vijeća zaprimljen podnesak cijenjenoga vijećnika gospodina Kovača, koji je, evo, pročitat ću, dužan vas izvijestiti kako sam kao osnivač i ujedno i član pristupio stranci Dom i nacionalno okupljanje, Domino, te ću od sada djelovati kao vijećnik te političke stranke u Gradskome vijeću Grada Šibenika, da dobijemo i tu cjelovitu informaciju u tom smislu. A sad bih zamolio našega tajnika, gospodina Galića, da izvrši prozivku vijećnika. Izvolite, kolega. Srdačan pozdrav svima. Branka Badžim se ispričala. Goran Bušac? Mirko Čeko? Hrvoje Dunkić? Mario Kovač? Branko Kronja? Dario Klušić? Rikard Marenci? Ljiljana Nanjara? Dino Papak? Marko Petković? Nije nazočan. Stipica Protega? Ivan Rajić? Nenad Renje se ispričao. Tonči Restović? Nenad Samardžija? Ivan Slavica se ispričao. Ivana Spahija se ispričala. Tomislav Travčić? Ivana Vudrag? I doktor znanosti Dragan Zlatović je tu.
Možemo konstatirati da je u ovoj sjednici, tematskoj sjednici, nazočno 16 vijećnika, ukupno 21, što govori o tome da imamo kvorum za valjano danas raspravljanje na ovoj našoj sjednici. Poštovane dame i gospodo, ovaj, pred nama je i zapisnik koji ste dobili s prethodne dvije sjednice, one redovne i one svečane, pa bih, evo, otvorio raspravu da li netko ima primjedbe na ova dva zapisnika. Ako nema, ja bih vas zamolio da glasovanjem podržimo zapisnik s ovih dviju zadnjih sjednica. Tko je za? Jednoglasno možemo konstatirati da su prihvaćeni zapisnici s prethodne 21. i 22. sjednice Gradskoga vijeća Grada Šibenika. Cijenjeni gospodo, ovo je tematska sjednica Gradskoga vijeća, s samo jednom točkom dnevnog reda, kako smo, ovaj, naznačili u samom pozivu za ovu današnju sjednicu. Stoga vjerujem da podržavate, evo, moju zamolbu i prijedlog da, s obzirom na tematiku same sjednice, da je ovo tematska sjednica, da su ovdje s nama i naši cijenjeni gosti koji su pozvani da danas doprinesu ovoj raspravi, a također i, s obzirom na dobru praksu koju imamo i mi unutar naše tradicije održavanja tematskih sjednica u ovom Gradskom vijeću, kao i u drugim predstavničkim tijelima drugih jedinica lokalne samouprave, da izostavimo aktualni sat, odnosno vijećnička pitanja, pa bih vas, eto, tako zamolio da taj dio ovaj put preskočimo, a da svi oni koji eventualno imaju pitanja, da ih dostave pisano za ustroženje pisanih odgovora na Tajništvo grada, kad se može otvoriti eventualno refleksija na njih na sljedećoj redovitoj sjednici.
Ukoliko nemate primjedbi na ovaj prijedlog, ja bih, evo, dao, ovaj, i prijedlog samog današnjega dnevnog reda na, ovaj, glasovanje. Imamo, znači, samo jednu točku dnevnoga reda. Ta točka dnevnoga reda vam je, ovaj, konstatirana i u samome pozivu, tako da bih vas molio, evo, da glasovanjem potvrdimo današnji dnevni red. Tko je za? Jednoglasno je prihvaćen današnji dnevni red, što govori o tome da možemo krenuti s ovom našom tematskom sjednicom. Kao što dobro znate, kolege, na našoj onoj zadnjoj redovitoj sjednici je već cijenjeni vijećnik gospodin Kovač naznačio da će protokolirati inicijativu vezanu za održavanje jedne ovakve tematske sjednice upravo na ovu temu, što je on i učinio podneskom službenim u prostorije Gradske uprave Grada Šibenika, čime je inicirao postupak sukladno našim aktima vezano za održavanje ove sjednice. Ja sam, kao predsjednik Gradskoga vijeća, jasno odmah uputio tu inicijativu gradonačelniku, i gradonačelnik Grada Šibenika, doktor Burić, je donio 17. listopada zaključak o prihvaćanju inicijative o sazivanju ove današnje tematske sjednice na temu "Energana na Bikarcu, benefiti i štetne posljedice", te je u tom zaključku isto tako pozvao sve vijećnike i vijećnice Gradskoga vijeća, kao jasno i određene službe i medije, da nazoče posjetu, stručnom posjetu Energani Eko centar u Bolzanu, u Italiji, što se i održalo 29. listopada ove godine, kada je dio vijećnika s ostalim nazočnima posjetio taj centar. S obzirom na činjenicu da je gradonačelnik prihvatio održavanje ove tematske sjednice, on se na neki način stavlja u poziciju zakazivača ove tematske sjednice, čime je na neki način bio u obvezi da i pripremi odgovarajući materijal koji bi mogao biti okosnica za današnju raspravu, kako mi u ovoj fazi ove problematike nemamo nekih pisanih materijala koji bi poslužili kao temelj rasprave.
Ovaj put koristimo, a tako i predlaže gradonačelnik, zajedno s, u suradnji s tvrtkom Bikarac, koja je pomogla pri izradi ovih materijala, da svi skupa, evo, startno pogledamo dva kratka video, ovaj, zapisa koja govore o stručnom posjetu Energani u Bolzanu, odnosno samoj Energani kao takvoj, u trajanju od nekih cirka 15-ak minuta. Nakon toga ćemo nastaviti s redovitim tijekom ove tematske sjednice. Branka sa početka. O postrojenje je nužno za stanovništvo naše regije, jer je jedino koje može jamčiti racionalno rješavanje otpada. Imali smo dvije mogućnosti: baciti u okoliš smeće koje prikupimo ili sve to iskoristiti za obnovljivu energiju s gotovo nultim utjecajem na okoliš. Odlučili smo se za ovo drugo i nismo požalili. Izgradnjom Energane smanjili smo količinu zagađenja u zraku.
Ovdje proizvodimo energiju koja zamjenjuje fosilna goriva. Ako napravimo ravnotežu između onečišćenja generiranog fosilnom energijom i onog što emitiramo iz dimnjaka, sa svim sustavima za obradu dima, zapravo imamo pozitivnu bilancu. Kvaliteta zraka u Bolzanu, gašenjem plinskih kotlova i zamjenom plina iz kotlova energijom proizvedenom u postrojenju za proizvodnju energije iz otpada, smanjila je zagađenje za 99%. Stalno pratimo emisije u atmosferu. U slučaju prekoračenja, sustav za ubacivanje otpada u pećnicu se zaustavlja dok se ne uspostave normalni radni uvjeti. Sistem je kompletno automatiziran i pod strogom kontrolom. Bilo kakva anomalija sustava uzrokuje kontrolirano gašenje. Kada bi se i dogodilo da ljudska ruka pogriješi, i sustav je tako programiran da se sve izgaranje u pećnici malo-pomalo gasi. Moram kazati da ovih 10 godina nismo imali nikakav eksces.
Radio sam 15 godina u Eko centru kao ekološki tehničar, i tvrtka radi jako dobro. Koliko znam, nemamo nikakvih problema, jer je to postrojenje nove generacije s velikim katalizatorom, i time su emisije u atmosferu svedene na minimum. Vidjeli ste i sami, s vijećnicima, sa svima skupa, kako to funkcionira u modernom svijetu i kako se otpad obrađuje, i što se sve iz otpada dobiva, i kakve su nuspojave toga, da ne kažem zagađenja. Znači, minimalna i nema ih. Čovjek nam je tu lijepo prezentirao nekoliko lokacija, i na brdu i u gradu i u centru i uz autoput, i ta mjerenja pokazuju da je ova Energana najmanji zagađivač od svih mogućih zagađenja koja se događaju u ovoj dolini, u ovome gradu.
The Bolzano Waste-to-Energy Plant, a state-of-the-art facility. Eko center has been running the Bolzano Waste-to-Energy Plant, which treats all waste in South Tirol since 2014. It has more than 100 members, and all of them are public bodies. Ciao, hi, I'm Alex, and I work at Eko center. Today I'm going to drive the garbage truck for you to show you what happens to your waste. Let's start from the beginning. This bag, it doesn't smell good at all, is not waste, but pure energy. First of all, congratulations. The separate collection rate in South Tirol is very high.
Because you take sorting seriously, you only put non-recyclable and non-recoverable material into the waste bin. But don't forget that the best way to reduce waste is not to produce it in the first place, and you are doing just great. What's more, we get very homogeneous waste. Homogeneous waste burns well and transforms more easily into energy. So let's move on and take a look at some important information. Organic waste: clothing, household appliances, glass, aluminum, paper, cardboard, plastic packaging, and batteries should never be thrown in the residual waste bag, just as paint residues, thinners, and medicines must never be thrown away. Everything clear? Now let's see what you throw into the garbage bag.
Dirty plastic packaging? That's fine. Plastic cutterly? Very good. And, oh, toothpaste tubes and toothbrushes? Great. But let's see what we have here. Food? Paper? Cardboard? A bag of correctly separated residual waste produces 1.7 liters of fuel, or 17 kilowatt-hour of energy. And with this energy, you can use an 8-watt energy-saving light bulb for 3 months, or watch TV for 5 days if, unlike me, you can't find something interesting enough to keep you glued to the TV screen for 5 days in a row. Out of sight, out of mind? Well, that's not how it works. We need to be conscientious and committed. You do your part well, and so do we.
Come on, Giovanni, let's go and dump our waste in the Waste-to-Energy Plant bunker. Fire and flames. The Bolzano Waste-to-Energy Plant processes 400 tons of residual waste every day. That's an overage of 50 trucks. In a week, they would fill a football pitch up to 1 meter in height. Two-thirds of our waste comes from private households, and one-third from industry and crafts. This is the weighing station. Here we check vehicles, manufacturers, and transporters. And we also check if there is any reductivity in the waste. If everything is okay, we can weigh the truck and go dump the waste in the bunker. Let's go.
There is no need to sort if, at the Waste-to-Energy Plant, the waste is being separated and shredded. Ready to read that on a chocolate wrapper? It's fake news. Absolutely wrong. The residual waste that you produce is being dumped in the waste bunker as it is. That's why it's very important that you separate the waste at home so that as much as possible can be recycled. If you don't know how to do it properly, just ask your local municipality. Every citizen is part of the waste treatment system and makes it efficient and ecological. There are no excuses. Now, have a look while I go to meet the crane operator.
The waste is discharged into the storage bunker. The spider machine mixes it to get a homogeneous waste and therefore an efficient fuel. The crane operator continuously feeds the furnace by loading the waste into the hopper. In the combustion chamber, the waste slips slowly down onto the grate and burns in a controlled manner at a temperature of 900 to 1000 degrees. Once it is burned, the residual waste automatically leaves the furnace and falls into the ash extractor. The furnace consists of the combustion chamber, equipped with a 4-track air-cooled step grate with retrograde movement. Visitors like to watch the fire and often ask us if we need to add gas or diesel to make the waste burn. To answer this question, we need to move to the control room. Fire and flames.
Giovanni, it's your turn. But are you also Giovanni here? The control room is actually the brain of the plant. It manages and controls all the processes very carefully. Various programs with exotic names such as DCS and MICC manage the Waste-to-Energy Plant automatically, based on the settings of the supervisor. Various cameras ensure continuous monitoring of important parts of the system. To come back to your question: once it starts, combustion is self-powered and produces a large amount of heat. By continuously loading waste, you don't need to use any other fuel.
Fire and flames. Fire and flames. Now that we have mixed the waste in the bunker and incinerated it, what do we get? By burning waste, you basically get three products: heat, combustion gases, and combustion residues. The Bolzano Waste-to-Energy Plant recovers this heat and turns it into energy. Did you know that? You already knew that? I'll give you a fascinating technical explanation anyway. The heat produced by combustion heats the water, which circulates in the boiler and transforms it into steam, 400 to 40 degrees Celsius. This steam is sent to a turbine, which produces electricity. Some of the steam is used to heat the water in the Bolzano district heating system. The maximum electric power generated by the plant is 50 megawatt. It could light up 20,000 houses or the entire city of Fresanone. The maximum heat output recovered is 32 megawatt. Currently, 4,300 households and businesses receive heat from the district heating system. The future expansion of the network will enable the heating of 10,000 homes and numerous public buildings. Due to its high energy efficiency of over 65%, the Bolzano Waste-to-Energy Plant is classified as an energy recovery plant. Out of breath after this explanation. A top facility, as young people say. Fire and flames. The boiler has two sections: the radiant part and the convective part. The radiant part, where we are now, has three completely empty vertical chambers where heat is transmitted by radiation.
In the convective part, filled with tube bundles, the heat is transmitted by convection. In this way, all the heat from the fumes is used to generate steam and, at the same time, the fumes cool down before being purified. The boiler must always be clean. Let me explain how it's done. The walls in radiant zone 2 and 3 are cleaned of ash deposits. As you can see, a proboscis with a metal head with nozzles at the end is inserted from top to bottom. Once in position, water is sprayed onto the walls, cleaning them from the ash. The tube bundles in the convective area are cleaned with pneumatic hammers. As you can see, a trolley equipped with a firing pin moves automatically on a rail and is positioned on the hammer. Once hit, it vibrates the tube bundle, causing the ashes to detach. The ashes fall onto belts, which are then transported to the storage silos.
Burning waste produces few gases, which have to be purified. Now let's look at the details of the process. The fumes produced by waste combustion pass through two back filters. In the first filter, by dosing charcoal and lime, initial detoxing and removal of acids, heavy metals, and dioxins take place. In the second filter, by dosing charcoal and sodium bicarbonate, further purification happens. The final gases have residual levels which are well below the legal limits. But how does a back filter work? Fumes passing through the filters deposit dust on the outer surface of the sleeves. An air washing system shakes the sleeves, causing the dust to fall on belts that transport it to the storage silos.
During the last purification step, the denox catalyst comes into play, which decomposes the nitrogen oxides into harmless gases: nitrogen and steam. The tower behind me contains all this honeycomb material. Basically, you can say it works like a catalyst of your car: fast and furious. The solid residue of the waste combustion is called slag. A magnet separates any ferrous metals from the slag, which is then sent for recycling. Some of you will be asking, "But why do I have to collect metals like bean tins, cans, and so on and so on, separately, if they are picked out and removed from the Waste-to-Energy Plant anyway?"
Weren't you wondering about that? No worries, I'll explain it anyhow. In the furnace, ferrous material is degraded by the flames and dirted by the slag, making it less valuable for recycling and potentially creating problems at the grate. Remember, all materials that resist the temperature of the furnace, about 900 to 1000 degrees, but aren't picked up by the magnet, ride piggyback as it were on the other solid waste residue and come out with the slag. Other materials, such as aluminum, melt and require further treatment before they can be recovered. So this material should not be thrown into the garbage bag. Glass, for example, melts at 1600 degrees, and unlike iron, it's not separated after incineration. That means that every piece of glass that you throw into the waste bag will end up in the landfill and stay there forever and ever. Couldn't you be more careful?
In the province of Bolzano, slag is disposed of in landfills as non-hazardous special waste. It is unearthed material, the same as sand, and does not attract wild animals in search of food at the landfills. Waste incineration reduces the volume of waste enormously and preserves our landfills. After boiler cleaning and combustion gas filtration, the remaining dust is accumulated in two tanks. This dust is sent to recovery plants as hazardous special waste. The Bolzano Waste-to-Energy Plant has a combustion line. During the usual maintenance outages, waste gets pressed and packed in a boiler. It will be treated once the plant is back in operation. So how does a boiler work? The crane operator takes the waste from the bunker and deposits it in the press hopper, where it gets pressed and wrapped in film. The bales are then stored in a depot.
The plant is equipped with a continuous emission monitoring, CEM, a dioxin sampler, DECS, and a mercury meter. The control body can access the plant's emission data online. The daily values of the main legal parameters are published on the eco center's website. Together we have seen what happens to our waste and how important it is to treat it properly in order to transform it into energy. The Bolzano Waste-to-Energy Plant is a state-of-the-art plant at European level, which makes it possible to do all this with a very low environmental impact. Fire and flames.
Hvala vam što ste još jednom mogli biti, pogotovo vi vijećnici i ostala gospoda koja su bila nazočna na ovoj posjeti, vidjeti ovo što je upravo prezentirano na ovim videima. Vidjeli smo da kod nekih koji su otišli na to putovanje s određenom skepsom, da se u određenom postotku popravilo raspoloženje. Ja se nadam da i kod nas koji nismo eventualno išli na ovo studijsko putovanje, isto tako za određene postotne bodove podigla se i smanjila skepsa, podiglo pozitivno raspoloženje, smanjila skepsa u odnosu na određena pitanja. Vi vidite da se o ovome već otvorila i rasprava na različitim razinama u našoj sredini. Ono što mi je vrlo interesantno je da smo u tim raspravama otvorili niz pitanja, ali jasno, pojavljuju se niz informacija i dezinformacija. Vrlo zgodno je što su se upravo uključili i vanjski dionici koji će i danas biti s nama, a vidimo da su neki od njih odreagirali i putem medija. Predstavnici akademske zajednice, primjerice, jučer na svim portalima je objavljen intervju profesora Luke Travena sa Sveučilišta u Rijeci, koji je odgovorio na niz pitanja, a također razbio i niz dezinformacija koje su se javljale u ovom prostoru do sada. Ja bih vas na početku, prije nego što dam riječ našim gostima, samo kratko upoznao s nekim hodogramom današnjega rada, tako da nemamo tu nekih kasnijih problema u samome radu. Znači, prvo bih dao riječ gospodinu gradonačelniku, zajedno s predstavnicima Bikarca, da na neki način nas uvedu u ovu temu, obzirom da su oni zakazivači ove tematske sjednice.
Zatim bismo dali riječ gospodinu Mariju Kovaču kao inicijatoru ove tematske sjednice i pozvanom gostu kojeg je on predložio, a to je profesor Dobrović. Zatim bi nastupio profesor Simončić, koji bi isto tako ovdje imao svoje izlaganje. Koliko vidim, a pozdravljam ih, da su nam se priključili predstavnici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pa vjerujem da će i oni uzeti riječ u ovoj raspravi. I na kraju, također pozvani gost je i naš saborski zastupnik gospodin Hrvoje Zekanović, koji je također zamolio da vam se obrati. Obzirom na neku ravnotežu između samih govornika, dogovoreno je da govornici, gosti, imaju mogućnost izlagati maksimalno 15 minuta i da u tome smislu bi bilo to dovoljno vremena da se određene stvari ovdje istaknu. Jer inače, kad bi prešli tu granicu od tih 15 minuta, moglo bi se pretvoriti u jedno savjetovanje, radionicu, tribinu, što svakako nije ono s čime bi gradsko vijeće trebalo biti na ovaj način obilježeno, što svakome pruža mogućnost da to radi u nekoj vlastitoj režiji. Pa evo, u tome smislu, nakon toga, kada završe gosti, otvorio bih raspravu među gospodom vijećnicima koji se mogu javiti i jasno iznijeti svoja stajališta vezano za ovu problematiku, čime bismo onda na neki način dobili jedan sukus ovdje dodatnih informacija, stavova. Vidite i sami da nemamo materijala, nemamo danas na neki način niti predloženih odluka niti zaključaka, tako da ja ovu tematsku sjednicu više gledam kao jedno razmjenu mišljenja, kao jedno polje na kojem ćemo iznijeti različita gledišta, a jasno i odgovoriti na potencijalna pitanja koja figuriraju ili će danas biti postavljena, a da ćemo jasno da ovome svemu imati prigode i na ovom tijelu, da li u ovom sazivu ili budućemu, donositi odgovarajuće odluke kako to bude u slijedu samoga projekta, ako do njega dođe.
Evo, ja bih, nakon ovoga malog plododea, zamolio gospodina gradonačelnika da prvi uzme riječ, a onda ćemo ići kako smo najavili. Izvolite, gospodine Buriću. Hvala, predsjedniče. Dakle, poštovane dame i gospodo, poštovane vijećnice i vijećnici, dragi gosti, najprije zahvalnost što ste se odazvali našem pozivu da sudjelujemo u ovoj razmjeni mišljenja, kao što je predsjednik gradskog vijeća rekao, sviđa mi se taj termin. Naravno, odmah za početak da kažem i da razbijemo jednu dilemu. U Šibeniku se u ovom trenutku ne gradi ništa. Dakle, mi ne govorimo i ne raspravljamo o gradnji energane, spalionice, kako čujemo u javnom prostoru, puno nestručnih termina. Ja bih zamolio na punu odgovornost dionika u javnom prostoru i da bez činjenica i bez argumenata ne plasiraju, neću reći informacije, nego dezinformacije koje uznemiruju građane, a ja bih rekao da su i na granici zakonskih reguliranih načina funkcioniranja u javnom prostoru. U ovom trenutku, zahvaljujući Fondu za zaštitu okoliša, zahvaljujući izuzetnoj suradnji s Fondom, pa bila je ona takva i u mandatu gospodina Dobrovića koji je bio predsjednik Fonda, odnosno direktor Fonda, grad Šibenik je postigao izuzetno visoku razinu zbrinjavanja otpada. Dakle, gospodin Dobrović je bio, on klima, a ja se sjećam svakog trenutka, trenutak kad je došlo do odobrenja gradnje Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, koji je, hvala Bogu, završen i koji funkcionira besprijekorno. Ne samo da je završen Centar za gospodarenje otpadom po MBO tehnologiji i koji radi bez ikakvih problematičnih trenutaka, nego je sanirano postojeće odlagalište, završen sustav otplinjavanja postojećeg odlagališta, imamo potpuno uređenu zonu za zbrinjavanje otpada, za sušenje mulja, posebno definiranu lokaciju za zbrinjavanje građevinskog otpada.
I naravno, to je odgovor zašto je Fond u ovom trenutku odabrao Šibenik kao primjer koji bi trebao i zaokružiti ciklus zbrinjavanja otpada. Upravo zato što smo predmijenjali i znali kako treba urediti tu zonu. To je zona u kojoj Šibenčani odlažu otpad desetljećima. I ono što čujemo od ljudi koji bez argumenata, bez činjenica javno raspravljaju, upravo je to bilo mjesto, kako oni to kažu, 5, 6, 7, 15 kilometara od centra grada, nije ni važno, u kojem je gorilo smeće. Desetljećima. I zamislite, to nije bio problem. Pa prije 4-5 godina, mislim da smo platili tada u kunama 2 milijona kuna koje nam Fond nije htio priznati, nebitno u kojim i čijim mandatima, kad smo gasili podzemni požar, gdje? Na odlagalištu smeća. Na brdu u kojem se gomilalo smeće. Bez razdvajanja, bez recikliranja. I nije bio samo to problem tog smeća, većih ili manjih brda bilo je svugdje u okolici, a govorimo o turizmu. Ako ste pratili ovdje podatak, zona Južnog Tirola ili Bolzano ima 38 milijuna posjeta turista, cijela Hrvatska ima 20. Dakle, nepunih 21 milijun. Dakle, nije Bolzano odabran slučajno, ne samo zbog tehnologije, nego upravo zbog činjenice da se radi o zaštićenom području. I vraćam se na temu. U ovom trenutku je raspisan natječaj za izradu projekta
potencijalne energane na području grada Šibenika, odnosno Bikarca. Tek tada ćemo, a to će proći punih, po planu, 18 mjeseci, vjerojatno poznavajući naš sustav javnih nadmetanja, žalbe na žalbu, odluke na odluku, bit će to i punih dvije godine, tek tada ćemo dobiti realne podatke. Mi ćemo znati o čemu se radi, kakva tehnologija će se primijeniti, kakve posljedice potencijalne će biti ili neće biti, i tek onda ćemo moći raspravljati da li mi to želimo ili ne želimo. U ovom trenutku ja imam osjećaj u javnom prostoru kao da bageri samo čekaju da mi odlučimo i da oni krenu kopati. Ne, ljudi moji. Upravo ovo što smo pokrenuli je želja da bilo kakva informacija u procesu zbrinjavanja otpada, pa koja uključuje i energanu, bude dostupna svima onima koji imaju interes da u tome sudjeluju, bilo kroz političke stranke, bilo kroz udruge, bilo kao građani. Upravo ovo pokazuje da smo u fazi kad se priprema natječaj za izradu projekta, da ćemo dobiti ime projektanta, da se uključimo svi i da imamo dovoljno vremena da dobivamo informacije. S tim ciljem je organizirana i ova tematska sjednica koju smo prihvatili odmah, s tim ciljem je organizirana posjeta Bolzanu, s tim ciljem će i idućih dvije godine biti organizirane raznorazne tribine, pozivat ćemo sve one koji imaju nešto za kazati i otvoreni i transparentni, ne gurajući nikakvu odluku. Dovoljno rano smo počeli da spoznaja o onome što nas čeka, a što moramo riješiti, je zbrinjavanje otpada.
Suvremeni svijet, pa i tako grad Šibenik, ako ne riješi problem otpada, tek tada ugrožava svoje zdravlje, ali i svoj okoliš. Broj stanovnika na svijetu raste, problem smeća je enorman i ta činjenica mora nam uvijek biti pri savjesti. Mi kao ljudi, kao odgovorni ljudi, kao građani, moramo shvatiti da je to naše, pod navodnike, smeće ili otpad, ono što ugrožava naše zdravlje i okoliš. Mi moramo shvatiti da taj problem moramo riješiti s najmanje posljedica, opet se vraćamo na početak, upravo na taj okoliš, odnosno upravo čuvajući naše zdravlje. I na kraju završiti. Ja mislim da smo već dovoljno shvatili da otpad ili smeće nije smeće, nego je to nešto što mora dati novi život, što nam mora dati novu energiju, što nam mora dati novu održivost s najmanje posljedica upravo po nas, po naše zdravlje i po okoliš. Ja bih molio sve dionike u javnom prostoru
da budu odgovorni, da shvate da bilo koja neargumentirana izjava izaziva nemir. Ne gradi se u Šibeniku u ovom trenutku ništa, nego je, ponavljam po peti put, natječaj za izradu projekta koji će sadržavati, između ostalog, i studiju utjecaja na okoliš, i tek tada ćemo znati o čemu mi raspravljamo. U ovom trenutku sve ovo, pa i ova tematska sjednica gradskog vijeća, ima samo za cilj pružanje adekvatnih informacija svima onima koji to žele da znaju. Hvala vam lijepa. Hvala gospodinu gradonačelniku. Pozvao bih gospodina Podruga da li će nam se želiti obratiti u ime tvrtke Bikarac koja je također bila
suradnik u realizaciji ove posjete Bolzanu, a također je i dionik potencijalnih aktivnosti na ovom projektu. Izvolite. Dobar dan svima. Poštovani predsjedniče gradskog vijeća, gradonačelniče sa zamjenikom, poštovani gosti, vijećnici, predstavnici medija, evo ukratko sve vas pozdravljam skupa ispred tvrtke Bikarac. Gradonačelnik zbilja elaborira, ja tu nemam puno što za dodati, osim možda pojasniti da se radi o natječaju za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Znači, ovo nije natječaj za projektiranje energane, nego za ključne dokumente koji će dovesti do toga. Znači, mi sad radimo studiju izvodivosti i studiju utjecaja na okoliš. Znači, to su preduvjeti da bismo uopće došli u ovu fazu kad bi išli na projektiranje i gradnju, a za to se moraju ostvariti neki drugi preduvjeti, financijski i ostali. Druga stvar, u zadnje vrijeme, i ovo što je gradonačelnik napomenuo, stvara se dojam da se nešto gradi i da je sve počelo od zadnje sjednice gradskog vijeća kad je izdata zadužnica Fondu na odobrena sredstva. Ja ponavljam da mi ovu priču kontinuirano ponavljamo otkad smo završili centar, a napominjem da smo njega završili u rekordnom roku od dvije godine i jedini smo centar u zadnjih deset godina koji je napravljen u Republici Hrvatskoj i koji funkcionira. Znači, nakon rada centra smo odmah, iako smo znali u kontaktu s kolegama iz ova dva centra, da imamo problem s gorivom iz otpada, da imamo problem s tom teškom frakcijom koju moramo plaćati, ili odlagati ili plaćati da nam netko preuzme.
Pokrenuli smo priču s energetskom oporabom. U tom smislu je i izmijenjena dokumentacija na nacionalnoj razini, pa je i Zakon o gospodarenju otpadom i Plan gospodarenja otpadom uveo u svoj termin energetska oporaba. I u tom smislu smo, znači, to komunicirali, pa smo imali odluku Fonda prošle godine u 12. mjesecu, pa smo imali u siječnju prvi posjet ministra koji je tada javno kazao da je odobrio sredstva i da podržava taj projekt, pa smo imali potpis ugovora u, mislim, četvrtom mjesecu, odluku Vlade, pa potpis ugovora za izradu ove dokumentacije. Sve je to javnost pratila, pa smo imali u sedmom mjesecu javno savjetovanje za natječaj koji smo objavili, pa smo u devetom mjesecu objavili natječaj. Znači, godinu dana traje ta priča i nije sve krenulo od ove zadužnice i zadnje sjednice. I to jasno komuniciramo u javnom prostoru. I ja ću isto kao gradonačelnik zamoliti sve da,
ja ću reći da ne šire laži, jer nitko od ovoga ne umire i od ovoga se ne dobivaju bolesti, jer ovakva postrojenja se nalaze u velikim gradovima u razvijenom dijelu svijeta. Sve energane se nalaze ili u Europskoj uniji ili u Japanu, Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama. U Africi imate jednu energanu, u Južnoj Americi tri. Znači, ovo su postrojenja u razvijenom svijetu. Nemojmo ljudima, jer danas-sutraće netko na ulici zaskočiti mene ili nekoga i reći: "Ti truješ moje dijete." To nije točno. Znači, mi nikog ne trujemo. Kupus i salata iz Donjeg Polja će biti deset puta kvalitetniji nego što su danas, ako ovo postrojenje profunkcionira. Evo, hvala vam lijepa i stojimo dalje na raspolaganju za sve odgovore. Hvala gospodinu Podrugu. Sad bih zamolio cijenjenog vijećnika gospodina Kovača kao inicijatora ove tematske sjednice da nam se obrati. Izvolite, kolega.
Hvala lijepa, gospodine predsjedniče. Pozdravljam gospodina gradonačelnika sa zamjenikom, sve kolegice i kolege vijećnike, poštovane i uvažene goste, predstavnike medija i sve druge nazočne. Dakle, tematika izgradnje spalionice otpada, smeća, odnosno energane na Centru za gospodarenje otpadom Bikarac je postala u zadnje vrijeme hit tema brojnih oporbenih, pa reći ću, evo i poluoporbenih političkih stranaka, od kojih se neke pojavljuju u medijskom prostoru nakon više godina šutnje. Inzistirajući na tematskoj sjednici vezanoj uz ovu problematiku, uz podršku svih oporbenih vijećnika kojima zahvaljujem, želio sam ostvariti jedan vrlo važan cilj, a to je educiranje i informiranje naše javnosti, naših građana o planiranom projektu spalionice smeća, odnosno energane na Bikarcu, 6 ili 7 kilometara udaljene od centra grada. Drago mi je da je gradska uprava pokazala otvorenost za moje inzistiranje da na ovoj sjednici imamo i goste, istaknute stručnjake koji nam mogu iznijeti argumente pro i kontra ovoga projekta. Ne želeći ulaziti u usko stručna pitanja, dakle vezana uz sam radni proces unutar spalionice ili ti energane, ili pak eventualnih utjecaja na zdravlje ljudi i okoliša, što ću prepustiti, odnosno mi ćemo to prepustiti ovdje nazočnim stručnjacima. Moja je, dakle, intencija prvenstveno izbjeći navijačku atmosferu na sjednici i pošto-poto izbjeći politikanstvo. Dakle, energana je evidentno skup projekt. Nekad sam u medijima pročitao informaciju kako bi sve skupa moglo koštati i do 150 milijuna eura. Vi me ispravite ako griješim. S tim da bismo u financiranju projekta možda mogli računati na nekakvih 50 do 60 posto europskih sredstava.
To su sve informacije koje su plasirane u medijima. Što onda opet otvara pitanje tko će financirati preostalih 40 do 50 posto vrijednosti. Energana je, po svemu što smo mogli pročitati i vidjeti u medijima, isplativa ponajviše zbog toplinske energije koja se može koristiti u gospodarske svrhe, kao i za grijanje domova i gradskih institucija. Podredno se može govoriti i o proizvodnji električne energije. Mi u Šibeniku nemamo toplinarsku infrastrukturu koja bi toplinsku energiju mogla dovesti do domova građana kako bi se oni na taj način grijali. A izgradnja te infrastrukture bila bi sasvim sigurno izrazito skup i zahtjevan pothvat. Stoga rentabilnost ulaganja u energanu bi trebala biti ostvarena plasiranjem toplinske energije i nastalog ugljičnog dioksida industrijskim postrojenjima na zoni Podrinja. Sadašnje stanje na zoni, bar meni, ne ukazuje na neki industrijski pogon kojem bi bila potrebna velika količina toplinske energije i CO2. I tu dolazimo do jedne vrlo važne teme, a to je povezanost dva velika projekta: projekta o kojem se već dugo govori, Vali Solaris, i projekta spalionice na Bikarcu. Naime, nakon sjednice ovoga vijeća, mislim da je to bilo 18. rujna ove godine, bio sam pozvan na sastanak kod našega gradonačelnika vezano uz organizaciju baš ove tematske sjednice, na kojoj sam čuo informaciju za koju držim da je vrlo važna za gospodarski razvitak Šibenika. Naime, prva faza projekta Vali Solaris, okončanjem koje bi se otvorilo cirka 350 radnih mjesta, ne bi bila presudno vezana uz izgradnju i funkcioniranje energane.
Ali daljnje faze razvitka tog projekta, vrijednog, prema pisanju opet u medijima, u konačnici milijardu eura, s otvaranjem cirka 5000 radnih mjesta, te bi, dakle, daljnje faze razvitka projekta Vali Solaris bile ovisne o mogućnostima isporuke toplinske energije i velikih količina ugljičnog dioksida, a što bi energana svakako mogla distribuirati. Držim kako je ovo vrlo bitna okolnost o kojoj će također uvelike ovisiti donošenje odluke o realizaciji projekta spalionice, odnosno energane. O toj okolnosti bi svakako trebalo informirati našu javnost. No, ono što mene brine jesu usporene reakcije Vali Solarisa vezane uz nužnost realizacije kupnje terena u zoni Podrinja, što je opet preduvjet ostvarenja ove velike i bučno najavljene investicije. Naime, ako neće biti tog projekta, onda se opravdano možemo pitati zbog čega bismo takav projekt gradili u Šibeniku. Zašto ne bi bio izgrađen, ja ne zagovaram, ali, recimo, u Splitu, koji je najveći grad naše regije Dalmacije, pa da mi naš otpad vodimo na spaljivanje u Split, a ne obrnuto. Na koncu, i energana u Bolzanu, u kojoj smo sad gledali ova dva filma, je smještena u najvećem gradu u regiji Južni Tirol. Dakle, brojna su pitanja koja u nadolazećem vremenu, pa i danas na ovoj sjednici, traže kvalitetne odgovore i ja se nadam da ćemo na ovoj sjednici dobiti neke od njih. Završit ću s jednom tezom, jednom misli starog britanskog konzervativca Edmunda Burkea koji je definirao društvenu zajednicu, a što se može primijeniti i na naš grad Šibenik, kao partnerstvo onih koji su živi, onih koji su umrli i onih koji se tek trebaju roditi.
I mislim da bismo trebali imati na umu značenje te definicije, pogotovo da bismo trebali voditi računa o interesima ovih posljednjih. Hvala lijepa. Hvala gospodinu Kovaču na ovoj uvodnoj riječi. Idemo po onom hodogramu kako smo se dogovorili. Sljedeći bi bio naš cijenjeni gost, gospodin Dobrović, koji bi nam u 15-minutnom izlaganju iskazao svoje stajalište vezano za ovo, koristeći određenu prezentaciju, pa ga, evo, molim da uzme riječ i da se, evo, držimo ovoga terminskog okvira koji smo na početku i dogovorili. Hvala lijepo. U prvom redu zahvaljujem se na pozivu. Rado sam se odazvao doći ovdje jer mislim da dijalog, pogotovo onaj argumentiran, nije zbog bogatstva društva. Tako da, jedan moj skromni doprinos tome, svakako sam uvijek spreman. Pružiti. Prvo bih, naravno, pozdravio sve posebno, evo, i gradonačelnika koji me spominjao, a mislim da je krivo zapamtio moju ulogu. Ja sam bio dvaput ministar po šest, sedam mjeseci. Nisam bio nikad direktor Fonda, tako da s te pozicije nismo sigurno surađivali. Doduše, možda vam se vratim kao takav, ovoga, tko zna. No, evo, ja sam došao ovdje dati prilog raspravi.
Prilog raspravi. Tema je energana na otpad i tu sam stavio pristupni ugovor. Dakle, mi smo članica Europske unije, jednakopravni, i ovo je naš pristupni ugovor u kojem u prilogu 5 postoji referiranje na gospodarenje otpadom. I ono se tiče odlaganja, biorazgradivog odlaganja uopće, i tamo se spominje nakana da se gospodarstvo otpadom pretvori u jedan snažan impuls ili vektor ili jedan mehanizam za održivi razvoj. I zato smo morali u pristupnim, predpristupnim našim procesima i donijeti Zakon o gospodarenju otpadom u kojem smo stavili ciljeve recikliranja. To je bilo 50 posto do 2020. To je stajalo još od 2013., valjda. Kako se do tog cilja dolazi? Ovo znate svi. Dakle, hijerarhija postupanja otpadom. Ne dolazi se tek tako spontano. Dolazi se ispunjavanjem mjera, ponovna uporaba, reciklaža i onda redom dalje.
Energana ili spalionica je, vidjeli smo i u ovim filmovima, spominje se snažan skok od bacanja u rijeku na spalionicu. To vjerujem da je neki progres. Međutim, danas u konstelaciji ovoga, u stanju u kojem svijet jest, ne samo klimatske promjene, nego pitanje resursa, se od gospodarenja otpadom traži nešto više. Tako da recikliranje, ovo što se skupi malo željeza na dnu pepela, to je jako slabo. Dakle, sve drugo gorivo se uništi i, naravno, i mnoge negorive tvari se unište. Dakle, doprinos jest određeni po pitanju odlaganja. Da, inertnost je postignuta i smanjene su količine. Što se tiče terminologije, kad se kaže spalionica otpada, u redu, danas više nitko ne gradi spalionicu otpada bez energetskog iskorištavanja, pa su to postale energane. Dakle, semantički se sad jako inzistira na energani bez spominjanja otpada, ali ipak se moramo sjetiti da je to otpad. Dakle, otpad kao najneuredniji, najheterogeniji energent se koristi u toj energani, pa je to ipak spalionica otpada s iskorištavanjem dijela oslobođene energije. To je, mislim, jako bitno.
Ja ću vam skrenuti pažnju na jednu činjenicu. Dakle, ja iznosim činjenice. Dakle, zbilja ne želim navijati. Ja na temelju svojih uvida i imam svoja uvjerenja, imam, zastupam određene stavove za koje držim da su od javnog interesa. Dakle, energija iz otpada, kad se spominje i govori, svi, ja vjerujem, gotovo 99,9 posto ljudi ovdje misli na ogrevnu vrijednost. Dakle, spališ, evo ti energije. Dakle, ta ogrevna vrijednost, oslobođena toplina, se mora konvertirati u nešto korisno. Evo, čuli smo gospodina Kovača, da bi toplinu odveli, morate toplovodni sustav odvesti, ili lakše transferirati to, to jest transformirati u električnu energiju. Dakle, postoji neki ETA, neko iskorištenje. Kod otpada je on vrlo nizak, dakle teško doseže 20 posto. Dakle, konverzije ogrevne vrijednosti goriva u električnu energiju. Postoji i drugi oblik energije, a to je utjelovljena energija, i to imaju svi otpadni materijali, ne samo oni gorivi. Svi, do jednoga. Dakle, to je sva ona energija koja se troši u procesu stvaranja tog proizvoda, od rudače, prerade, ovoga, onoga, do finalnog proizvoda. Dakle, utjelovljena energija, kako se ona
špara recikliranjem. Zato jest recikliranje i proizvodnja novih proizvoda, bilo kojih, papira, plastike, stakla, metala, uvijek daleko jeftinije iz sekundarne sirovine nego što je to iz klasične rudače, jer je proizvodni proces bitno kraći i treba puno manje energije. Kad imamo otpad kao gorivo, već sam rekao, postoje transformacije. Vi možete toplinsku energiju voziti negdje, dakle cijevima, i koristiti. U principu, ide se na električnu energiju i prijenos i korištenje. I to stoji. Dakle, tome se ne može ništa reći. Najvrijednije tvari su papir, karton, plastika. Vidimo iz ovog filma da ne, ne, nikako ne papir, ali papir im sigurno ne smeta jer on gori. Plastika vrlo rado. Ne spominje se reciklabilnost plastike, jer s plastikom je problem. Znamo da postoji dio koji je teško reciklabilan i kvaliteta plastike u pogledu reciklabilnosti je povezana s načinom prikupljanja. Ako svatko od nas ostavi malo jogurta u čaši ili hrane u onom PET-u što danas svi gotovo kupujemo, onda smo, bacivši to u neku kantu, stvorili, to jest izbjegli uvjete s kojima bi se to dalo reciklirati i pretvorili u jedan materijal koji, što s tim? Dakle, spaljivanje. Međutim, postoji nešto drugo, kao piroliza i tako dalje. Ili postoji uredni sustav prikupljanja i odgovorni građani koji će pojesti taj jogurt do kraja i tu hranu i tako dalje. Otpad kao resurs, dakle, nudi materijsko recikliranje kao način korištenja. Malo brojki. Dakle, kad se usporedi, recimo, polietilen visoke gustoće, ovo je tradicionalna proizvodnja, jako puno energije treba.
Evo, imate, plin i nafta su sirovine za proizvodnju. Isto tako trebate energetske unose u obliku opet plina, nafte i struje. I ukupno imate sumu energije, to je 66 gigadžula po toni ili megadžula po kilogramu. Kad se pak taj isti polietilen proizvodi iz reciklata, odnosno iz otpadnog polietilena, onda vam treba samo 0,95 gigadžula po toni, što je nekih 2 posto. Ovdje su vam, recimo, te brojke. Ja, naravno, prezentacija postoji, možete svi skupa pogledati i vidjeti, nije problem. Dakle, ovdje je evidentno. Inače, polietilen visoke gustoće, to je ona tvrda plastika i baš par excellence materijal za recikliranje. Nije, bitno je složenije, recimo, polietilen niske gustoće, one folije, makar se mogu i one. Ali znam dobro da postoji ova tvrtka i postoji u Hrvatskoj koja praktički uzima, naručuje plastiku koja se može doslovce iz odlagališta izvući i njima slati na preradu. Što je s otpadnim PET-om u energani? Dakle, mi možemo dobiti energije, to je negdje poput nafte, 42 gigadžula. Dakle, 42 u odnosu na onih 60 i nešto. Neto iskoristivo električne je 7,2. Podsjetimo se, ovoga, u energani nastaje i CO2, dakle sad na stranu sva ostala zagađivala i di-dušik monoksid. To je nekih 3 tone CO2će nastati, ovoga, po toni polietilena. To govorim namjerno, jer danas smo pred fazom uvođenja tereta na emisije CO2 iz energana, jer se one unose u europski sustav trgovanja emisijama. A moguće je da krenu i malo strožiji alati za penaliziranje tih emisija, jer mi smo svi u poziciji da moramo do, kao europska zajednica, želimo za 55 posto smanjiti emisije stakleničkih plinova do 2030., odnosno do 2050.
praktički anulirati. To je vrlo ambiciozno i teško, ali s ovim putom, energanom, definitivno idemo u suprotnom smjeru. Ono što je zanimljivo je da recikliranjem, ne da nema emisija CO2, nego postoji ponor CO2. Naime, taj reciklat koji smo sačuvali, nismo ga spalili, proizveli preko 3 tone CO2 po toni, smo odveli na recikliranje i tamo je izbjegnuto 4 tone. Dakle, razlika je ogromna. Dakle, praktički to pokazuje zašto se gospodarenje otpadom smatra jedinim sektorom koji je sposobno emisije pretvoriti u ponore. Dakle, to ne postoji nigdje. Dakle, recimo, promet. Mi možemo samo biti što efikasniji, ne znam, motori, ovo, ono, ne bi li smanjivali, smanjivali, ali ne možemo prijeći u ponore. Ovdje je to moguće. Dakle, uštede energije su jako velike. Evo vam aluminija. Znamo da je Šibenik grad aluminija. Dakle, aluminij, taj mali, sitni poklopac koji ne možete niti izvagati na doma vazi. Međutim, mi ipak imamo desetke tisuća tona godišnje tog aluminija. Aluminij je gorivo, samo takvo, preko 200 gigadžula po toni ili 200 megadžula po kilogramu, to je 4 puta nafta,
se ostvaruju uštede reciklažom aluminija. Aluminij se uništava spaljivanjem. Je li to vrijedi? Pa, čujte, ne znam je li to nama vrijedi ili ne. Međutim, barem bi trebali biti svjesni te činjenice kada razmatramo infrastrukturu koju gradimo za 50 godina unaprijed. Ovo vam je usporedba. Dakle, za sve postoje reference. Ovo je američka EPA dala jedan prikaz razlike energetske vrijednosti pojedinih materijala valoriziranih kroz spaljivanje ili kroz reciklažu. Kroz spaljivanje je crvena, bitno manja nego kroz reciklažu, to je plava vrijednost. Naravno, premalo je vremena za sad za elaborirati, jer sam bitno limitiran. Dakle, energana na otpad je loša ideja i po pitanju energetike, definitivno. I u principu, kapacitet energana se smatra mjerom neuspješnosti sustava s aspekta kružnog gospodarstva, koji je u Europskoj uniji jedan imperativ danas. Imperativ. Dakle, kružno gospodarenje otpadom, od toga ništa. Postoje li druge značajke? Postoje. Dakle, svako malo čujem od promotora energetičara, ovih na otpad,
CO2 i voda, to izlazi iz dimnjaka. Zaboravili smo na dušik kojega ima dosta. Dakle, to je definitivno preko 99 posto sastava dimnih plinova: CO2, voda, dušik. Međutim, vrag je u onih 0,5 posto ili možda i manje. Zato što tvari kao što su dioksin i ufurani, koji su limitirani zakonom na 0,1 nanogram po kubnom metru, pazite, to su tvari, 0,1 nanogram, svatko će reći, a naše, a postrojenja kažu rade tako da su emisije čak i do 10 puta manje, pa je to 0,01 nanogram po kubnom metru. Međutim, danas isto tako znamo da je sve više bolesti za koje ne znamo uzroka, a liječnici kažu nečist okoliš. Dakle, autoimune, maligne, ovakve, onakve, svakakvih bolesti ima. I taj nečist okoliš je kvantum mnogo toga. Ovo je doprinos tome, ljudi. Dakle, to nije irelevantnost te pozicije. To je doprinos. Koliki je, ne znamo točno, jer je jako teško povezati ovu posljedicu, koja definitivno jest, s posljedicama, dakle emisija, sa stanjem u okolišu i zdravljem ljudi. Dakle,
emisije, kad se kaže ne izlazi ništa, to što se prati, to je prilično pojednostavljena slika. I naravno da stroži pregled, posebno po pitanju čestica, jer postoje, naravno, i submikronske čestice i po mnogo drugom, po kvaliteti pepela, idu u prilog da treba biti vrlo oprezan kad se kaže da štetnog djelovanja nema ili da je zanemariv. Dakle, nemojte govoriti da je nešto zanemarivo, jer to ne znamo. Samo znamo da imamo puno bolesti, da imamo raznoraznih varijacija stanja, dakle imamo u okolišu, kod zdravlja ljudi, za koje ne znamo uzrok. Energana na otpad, koja ima bilancu kakvu ima, koja nije nešto sjajno, dakle je nešto što doprinosi tome. Znate li da energana mora raditi non-stop i to stalnim kapacitetom? Dakle, nema. Mi smo počeli reciklirati bolje. By the way, vidio sam neke brojke, u Šibeniku se negdje 3000 tona odvojeno prikuplja. Što je s tim? Dakle, vjerojatno sortirnice, ne znam, ima, nema. Kompostiranja, ima, nema. Dakle,
pojačamo recikliranje, fali materijala za spalionicu? Ne, imperativ je spalionica, jer ona mora raditi. Dakle, to nisu postrojenja kao pećica na plin koju ćete upaliti, gasiti. Poznati su primjeri mnogi po Europi gdje su sustavi zakočeni. Dakle, sustavi razvoja reciklaže su zakočeni činjenicom da postoji izgrađena spalionica. Tako da, evo, imate statistike koje pokazuju, u Danskoj i Velikoj Britaniji, da mjesta sa spalionicama prisutnim imaju nižu stopu reciklaže, jer reciklaža i spalionice su u kompeticiji za najvrijedniji materijal. To je plastika i papir. Energana na otpad ne slijedi niti Ugovor o pristupanju dovoljno dobro, niti Zakon o gospodarenju otpadom, niti Europski zeleni plan, a kamoli plan smanjenja emisija do 2030. Dakle, pogledajte što se s vremenom događa. Ili ćemo svi povjerovati da klimatskih promjena nema, pa da ne trebamo činiti ništa. Dakle, situacija je, nitko ne zna kakva vis-à-vis klimatskih promjena. Uglavnom, postoji jedna prednost spalionica energana. Ona sve to skupa stavi u peć i to nestane. Iz dimnjaka, naravno da se ne vidi dim. Dakle, nisu to takve spalionice. Međutim, nećete vi vidjeti te nanogramske količine, definitivno golim okom. Ali ono što postoji kao jedna nužnost za razvoj pravog održivog kružnog gospodarenja otpadom, to je postojanje odgovornosti na svim razinama, počev od građana, koji smo svi, doma, pa do lokalne zajednice koja ima svoje službe, komunalnog poduzeća. Dakle, odgovornost ili neodgovornost, jako dobro se pokriva upravo spalionicama, jer onda više nitko ništa ne pita.
Out of sight, out of mind. Dakle, prema tome, ima li alternative? Ima. Jer znam dobro da ljudi rezoniraju, pa ljudi, a što ćemo onda? A ne možemo ništa. Dakle, postoji alternativa. Dakle, graditi ovo što u Hrvatskoj postoji kao nakaradno, a to je odvojeno prikupljanje bez infrastrukture. Dakle, odvojeno prikupljanje, što čine mnogi gradovi, pa i Šibenik, pa i Zagreb iz kojeg sam ja jutros otišao, a nema infrastrukture, sortirnice, kompostiranje, gdje se to pretvara u kompost, sekundarnu sirovinu, je ludost. A što se tiče moje uloge, dakle, ono što sam ja uspio u ovom drugom kratkom mandatu je donijeti plan gospodarenja otpadom u kojem sam ograničio kapacitete koji idu u centre za obradu smeća, kao što je Bikarac, pomiješani otpad i smeće, praktički je preduvjet za neuspješnost reciklaže. Ja sam kapacitet iz 2007., koji je bio 1.500.000 tona, sveo na manje od 623.000 tona 2017. u siječnju. Doduše, čim sam otišao s mjesta, je došla odluka o implementaciji plana koja je digla to na 888.000 vis-à-vis nečistoća u odvojeno prikupljenom otpadu, pa se nastavilo po starom. Spora je gradnja sortirnica i kompostana, a evo, centri tipa Bikarac idu svojim krajem i vi ste se našli u čudu što ćete s gorivom iz otpada. I sad se traži rješenje, dakle, ali moramo vidjeti da smo na koncu u jednoj slijepoj ulici. Hoćemo li graditi ili ne spalionicu koja ima neki mali utjecaj, nešto teških metala, nešto dioksina i furana, definitivno ima, jer piše: bez brige, naći će se.
Kako to ide u kontekstu onoga uz što se mi Hrvati jako dičimo, i doista s pravom, a to je čisto ulje, čisto vino, čisto more. Dakle, ekološka proizvodnja jako slabo. Vjerujte mi, prilike uz spalionicu za proizvodnju ekološki čistog ulja, kojeg možete dati na analizu, današnja analitika vam mjeri do kud hoćete,će biti sve slabije i slabije. Tako da, ja znam da rastu vinogradi i uz smetlišta. Međutim, sve se vidi u vinu, ako idete detaljno analizirati. Nešto nećemo osjetiti ni nosom ni jezikom. Stoga, ja samo apeliram da uzmete u obzir argumentaciju, pročitate, puno toga se može vidjeti. Nemojte zauzimati strane kao da se radi o navijanju pred utakmicu. Ovo su utakmice, kao što je gospodin Kovač jako dobro rekao, koja se igra za našu djecu i njihovu djecu. A mi se možda moramo pitati gdje je naša odgovornost i dio da se stvari svedu kako treba. Dakle, kružno gospodarenje otpadom je nešto drugo. Energana to nije. Makar to neki autori zovu integralni, cjeloviti, ne znam što sve zovu. Evo, i ovaj centar se zove Eko, pa pogledajte nazive tvrtki koji imaju. Vaš se zove barem Bikarac, pošteno. Bilo je odlagalište, pa je Bikarac, a u Rijeci je, ne znam, Eko plus, Eko plus. Bio sam na jednom skupu gdje je došao jedan predstavnik Zelenih, on je za spaljivanje. Okej. Dakle, doći će i danas, možete očekivati i svašta.
Dakle, svi se zaogrču u plašteve, a govore tko zna što. Ja, evo, sam svoje vrijeme ispunio. Zahvaljujem se na pažnji i vrlo rado ću sudjelovati u argumentiranoj raspravi, slušati što se govori i odgovoriti na svako pitanje. Hvala. Hvala vam, gospodine Dobroviću, na vašem izlaganju. Sada prelazimo na sljedećega našega govornika, cijenjenoga doktora Viktora Simončića, koji će nam se također obratiti u 15-minutnom izlaganju uz prezentaciju. Izvolite. Gdje je ovaj daljinski? Je li ima ga netko? Pa nisam ja mislio to staviti. Šalim se. To je namjerno. To je namjerno. Tražio sam čašu vode, pa sam je uzeo.
Gospodine gradonačelniče, predsjedavajući vijeća, uvaženi saborski zastupnici, vijećnice i vijećnici, i svi ostali prisutni. U mnogom se slažem s onim što je profesor Dobrović govorio, pogotovo kad je govorio energija, kad se upotrebljava, na koji način i tako dalje. I mislim da to u mnogim stvarima jako odgovara. Samo da si namjestim, ja vam jedno 50 godina ne vozim sat, pa ću se s mobitelom poslužiti da ne prekoračim vrijeme. Jako se dobro osjećam u ovoj sredini. Šibenik mi nije, Šibenik mi je vrlo drag. Danas mi je gospođa Ferić spomenula da smo se sretali i surađivali kad se vadila Brigitta Montanari, tako da mi je to jedno jako dobro iskustvo. Tada sam isto govorio pred vijećnicima, tad su bila tri vijeća, mislim da je bilo jedno 150 vijećnika, udruženi rad, pa ovo, pa ono, svega je to bilo. E, sada,
sad da vidim ja li to znam. Aha. Valjda sam to pogodio. Ovo je jedna slika koja je od profesora Kneževića iz Sarajeva, koja se meni jako sviđa. I kad, aha, u kojem ja, u tom smjeru, ne znam, ja nešto radim krivo. Aha, krivo. Sad ću, sad će, sad će, sad će, sad će. I kad majmun pojede bananu, baci koru, to nije otpad. Kad mi to napravimo, onda je otpad. I onda se ja uvijek pitam tko je u svim tim sistemima takav majmun. Cirkularna ekonomija, cirkularna ekonomija, o ovome što je gospodin profesor Dobrović govorio, sigurno je rješenje za mnoge stvari. I
jednostavno zato što sirovina, otpad na jednom mjestu postaje sirovina energent na nekom drugom mjestu. To nije ništa novo. To su naši seljaci znali raditi i prije i to je to. Kad govorimo o cirkularnoj ekonomiji, onda netko kaže: evo, to je pojednostavljeni oblik cirkularne ekonomije. Takve ja kupujem dnevno s tri komada, ako bi ikako bili na prodaju. Problem je što je to malo složenija priča i što je to jako složena priča, da vi možete ostvariti ono da ćete sve recirkulirati kako bi htjeli. Postoji i ideja zero waste-a. To je jedan futuristički pristup, možda će biti jedanput realiziran. Isto se radi o materijalnom iskorištenju, s tim da oni idu, ekstremni su i zabranjuju da se bilo kakva sirovina pretvara u energiju. Preduvjet za iskorištavanje nečega je da dobijete čiste frakcije. Da bi dobili čistu frakciju, imate manufakturu, da izdvajate prikupljeno na izvoru, ili da imate industriju, da to što ste napravili, a dijelom se radi i na Bikarcu, da iz tog mješovitog izdvojite nešto što još možete kasnije iskoristiti. Manufaktura ima problem jer se u manufakturi, ako smo mi, bilo tko od nas nepažljiv, pa baci u papir nešto drugo, onda već to nije čista frakcija i to je problem. Imate raznih sistema kako to se radi, ali imate i tako da je taj sistem vrlo, vrlo kompliciran. Ovo dole, kad pogledate, to je način kako u Njemačkoj su u žutoj vreći skupljali ambalažni otpad, pa je tamo u Njemačkoj ispod 50% u toj vreći ambalažnog otpada.
Postoji industrija gdje možete to izuzetno dobro iz mješovitog otpada puno toga obraditi. Ja sam uvijek nekako lokal patriota, pa sam, forsirao sam, ali jednostavno teško prolazi jedna tehnologija iz Technics-a gdje mogu dobiti različite frakcije. Ali pored šarenih kanti, pored toga izdvajanja, trebate puno toga, trebate logistiku, opremu, tržište, procesnu industriju, kapital, i sve je prilagođeno lokalnim uvjetima. Nije isto Šibenik i Lovinac, nije isto Dubrovnik i Beč. I kad pogledate što Nijemci imaju da bi upravljali otpadom na način kako mi to želimo, tu su vam cijeli niz postrojenja. To je stanje 2013., danas je sigurno drugačije. Kad bi to preveli na Hrvatsku, mi smo 20 puta manji, trebali imati 8 spaljivaonica, 35 waste-to-energy, 120 kompostana, toliko sortirnica, toliko toga, imati razvijenu industriju koja bi mogla preuzeti te sirovine. Mi nemamo razvijenu industriju. Mi za većinu materijala kojeg izdvojimo nemamo tko će obraditi. Mi imamo staklo, imamo Hum na Sutli, ali onaj iz Dubrovnika da vodi staklo do Huma na Sutli malo je skupo. Imamo i papir u Belišću, imamo velike probleme i moramo vidjeti što ćemo. I normalno, da bi trebali imati desetorostruki standard građana, da to sve skupa možemo platiti. Pogledajte postupanje s otpadom. Ako pogledate ovo žuto tu dole, tu su razvijene države koje sve 50-60% svog komunalnog otpada energetski oporabljuju. To rade razvijeni, rade napredni. Oni manje razvijeni, manje napredni, kao što smo i mi, oni to još većinu nešto recikliraju, većinu odlažu.
Normalno da postoje razne varijante kako ćete vi iskorištavati otpad, i to su izazovi koje treba slijediti. Ono, recimo, vi imate za tretmane otpada, imate za industrijski tretman, imate nekih 940 raznih tehnika. Znate koje, kod klaonica i toga, imate ih 250. Znate koja je razlika između tehnologije i tehnike? Tehnologija vam je auto Formula 1, a tehnika je tko s njim upravlja, to je još Schumacher unutra. To je tehnika. Jer vi puno stvari ne trebate možda imati ni opremu da možete neke stvari s njima raditi. Ipak, da li je moguće izbjeći energane na otpad? Ono što je bitno, i gdje se s profesorom Dobrovićem, dugo se poznajemo, ne slažemo, ne ide sve u termički tretman. I ja sam protiv termičkog tretmana, ali se on primjenjuje tamo gdje se nešto ne može ili ne isplati materijalno oporabiti. To je bit. Nitko ne isključuje da ćete na izvoru izdvojiti sve ono što se isplati, što možete, i tako dalje. Nitko. Ne može. Što znači ne može? Nemamo prerađivačkih kapaciteta. Mi nemamo šarenu industriju u Hrvatskoj. Mi je gotovo više ni nemamo. Mi, a u svijetu, za 60% plastičnog otpada, razne su vrste, nemate mogućnost materijalnog iskorištavanja komercijalno u nekom laboratoriju, da. Ali u ozbiljnom sistemu toga nema. Primjer, ovo je realan primjer od prije 5-6 godina. Na Braču su skupili otpadne boce, stavili ih u kamion, onda su, taj trošak nisu računali, vozili na Hum na Sutli, potrošili 1.000 eura, tvornica im platila 400 eura, koliko se potrošilo CO2 i to.
Da li je to održivo? Da li se to isplati? Njima bi bilo 10 puta pametnije da su to staklo stavili u podsloj neke ceste i iskoristili ga kao materijal. Ovo namjerno stalno govorim, i vjerujem da će i profesor Dobrović imati nešto protiv. Ja kažem da se iz Komiže pa idete brdom do Luke na Visu, pa brodom do Splita, pa iz Splita automobilom do Belišća, ne isplati voziti marihuana u rinfuzi, a kamoli otpadni papir. Kad budete tu bilancu napravili, to ćete vidjeti. Znači, bit je da bude realno prilagođeno onome što mi imamo. Kad pogledate što sad energetska oporaba otpada u Europi, ovdje je bila 2014., to su oporavljali 80 milijuna, 2020. su 100 milijuna, i tako dalje. Svijet ide dalje. Znači, nema nijedne države, osim Malte i Hrvatske, koja se boji ovoga što se ovdje dešava. Švicarska ima 350 kompostana, ima 60 energana, i tako dalje. 60 energana na biomasu i stotine sortirnica. Oni 50% svoga otpada tradicionalno pretvaraju u energiju. Jer im se ne isplati drugo. To rade Švicarci odavno prije. Bio sam, jer pazite, mi smo u Hrvatskoj imali 90. godine sve gotovo za, tad bi se zvala spaljivaonica u Zagrebu, sve gotovo. Elektroprojekt, Ingra, Mont montaža, Končar, ovo-ono. Onda su došli neki i su rekli: ne, mi ćemo sve reciklirati. Finska, Finska je prije 20-ak i nešto godina, ona je rekla: mi ne možemo reciklirati ono što rade u Europi.
Mi ne možemo reciklirati 55%, 60%, što smo mi pristali da radimo. Pazite, Finska s Nokijom. I oni 60% i nešto svog komunalnog otpada pretvaraju u energiju. Onda ja često kažem: čovječe, ako je dobro za Finsku, ajde, možda bi i za mene bilo dobro. Slovenija, 15 godina u Celju imaju grijanje i toplu vodu na gorivo iz otpada. Mi uvijek govorimo o gorivu i otpadu. Mi ne govorimo o otpadu. O gorivu i otpadu, jer se danas gorivo iz otpada pripremi da bi bilo gorivo. Slovenci, njihov ekološki pokret, Zveza ekoloških gibanja Slovenije, se borila godinama da slovenska vlada se, jer su političari bili koji su uvijek igrali na onu sitnu kartu kod ljudi, ja se ispričavam, izgleda ću ja sad zaboraviti kad sam ovo uključio, pa ću onda nastaviti pričati. Džabe gledam na vrijeme. Onda su oni natjerali vladu da naprave sada odluku za tri nove energane: Ljubljana, Novo Mesto, Maribor. Definirali su cijene, osigurali pare, i tako dalje. Srbija, Srbija u Vinči je ove godine pustila u pogon za 103 megavata, što toplinske, što električne energije, veliko postrojenje. Gorivo iz otpada, zamjenska goriva. Sve su to zamjenska goriva. Mi govorimo o gorivu iz komunalnog otpada, to je RDF i SRF. Postoje standardi, kada imate jednu vrstu tog goriva, on čak nema status otpada. Njemu se kaže da je gorivo. Za ovaj drugi se kaže da zadržava status otpada.
Postoje norme po kojima se to radi. Ne želim vas s tim opterećivati. Govorim, to rade razvijeni i cijeli svijet i Europa. Razvijeni imaju nedostatak RDF-a, imaju sada problem, upravo ovo što je profesor govorio, i tu se slažem s njim, da je neki puta njima vrijednost, toplinska vrijednost otpada manja, jer previše su reciklirali. I onda se on pita jel mu se sad isplati to vratiti nazad ili ne. Mi koji smo nerazvijeni, nama je nizak trošak postupanja s otpadom, jer svugdje bacamo. Nedostatak je razumijevanja, nedostatak financijskih mehanizama, otpor javnosti, nezainteresiranost privrede. Mi imamo taj problem što ga drugi nemaju. Nema razlike između termoelektrane na ugljen, plin, naftu ili otpad. Jedino što otpad ima ono tamo što je zeleno, ima posebne vrste filtera, pa ste vidjeli da, i spomenulo se ono iz Bolzana,
s aktivnim ugljenom, i tako dalje. I to su te lijepe energane. Ovo, ne znam hoće li se profesoru sviđati, ovo je njegovo predavanje 2010. iz energije i otpada studentima Strojarskog fakulteta. Sumarno možemo reći da se osim. Oprostite, ali to nije moje predavanje, nego seminar. Seminar, seminar, ispričavam se. Seminar, seminar, seminar. Piše seminar obnovljivi izvori energije. Ali tu se slažemo. Tu se slažemo, ne, tu se slažemo. To je dokument koji je na javnosti, tu se slažemo. U ono vrijeme kad se to radilo, 2010., su bila 404 postrojenja te energane ili spaljivaonice. Danas ih je preko 500. Stvari idu dalje. Čak je bila napravljena fenomenalna priča, i žao mi je što se nije slijedilo, da bi trebali imati 4 energane u Hrvatskoj da riješimo taj problem. I sada je pitanje: energana na alternativno gorivo u Šibeniku, prilika ili izazov? Radi se o hrabroj i mudroj odluci. Šibenik bi opet mogao biti prvi, kao i s hidroelektranom na slapovima Krke. Preduvjet za energanu je mogućnost iskorištavanja otpadne topline. Ako nećete imati mogućnost te, onda bi Jovana Balašević rekao: džaba vam novci, moji sinovci. Planira se, ali planira se iskorištavanje otpadne topline u industrijskoj zoni. Ta toplina bi mogla biti poticaj da dođu netki koji će raditi nešto da budu u toj zoni. I ja duboko vjerujem u opravdanost izgradnje koju bi trebala pokazati studija izvodljivosti. Kao što je rekao gradonačelnik, trenutno se ne radi ništa, i gospodin Podrug, ne radi se ništa.
Treba, osim studije izvodljivosti koja će pokazati jel to ide. Šibenik spada danas u rijetke turističke gradove koji je sačuvao industriju. Kakvu takvu. Bez industrije nema radnih mjesta i razvoja i zadržavanja mladih. Mladi vam neće ostajati ako nećete stvoriti kvalitetna radna mjesta, jer sumnjam da će htjeti raditi svi samo kao konobari i čistačice. Ništa protiv tih zanimanja. Turizam ne može biti jedina šansa za mlade. Za goste iz razvijenih država nema konflikta između turizma i industrije. Nema ga. Nedavno smo bili u Warnemündeu, trebao bi tamo Umlaut biti. Elitno, elitno ono ljetovanje gore, turističko. Oni gdje u košarama oni sjede, njima hladno, ali hoće biti na moru, pa su u košarama. Kao turistička atrakcija je da vas voze brodom okolo, daju vam pivo, da gledate njihova postrojenja industrijska. Energana, termoelektrana na milion tona ugljena, pa ovo, pa ono, i tako dalje. Ima li razloga za strah? Nema. Osim razumljivo za laike, zbog mogućeg straha od nepoznatog. Zato je potrebno informirati i objašnjavati. Što više ovakvih sastanaka, što više razgovora, što više Bolzana, ali nemojte Bolzano, mi ono, ima možda i nekih drugih primjerenijih za Šibenik. Još primjerenijih se vozati, pokazivati ljudima. Da se izgubi strah. I ja to potpuno razumijem. Energana na alternativno gorivo se ne može izgraditi bez kontrole EU-a. To morate znati. Neće vam oni dati, što god vi ćete htjeti ovdje raditi, da radite ispod standarda EU-a.
Ja živim u Sisku. Okolišem se bavim jako dugo. 80, sada se malo hvalim, inače se volim jako hvaliti, jer sam rekao da u skromnosti neću umrijeti. 80-ih sam bio izabran za docenta iz predmeta zaštite okoline na Zagrebačkom sveučilištu. Vodio sam izradu slovenske strategije. Znam dosta o tome da nešto funkcionira. Vidite da njihova strategija baš nije ni najgora. Ali sam sretan da će u Sisku izraditi se prva ergana na alternativno gorivo, napravit će CIOS. Prošla studija, dobili lokaciju, mislim da su sad pred ugovorom da nešto izvode. Tako da budite malo ljubomorni, mi ćemo biti prvi, vi ćete eventualno biti drugi. I ne bojim se štetnog utjecaja. Ovdje su isto izvodi. Ono što mi se jako sviđa, i tu se slažemo s profesorom Dobrovićem, termička obrada otpada je uz nuklearnu industriju vjerojatno najkontroliranija industrija djelatnosti u Europi. Oduvijek. Oduvijek. Svi vam govore: vi ćete sve što radite, radite prema obavezama primjene najbolje, radite prema primjerima najbolje dostupne tehnike. Najbolja dostupna tehnika je što, znači. Koja je najučinkovitija, najbolja, znači, najučinkovitija što se tiče okoliša, dostupna da je možete platiti. Postoje dokumenti, dokumenti Europske unije, koji vas obavezuju kako ćete nešto napraviti da vam bude zagađenje danas manje od onoga što je u Beču. I postoji jedna praksa Europske unije. Svako novo kritično postrojenje, kao što je i energana na otpad, kritično, namjerno upotrebljava tu stvar. Svako sljedeće je bolje od prethodnoga, jer se nauči nešto na tome što je bilo prije.
A mi smo nekad pomalo čudni u donošenju odluka. I to je jasno. Nemoj u mom dvorištu, to svi znamo. Ovo je, evo, obzirom da ovdje ima političara, ovo je doktor Medved kad smo radili slovensku strategiju, izmislio, Nimet. Not in my election time. Svi se kunu da će nešto napraviti prije i poslije. Kad su na mandatu, teško. Zato mi nemamo trenutno ništa. Evo, sad je gospodin Tomašević na kraju svog mandata raspisao studiju da li se isplati energana u Zagrebu. Neće biti gotova do izbora, možda će biti poslije toga, pa ćemo vidjeti što će biti. Imate i ovo što rade zeleni, ono, ne gradi ništa nigdje i nigdje, ta banana.
Kad ste mogli biti prvi s hidroelektranom, zašto ne bi bili i drugi iza Siska u energani na gorivo iz otpada? Ja sam inžinjer, živio sam u okruženju i rafinerije i željezare i svega. Živio u gradovima s okruženjem industrije. Meni industrija nije strana. Hvala vam na pažnji. Za više informacija tu sam. Hvala vam. Evo, možemo nakon ovih dvaju. Ako će nekoga zanimati, ja sam tu napravio i nekoliko kopija koje možete pogledati. Hvala. Prvo, evo, kolega Zekanović se javlja, ali ići ćemo po onom redoslijedu kako sam ja na čelu i naznačio. Tako da vidim da su nam pristigli naši cijenjeni gosti iz Fonda za zaštitu okoliša, na čelu sa zamjenikom direktora gospodinom Budišom. Pa bih zamolio da li oni imaju potrebe da se obrate. Evo, gospodin Budiša je tu, pa ga molim da uzme riječ.
Iza toga je gospodin Zekanović. Evo, poštovani predsjedniče vijeća, poštovane vijećnice i vijećnici, uvaženi gosti, mediji, sve vas lijepo pozdravljam ispred Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Evo, isprika na kašnjenju, jer smo bili na jednoj konferenciji Power-to-Energy tu u Vodicama, gdje smo također čuli zanimljivih stvari i o energanama, odnosno kako se to kaže, waste-energy postrojenjima. Ja bih htio ovdje govoriti nepristrano, lišen bilo kakve politike, populizma, koji je nažalost često prisutan kada govorimo o ovim temama. Činjenica je da se Grad Šibenik obratio Fondu za izravno sufinanciranje izrade studijsko-projektne dokumentacije za energanu na otpad. Činjenica je da za tako nešto postoji uporište i u planu gospodarenja otpadom, i u strategiji, i u zakonu o gospodarenju otpadom. Dakle, tu bih htio reći da u zakonu o gospodarenju otpadom postoji nešto što se zove red prvenstva gospodarenja s otpadom. To što je gospodin Dobrović, što je sada i gospodin Simončić pričali. Dakle, imate načine kako postupati s otpadom. Dakle, morate prvo izbjegavati da otpad uopće nastane. Ako on nastane, morate ga moći koristiti ponovo. To je taj eko-dizajn, eko-modulacija koja tek dolazi na dnevni red u Europskoj uniji, pa onda i kod nas. Imate da otpad morate reciklirati. Imate zatim da otpad možete termički oporabiti. I na kraju, kad iscrpite sve ove četiri mogućnosti, da otpad odložite. Dakle, termička obrada otpada ili goriva iz otpada je jedna legitimna i zakonska mogućnost koju koriste sve razvijene zemlje Europske unije.
Dakle, rekao sam da neću navijati, i zaista ne navijam. Moji su svi rođeni u ovom gradu, i moja braća. Ja sam rođen u Drnišu, doduše, ali evo, moji su svi rođeni tu. Dakle, ne nastupam niti lokal-patriotski, nego isključivo kao inžinjer, kao čovjek koji je od fakulteta se bavim problematikom gospodarenja s otpadom. I uvažavam i stavove gospodina Dobrovića i stavove gospodina Simončića. I nećete vjerovati, na neki čudan način obojica su u pravu, ali nisu rekli jednu ključnu stvar. A to je da do 2035. godine Hrvatska, ima izuzeće pet godina, znači Hrvatska od 2035. godine moći će maksimalno odložiti na odlagališta otpada do 10% ukupne količine otpada koja nastaje. I to govorimo o obrađenom otpadu. Dakle, to vam nije moguće postići bez sinergije, odvojenog prikupljanja, materijalne oporabe i energetske oporabe. Dakle, to je prosto jedna tehnička činjenica, jedan tehnički fakt koji je takav kakav je. I trenutno u Europi imate situaciju, ja nisam pripremio prezentaciju, nisam znao da se može pripremiti prezentacija, ali jedan graf je na slikovit način pokazao zašto će do 2035. godine biti značajnih proširenja kapaciteta postojećih energana koje postoje, ili izgradnje novih. Ako pretpostavimo da ćemo 2035. godine reciklirati 65% onoga što proizvedemo, što je vrlo, vrlo ambiciozan cilj, i ako pretpostavimo da ćemo 7%, dakle ne 10%, nego 7% odložiti na odlagalište, nama nedostaje još 23 milijuna tona otpada i ne znamo što ćemo s njim.
Otpad koji ima visoku kaloričnu vrijednost i otpad koji će se zasigurno onda zbrinuti na način da se on koristi kao gorivo iz otpada i kao energent. Da li će energana u Šibeniku biti izgrađena? U ovom trenutku nitko ne može reći sa sigurnošću. Profesor Dobrović kaže da je to loša ideja. Doktor Simončić kaže da je to izvrsna i hrabra odluka, odnosno ideja da se ide tako nešto. Ali zapravo imamo tri ključna dokumenta. Idejno rješenje koje će analizirati potencijalne tehnologije. Imamo studiju izvedivosti koja će kazati da li su te tehnologije ekonomski i tehnički primjenjive. Imamo studiju na okolišu koja će reći da li je preferirana tehnologija primjenjiva za lokaciju, uvažavajući mnoge kriterije, i zdravstvene, i ekonomske, i ekološke. Znači, zaista širok raspon kriterija koji će se vrednovati. Tako da u ovom trenutku niti govorimo o izgradnji energane, niti govorimo o projektiranju energane, već govorimo o tome da li postoje ovi preduvjeti koje sam spomenuo da se uopće energana izgradi. Smatramo, ovako preliminarno, da je lokacija Šibenik geografski dobra, jer je ona nekako u sredini Dalmacije. Znači, ove četiri županije koje bi gravitirale prema njoj bi na neki način smanjile nekakve troškove. Druga stvar, ona ima izgrađen centar za gospodarenje otpadom, a plan gospodarenja RH kaže da energane možete graditi u centrima. I još ona treća, treći najbolji benefit je da je ta energana praktički smještena uz industrijsku zonu Podi, koja ima odgovarajuće potrošače.
I naravno, ta se, koliko sam shvatio, prema planovima, ta će se industrijska zona proširiti za još otprilike 300 hektara, gdje će zasigurno biti drugi potrošači. Ono što bih nadalje htio reći, profesor Dobrović je pričao o emisijama CO2. Zaista, energane su emiteri CO2. I uskoro će se plaćati taksa na emisije CO2. Ali isto tako, onda treba reći do kraja što je taj CO2. Znači, taj CO2, 60% tog CO2 je biogenog podrijetla. Dakle, za 60% tog CO2 se neće plaćati taksa. A isto tako, u projektnom zadatku je predviđeno da će se uz postrojenje graditi, ja ću to sad reći na engleskom, carbon capture unit ili jedinica za hvatanje CO2. Dakle, ova energana bi trebala biti zapravo klimatski neutralna. I čak možda, ako bude po nekom hodogramu se gradila, čak možda bude prva takva energana, ne u Europi, nego i u svijetu. Naravno da je
energetska oporaba otpada doprinos kružnom gospodarenju. Ona, dakle, nije u potpunosti kompatibilna, ali je doprinos kružnom gospodarenju s otpadom. I zaista nije istina da ona nije dio cirkularne ekonomije. Ja ću vam sad reći nekoliko primjera. Dakle, iza te energane zaostaje 20 do 30% tog pepela. I taj pepeo je neopasan otpad. Dakle, imamo dva pepela u energani. Jedan je koji padne na dno kod izgaranja, a jedan je koji se hvata putem dimnih plinova. I ovaj gore je opasan, ali to su zaista minimalne količine. Ovaj dolje je neopasan i on se legitimno i ugrađuje se kao konstrukcijski materijal u različite građevinske proizvode, betone, asfalte i tako dalje. I on se kao takav reciklira. Nadalje, nije istina da zaostaje minorna količina metala. Zaostaje značajna količina metala nakon tih procesa, bilo da se radi o selekciji tih metala prije izgaranja ili nakon izgaranja. Dakle, to su velike količine. Evo, imate, recimo, jedan podatak da je otprilike 700.000 tona tih metala. To vam je 4 milijarde limenki se od toga može proizvesti, ili 4 Golden State Bridge mosta u Americi. Znači, to je ovako, da dobijete usporedbu koliko tih metala zapravo zaostaje. I imate treći bitan segment oporabe, energetska oporaba. To neću govoriti, to smo svi svjesni. Dakle, toplinsko-električna energija. I ono ključno, oporaba CO2. CO2 je legitimna sirovina za proizvodnju zelenog etanola, sode bikarbone, proizvodnje algi u staklenicima. Dakle, široke mogućnosti primjene različitih produkata iz energane.
I ona je u tom smislu zaista doprinosi kružnom gospodarenju s otpadom. Htio bih vas podsjetiti, neću vam oduzimati dugo vremena, da u Europi postoji 500-tinja tih energana, onih velikih, da se u njima obradi gotovo preko 100 milijuna tona, bilo komunalnog otpada, bilo goriva iz otpada, bilo gorivog dijela otpada. Da se 21 milijun ljudi koristi električnu energiju u Europi. Dakle, to vam je praktički 7 Hrvatskih koristi električnu energiju koja se dobije iz energana. I otprilike 17 milijuna ljudi u Europi se grije na toplinsku energiju koja se dobiva iz energana. Vidjeli ste primjere u bližem okruženju. Ja bih samo podsjetio da i Ljubljana ide u smjeru izrade energane. Grad je trenutno u studiju, Ivica Nokolić, za energanu. Tri velika projekta proširenja kapaciteta su u Austriji, desetak proširenja kapaciteta su vam u Njemačkoj. Tako da ono što sam rekao na početku, možemo očekivati gradnju novih energana i proširenje postojećih kapaciteta, upravo zato da zadovoljimo onaj cilj koji nam je nametnula WES direktiva, a to je, dakle, 10% od ukupne količine otpada koju se treba obraditi. I završno, zdravstveni aspekt. Ja sam po struci kemičar, dakle neću se puno upletati u tu priču, ali energane nisu ništa veći zagađivač od bilo kojeg industrijskog postrojenja. Profesor Dobrović je rekao da je, dakle, limit koji se može spustiti na 0,1 nanogram po metru kubnom. Zaista je tako. Profesor Dobrović vam je, doktor Simončić vam je objasnio da postoje najbolje raspoložive tehnike koje danas reduciraju, znači reduciraju dioksine i furane na 0,01 nanogram.
To možete zamisliti što je to. A da vam dam usporedbu, da vam dam usporedbu, a to će profesor Dobrović potvrditi jer je profesor na strojarstvu, da vam mala kućna ložišta su danas glavni problem i emisija i čestica, ako izuzmemo ova pozadinska onečišćenja, ali isto tako i dioksina i furana. Više jedan londonski vatromet ili berlinski onečisti atmosferu dioksinima i furanima nego sve ove energane zajedno u Europi tokom cijele godine. Čisto da dobijete omjer zagađenja. Druga stvar, profesor Dobrović je napomenuo dušik. Zaista, dušik može biti problem kao promotor uništavanja, destrukcije ozona. Ali zato vam svaka energana, 2/3 posto energana su vam zapravo u funkciji zaštite okoliša. A jedna od tih je ideja NOx postrojenje koje značajno reducira taj dušik, okside dušika koji su promotori, kao što sam rekao, destrukcije ozona. Nadalje, tu nemate praktički otpadnih voda. Dimni plinovi su takvi, kao što sam rekao, ukoliko se koriste carbon capture jedinice, zapravo da niti tu nema većih rizika od bitnih onečišćenja. A posebno priča se o dioksinima i furanima. To je priča da se ljudi koji nisu u struci plaše i da stvaraju iracionalan strah, da im se stvori iracionalan strah od takvih postrojenja. Dakle, još jedanput napominjem, postrojenja kao i svaka druga, postrojenja koja se ne mogu graditi bilo gdje. I zato se rade sve ove prethodne analize. Jer ako ćemo mi ići logikom da je to sad već loša ideja, da to sad već nije dobro, onda bi bilo najbolje da napravimo popis postrojenja koje uopće nećemo graditi.
Pa onda ćemo staviti energanu kao na popis, nećemo ih graditi. Netko je spomenuo, dakle, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja uz Maltu koja nema to postrojenje. I ono što završno mogu reći, bez takva tri postrojenja, uključujući i cementare koji su također potrošači goriva iz otpada, Hrvatska neće dosegnuti cilj. Ne samo Hrvatska, nego niti jedna europska zemlja. A da li će ta energana biti u Šibeniku? Možda neće, ali će sigurno negdje biti u Dalmaciji. Hvala. Hvala vam. Dalje, prelazimo na sljedećeg govornika, gosta. To je naš saborski zastupnik, gospodin Cvekanović. Izvolite.
Poštovani predsjedniče, poštovane vijećnice i vijećnici, poštovani gosti, poštovani kolega koji ima dvije funkcije, gradonačelniče sa zamjenikom. Dakle, ja mislim da je sada svima koji su objektivni nakon ovih govornika jasno o čemu se radi. Ja ću to nazvati na svoj način, jer govorim bez dlake na jeziku. S jedne strane imamo populizam, a s druge strane imamo argumente i zdrav razum. Prije par tisuća, ili možda, evo ga, 50.000 godina, u nekoj špilji je netko, zapravo to je bio Homo habilis i prije par milijuna godina, netko je donio vatru, pa su ga vjerojatno pojeli jer su se bojali te vatre. Kad je Ante Šupuk 1895. godine dovodio struju u Šibenik, ljudi su mu itekako prigovarali. Bilo je velikog otpora. A danas opet imamo takve ljude koji opet straše jedni druge. Ja ću vam samo pokazati, pročitati, zapravo to mi danas sam dobio na WhatsApp, što vam, kako nas straše. Kažu ovako: "Jeste li vi za čist zrak s jedne strane, a s druge strane za dioksine? Za zdravu djecu ili veću emisiju CO2? Uštedu novca ili povećani broj malignih oboljenja? Uštedu energije ili povećani broj oboljenja kod djece?" Pa ljudi, ovo je najgori mogući populizam, najjadniji koji postoji. Ja bih ovo kažnjavao zakonom, tko se ovako ponaša. A gospodine Dobroviću, vama se obraćam sada. Vi ste ovdje, ne znam jesu li vas ljudi pažljivo slušali. Rekli ste u jednom trenutku da dioksina smije biti 0,1 nanogram po kubnom metru, ako se ne varam.
A onda ste nakon toga rekli da će ovakvo postrojenje izbacivati 0,01. U čemu je problem? Pa vi ste nama sami rekli da dioksini nisu problem. Kad sam vas upoznao prije, evo, sad će biti već 8-9 godina, vi ste, vidio sam, jako zagriženi, što je dobro, vezano uz takozvani zero waste. Ajmo mi reciklirati sve. Ajmo čak i ono sa, onih vrećica od čaja, one papiriće otkidati i bacati u smeće. I to je super. Međutim, dok umjetna inteligencija ne bude na toj razini da ona može to selektirati, čovjek to jednostavno ne može selektirati. U međuvremenu, čovjek se dosjetio i napravio energane koje nisu idealne, ali su daleko najbolje rješenje. Niste rekli, a to je kolega Budiša rekao, da 62% dolazi od organske materije i proizvodnje CO2. Taj bi se CO2 i ovako i onako proizveo truljenjem na deponiju negdje. I to vi znate, ali to niste ovdje izgovorili. Dakle, energane su ekološki prihvatljive. Energane nisu štetne za čovjeka. I to vi znate. To je ono što svi oni koji vas slušaju su itekako shvatili. Spominjali ste udruge i kažete: "Strava, postoje neke ekološke udruge koje su za energane." Pa naravno. Pa to su one udruge koje zdravo razmišljaju. A znate li vi da su u Hrvatskoj ekološke udruge koje su protiv energana financirane novcem energana iz Mađarske i Austrije koje ne žele da se u Hrvatskoj radi energane?
Jer što mi radimo? Mi njima dajemo naš otpad, plaćamo im da uzmu otpad i onda oni proizvode energiju od toga. I onda te iste energane, ti lobiji, plaćaju naše ekološke udruge da se bore protiv energana u Hrvatskoj. To niste rekli, a to znate jako dobro. Ja sam ponosan ovdje jer sam lobirao za ovaj projekt. Nisam jedini. Naravno, puna podrška gradske uprave, na čelu s gradonačelnikom, gospodin Podrug, sjajan menadžer, bravo, kolegica Jurićeva Martinčev i ja. Ponosni smo što smo lobirali za ovaj projekt i jako mi je drago da je prepoznat u Fondu za zaštitu okoliša. Ma, ljudi, ako vam treba predizborna kampanja i predizborna tema, ima li u Šibeniku problema? Ima. Međutim, ovo nije problem. Ovo je nešto čime se moramo ponositi. I reći ću vam samo još ovu stvar koju možda nisam stigao nigdje reći. Da vi samo znate koliki su prijepori i ono što je Budiša rekao i kolika ljubomora je od strane naših susjeda, najdražih, najbližih. I zadrana je Splićana jer je ovaj projekt završio u Šibenik. I zapamtite ovo: ako slučajno mi budemo dovoljno ludi i ovaj projekt odbijemo, radit će se u ovom Zadru ili Splitu. I onda ćemo mi što? Mi ćemo njima plaćati da spaljuju naš otpad, a ovako će oni plaćati nama i onda ćemo mi imati jeftiniju, a možda i besplatno zbrinjavanje otpada. Dakle, mi ćemo njima plaćati to ili će plaćati oni nama.
Pa ajmo biti pametni, ljudi moji. Što se tiče samoga iskoristivosti toplinske energije, evo, u najavi je i gradnja Aquaparka. Pa evo ga, ta toplinska energija, možemo imati cjelogodišnji turizam. Još jedna mala sitnica. Spominje se dioksin, dioksin, dioksin. Čuli smo maloprije. Kućna ložišta su golemi proizvođač dioksina. Ali druga stvar, automobili. Bez obzira što je to bezolovno gorivo, danas i dalje se producira, proizvodi taj dioksin. Sa svakim automobilom. I onda na koncu, u cijeloj toj priči, jako mi je smiješna ta patetika. Dakle, na koncu, ono, nema više argumenata, jer nismo čuli niti jedan argument, nema argumenata, ali ljudi, mi to ne smijemo. Ne smijemo. A znate zašto ne smijemo? Jer je to netko rekao. Nije dao argument, nego je dao stav. I njemu je jedino njegov stav argument. Jedino mu je stav argument, jer ništa drugo nije rekao. Zapamtite. Slušajte argumente, nemojte slušati stavove kao argumente. Jer ovdje argument čuli nismo. Međutim, ja ću se složiti, još jedanput se vraćam na početak mog izlaganja, s kolegom Dobrovićem. Idealno je da mi imamo sutra 100% recikliranoga, selektiranog otpada. Je li to realno da će biti uskoro? Neće. Rekao sam, kad se umjetna inteligencija razvije do toga, kad budemo imali robotske ruke koje će to prepoznavati s kamerama i selektirati, okej. Ali to neće biti još 20, 30, 50, 100, 200 godina. U međuvremenu, kao odgovorni stanovnici ovog našeg planeta, poslužit ćemo se s najboljom tehnologijom koju imamo, a to su energane.
I onda kad mi netko kaže kao argument, ja kažem da u Europi ima preko 500 energana, navodno 600, jer je to dobro, on će reći: "A u Europi ima kokaina." Ljudi, je li to argument? Pa što, bismo mi trebali ugledati na Afriku, na, ne znam ja, Niger, na Južni Sudan? Pa naravno da ćemo gledati prema zapadnoj Europi, jer iz zapadne Europe je dolazilo uvijek svo, dakle, svi najvažniji pokretači napretka modernog društva. Hvala lijepa. Hvala gospodinu Cvekanoviću. S ovim smo iscrpili obraćanja, uvodna obraćanja naših gostiju, pozvanih gostiju koji su pozvani od strane ovoga gradskoga vijeća. Sada otvaram raspravu na pojavljanju. Vidim da se javio kolega Dobrović, kolega Kovač, kolega Marenc, kolega Kronja. Da li još ima netko? Kolega Rajić iza toga, i kolega, moj zamjenik gradonačelnika, gospodin Mileta, isto tako. Evo, ići ćemo tim redom. Ovdje gospodin Restović, jeste se vi, kolega Samardžija, javili? Evo, ja se nadam da smo mi ovdje uspjeli nekako zapamtiti ovaj slijed, ali oprostite me ako nekoga prozovem kasnije nego ovoga prethodnog govornika. Evo, prvi se javio gospodin Dobrović, izvolite.
S tim da bih vas zamolio za kratka obraćanja, jer ova obraćanja unutar rasprave traju 5 minuta maksimalno. Naravno. Hvala lijepo. Pa evo, u prvom redu bih se osvrnuo na manipulaciju gospodina Sinovčića, kako se zove, Simončića, koji stavlja u slajd prezentaciju studenta na kolegiju koju držim zajedno s kolegom i koju ja nisam autorizirao. Dakle, jer ako nešto mogu reći za sebe je da nisam mijenjao stav. Ja nisam mijenjao stav o tome. A evo, tu mi je pomogao kolega Zekanović, bivši kolega, koji je rekao da imam iste stavove. Pa valjda, što se vjerodostojnosti tiče, molim vas, i ja nisam tema. Ja nisam tema. Ja sam došao ovdje, ja mislim da sam ja ponudio argumente.
Kad sam spominjao dušik, onda molim da se pogleda stehiometrija izgaranja. Za izgaranje je potreban kisik. Njega nosi zrak koji se unosi i puno dušika izlazi van intakta. Mali dio se, nisam mislio na NOx, dakle, dio dušika se oksidira. Dakle, mislio sam na dušik. Problem je, ponavljam, 0,5 ili manje posto dimnih plinova koji izlaze iz dimnjaka sadrže jednu paletu spojeva koji postoje. Koji postoje. CO2, ako je 60% biogenog, to znači da je to papir ili biootpad. Pazite, jel se netko grije na mokra drva? Biorazgradivi otpad iz kuhinje ima preko 70% vlage, a onaj iz vrta 60. Dakle, ako ćemo to stavljati u peć, onda smo ludi, ne? Dakle, to me čudi. A uopće ideja da to ide u peć, a ne u kompostiranje, jer, pa vidjeli ste koliko kompostana ima u Švicarskoj, ne? Dajte se barem oko toga potrudite, za ime Božje. Sad ćete sve trpati u peć. O tome se radi. Energana je pokrivalo za neodgovornost i nefunkcionalnost. I sve će ići u peć. Nije isto spalionica u Švicarskoj i u Italiji, već to. S time da u Švicarskoj postoji monitoriranje uglavnom online dioksina. Online. Dakle, a ne što Europska unija propisuje dvaput godišnje. Jer manipulacije su itekako moguće, pogotovo kad to vode ljudi koji znamo kako se biraju kroz političke sustave, ne? Nema problema. Da netko misli hvatati CO2 i nekoga plasirati kao sirovinu, to je doista...
Možda će to jednog dana doći, ali ne vidim da bi to bila sirovina koju netko želi, nego će to biti jedan veliki trošak. Argumenti koje sam iznio su da je recikliranje u odnosu na energanu neusporedivo vrijednije po pitanju resursa. Spaljivanje uništava materiju. I dakle, nemojte govoriti da se pretvara u energiju. Ona se pretvara u gorive produkte, CO2 i vodu. To je masa se povećava i to je materija u koju se izgaranjem nešto pretvara. I onaj pepeo, u to se pretvara. Pritom se oslobađa energija. Energija i materija nisu isto.
Tako da ja nemam argumente, nego imam stav. Mislim, pa Zekanoviću, što ti je? Hvala. Nećemo dalje na osobno. Molim vas. Dajte ovo. Molim vas, gospodine Dobroviću, dao sam vam mogućnost da odgovorite, ali nemojte nastavljati dalje na osobnoj razini. Neću na osobnoj razini, ali molim da se prestane. Dakle, ljudi moji, energana na otpad je jedan ozbiljan, kompleksan pogon koji ne treba raditi prije nego što se dovede u red odvojeno prikupljanje, s kojim ćete odvojiti sav biootpad, pretvoriti ga u kompost, u kojem ćete odvojiti što veću količinu reciklabilnih tvari: metala, plastike, papira i stakla. A što se tiče one dosjetke o transportu marihuane s Korčule, pa već sam vam izračunao i dao podatke. Dakle, na trošak racionalnog transporta s Korčule vam bude 2 do 2 posto vrijednosti energetske u reciklaži tog materijala, čak i stakla. Prema tome, to su besmislice i gluposti. Hvala vam, gospodine Dobroviću. Vrijeme je isteklo. Za repliku se javio zamjenik gradonačelnika, magistar Mileta. Izvolite.
Dakle, htio bih samo raščistiti ovu situaciju s profesorom Dobrovićem. Ono što sam sad čuo, da on nije protiv energane, samo treba prije toga napraviti ovaj korak da se maksimalno otpad razloži, odnosno iskoristi, je li? Dakle, ovo s ovim seminarom, to mi sad malo zvoni mi u glavi. Dakle, ovo što je izvukao inženjer Simončić i pokazao slajdove, gdje ste vi bili za energanu, to je... Samo sam to htio vidjeti. Dakle, to je studentski seminar u sklopu vašeg kolegija kojeg je student prezentirao vama. Ili? Ne, ne, nego mom kolegi. On je stavio oba nastavnika. Aha. Želite reći da to nije seminar, odnosno vaše predavanje i kolege Schneidera, kojeg je u veljači 2010. godine u Coteru Internacional
držao, odnosno organizirao Centar za transfer tehnologije i vaš fakultet, gdje je onda to bilo u sklopu predavanja? Ne. Ne? Jeste sigurni? Da. Dobro. Hvala. Idemo na daljnje govornike. Za riječ se javio gospodin Kovač. Izvolite. Hvala lijepa. Ovaj, ma vrlo kratko, zapravo, moram istaknuti svoje razočaranje ovim jednim svađalačkim, ovaj, tonom i zapravo osobnim napadima na neistomišljenike. Nismo, nismo, vjerujem, niti ja niti gradonačelnik s tim ciljem inicirali, inicirali ovu tematsku sjednicu i ovu raspravu. Iznesen je čitav niz vrlo čudnih, ajde, bit ću blag, vrlo čudnih podataka. Recimo, meni je posebno zazvonilo u ušima to da je Šibenik grad koji je sačuvao industriju. Svi mi koji živimo u Šibeniku znamo kako je i gdje je završila industrija s kojom smo mi zapravo ušli u našu novu državu. Dakle, Šibenik je u velikoj mjeri izgubio industrijska postrojenja.
Teza da za CO2, velike količine CO2 i velike količine toplinske energije, postoje pogoni na podima koji će apsorbirati i koristiti tu, ovaj, te količine CO2 i te količine toplinske energije, za sada ne stoji. Za sada ne stoji. Ja sam u onome uvodnom izlaganju spomenuo projekt koji sam i ja osobno 18. rujna na ovoj sjednici podržao. To je projekt Vali Solaris, ali sam istaknuo bojazan i strah jer ove nekakve elementarne pripremne radnje, a to je kupnja terena, kompleksa terena na podima na kojima bi se zapravo trebala realizirati ta investicija, dakle, to šteka i ozbiljno kasni. Ja sam dobio neke neslužbene informacije što se tu zapravo događa, ali o njima, o njima, o njima ne bih htio jer ne bih htio štetiti atmosferi koja se stvorila, optimističnoj atmosferi koja se stvorila oko investicije Vali Solaris. Dakle, stvari za sada tako stoje. Ima li smisla u tim okolnostima, ako mi ne uspijemo realizirati ovu investiciju Vali Solaris, raditi jedno ovako izrazito skupo postrojenje, a da nemamo mogućnost, jer nemamo toplinarsku infrastrukturu, da ne možemo grijati građane, da ne možemo grijati gradske institucije i da nemamo potrošače, što CO2, što toplinske energije na podima, mislim da je doista problematično. Evo, samo toliko. Hvala lijepo. Hvala. Uz onu napomenu, jasno, koja je i startno bila izrečena, da se u ovom momentu ništa ne gradi, da se radi samo studija izvodljivosti, da će sve to biti u nekom profuturo vremenu pred nama, kada će se svi ti aspekti o kojima ste govorili biti vjerojatno dosta razvidni da možemo kvalitetno i zdravorazumski odlučivati.
Gospodin gradonačelnik se javio za riječ, prije ostalih govornika. Kao replika, izvolite. Evo, poštovane dame i gospodo, nisam se imao namjeru javljati, ali odmah na osvrt cijenjenog vijećnika, gospodina Kovača, slažem se u konstataciji da ne treba biti svađalačka retorika, jer ovo je razmjena mišljenja, želja da se steknu nekakva znanja, da saslušamo ljude koji imaju različite stavove, i to je sasvim okej. Ono što bih ja napomenuo, ovdje se javljaju, i čut ćemo ih, razni dionici koji će stati za ovu govornicu i iznositi stavove, a nisu htjeli niti ići na plaćeni put. Dakle, ja bih oduzeo pravo bilo kojem vijećniku da ovdje raspravlja prije nego što stekne uvid o čemu... Ja vam nisam dao glas, niti vam je predsjednik Gradskog vijeća rekao da možete komentirati. Ja samo konstatiram činjenice. Niste bili, održavate tiskovne konferencije, elaborirate s činjenicama, vladate pojmovima, pod navodnike vladate, koje ne znate. Jednostavno, ne znam ih ni ja. Ja slušam samo pozorno i ništa više, i skupljam informacije. Imali ste plaćeni put, imali ste mogućnost, ne s ljudima iz Šibenika, ne s ljudima iz Hrvatske, nego nekim drugim ljudima, neopterećeni bilo kakvim politikama, ali ovo više nije politika nego politikanstvo, da pitate i da dobijete relevantnu informaciju. Vi to niste iskoristili. Ja ću sad nešto usporediti. Koliko to nema veze sa stranačkim bojama, pokazuje vam slučaj Grada Zagreba, koji je isto tako imao organizirano putovanje energane u Beču.
I pazite, da, to je moja oporba, ali ta oporba nije bila kadra ići i saslušati i komentirati. Hrvatska politika, pogotovo na lokalnoj razini, se svela, a vi ste zorni primjer toga u Gradu Šibeniku, da je bitno biti protiv. Nema veze tko je predlagač, bitno je biti protiv. Niste išli, protiv ste, govorite o onome što ne znate, i imate to u Zagrebu. Bitno je biti protiv. Neću ići, neću gledati, neću slušati, jer je to predložio netko koga ja ne podržavam. I na kraju ponavljam, u Šibeniku se ne radi ništa. Ne manipulirajte s javnošću, ne dezinformirajte ljude, ne unosite nered. Nemate pravo na to. Ovdje je raspisan natječaj koji će dati eventualno odgovor što bi se to eventualno moglo i trebalo graditi. Kad dobijemo relevantne podatke o svemu i svačemu, onda ćemo o tome raspravljati. Mi smo ovdje došli slušati. Na kraju, ono što je profesor Dobrović rekao, jesmo mi, profesore, zajedno surađivali i vi ste potpisali zajedno sa mnom gradnju pogona na Bikarcu.
To je definitivno, ali nebitno je. Ma to uopće nije ni važno. Nemojte povezivati činjenice koje nisu točne. Ne možemo povezivati ništa, pogotovo s malignim bolestima, jer nažalost ljudski rod ne zna što je uzrok malignih oboljenja. To su samo pretpostavke. Vrlo jednostavno. Samo prije desetak ili petnaest godina prosječna životna dob Hrvata je bila 5, 6, 7 godina manja, a nismo imali energane. Dakle, povezivati i ljudima govoriti o elementima koje ne možemo sigurno i argumentirano, a pogotovo o uzrocima malignih bolesti, je zaista neodgovorno. Ja vam to govorim kao doktor, kao liječnik, i dozvolit ćete da mogu reći da to drugačije percipira nego vi. Nemojmo manipulirati nečim što nije točno. Hvala. Idemo na daljnje govornike. Za riječ se javio gospodin Marencic, pa se javio gospodin Kronja, Rajić, Restović i Travčić. Izvolite.
Dobar dan. Poštovanje. Pozdravljam sve nazočne. Zahvaljujem se na komentaru gospodina gradonačelnika. Lijepo od njega, kao i uvijek, ima povjerenje u svoje vijećnike, ali to je već postalo uobičajeno da nema više smisla komentirati. Ja bih ovdje se nadovezao na, praktički, na ovu diskusiju. I bilo bi zanimljivo, na neki način, slušajući sve izneseno, da je još ovdje došao neki predstavnik distributivnih centara električne energije, pa da je još on ubacio ekonomsku računicu energije. Tu bi bila još treća jedna slika koja bi bila sasvim... ne bi na kraju više znali što je energana, zbog čega se ona radi ili bilo što drugo. Ali zadržat ću se samo na komentarima,
ova dva, na neki način, oprečna razmišljanja. I koliko bi tko htio biti neovisan i ne navijački raspoložen, ne mogu se oteti dojmu i ne otkriti odmah, na neki način, zašto sam ja protiv energane, na neki način, ovdje u... Ja kao inženjer elektrotehnike, da ne kažem, radim u firmi koja je energetski, Hrvatska elektroprivreda, protiv energane, sa stajališta... ne, nisam ja ovlašten da govorim u ime HEP-a, ali na neki način, čim se spominje proizvodnja energije, električne energije, tu odmah bi, praktički, moramo mi biti za to. I nemam ništa protiv, ja nemam ništa protiv energane kao proizvodnju električne energije, jer je to, nažalost, nužno zlo. Ovdje se radi ipak o spalionici koja usput proizvodi električnu energiju. A ta električna energija, mislim da je vrlo, da je minorna u cijeloj toj priči, jer se ovdje svodi na, na neki način, na što je u onome o Bolzanu bilo, plamen, svjetlo i tako dalje. Ovdje se od, od ništa se novo revolucionarno nije otkrilo od otkrića vatre, a to je, na neki način, spalionica ovoga cijelog smeća i cijele priče. Ovdje bih samo odgovorio gospodinu Budišu, ja mislim iz fonda, što govori i što je, na neki način, u zakonima, u narodnim novinama navedeno da od 35. godine da treba, praktički, svesti otpad na 10% odlaganja, na neki način. To je sad u Hrvatskoj nekih 55%, a u Šibeniku, zamislite, pokraj centra koji je izuzetno, da ne kažem, među prvima u Hrvatskoj, 65% odlaganje cijelog materijala.
A trebamo svesti na 10%. Tih 65, ako se ne varam, to je nekih 20-ak tisuća tona godišnje da se odlaže materijala na plohama u, na Bikarcu. A zamislite, evo, bio je podatak, iako nismo bili u Beču, nismo bili u Bolzanu, ali dobivamo podatke za onoga tko je zainteresiran. Recimo, energana u Beču daje 22% ostatka od onoga sagorijevanja. I sad zamislite, kad bi to prebacili ovdje u Šibenik, na neki način, mi bismo imali povećanje, jer dokazano je da energana ispod 100.000 tona godišnje nema uopće efekta. 150 je nekakav minimum, a u principu je, po nekakvim projekcijama, u Hrvatskoj da se napravi 3 do 4 energane, 200 do 250.000 tona kapaciteta. I sad 22% ostatka, koliko to znači materijala dodatnoga na našem, na našem Bikarcu, s obzirom na proizvodnju komunalnog otpada od 60-ak tisuća tona sadašnje, na, na nivou cijele županije. Kolega Marencić, upozoravam samo na vrijeme. Dobro, hvala lijepa. Vrlo kratkoću i završiti ovu cijelu ovu priču. Tako da samo nadopunim. Osnovni preduvjet zbog čega se energane radi, iz nužnog zla, zla potrebe, da se jednostavno nemamo prostora za odlaganje. Ovdje pada u vodu, jer mi proizvodili bismo, što se tiče našeg, ako bi mi stavili na nivou Hrvatske, možda bi to bilo manje odlaganja, ali direktno ovdje u Šibeniku bi bilo povećanje od 10-ak do 20%, ovaj, odlaganje materijala. Prema tome, ja bih još ovdje jedno pitanje stavio, što se spomenuo gospodin
za ovu energanu u Sisku. Mislim da je dovoljno materijala da mi proučimo samo taj dio i da bi već poslije toga mogli odgovoriti na pitanje da li želimo energanu ili ne, bez da trošimo nešto novo. I još jedno pitanje gospodinu Podrugu. Svojevremeno se napravio elaborat zaštite okoliša, izgradnja postrojenja za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina, s priključkom na distributivnu mrežu HEP-a. Recite mi, zašto to nije realizirano? Eto, samo to. Hvala lijepo. Hvala gospodinu Marenciću. Repliku će dati gospodin Podrug. Točno. Napravio se elaborat na inicijativu jedne tvrtke koja je bila zainteresirana za korištenje deponijskog plina u svrhu proizvodnje električne energije. Bikarac je objavio javni natječaj, oni su se javili, potpisali smo ugovor, došla je korona, oni su odustali od toga, raskinuli smo ugovor, i to je sad takva, završena situacija što se tiče toga. Ali ako smijem samo jednu minutu... Izvolite, javili ste se u međuvremenu, da. Ostavlja se dojam kod svih ovih govornika o redu prvenstva gospodarenja s otpadom. Znači, samo želim napomenuti da Grad Šibenik, koji ima centar za gospodarenje otpadom,
uvažava sva ta prvenstva. Znači, odvojeno sakupljanje u gradu postoji. Kakva je stopa, to je jedno drugo pitanje. Prijevoz, Bikarac, centar za gospodarenje otpadom, znači ima i sortirnicu i kompostanu za biootpad iz miješanog komunalnog otpada i kompostanu za odvojeno prikupljanje otpada. Znači, sve sastavnice u gospodarenju otpadom mi imamo. Sve te sastavnice funkcioniraju. Međutim, nažalost, jedan dio otpada, nekih 30%, se i dalje odlaže jer je nereciklabilno, uz proizvodnju goriva iz otpada koje bi se također uporabilo u energani. Ovaj podatak o 60%, to je ukupna količina otpada. Morate i građevinski otpad, i glomazni otpad, i sav drugi otpad. Miješanog komunalnog otpada dolazi 35.000 tona i od toga 30% završi na odlagališnoj plohi. Svi ti 35% bi se u energani energetski uporabilo. Na plohi bi onda bilo 10% od tih 35%. Hvala. Hvala. Idemo na sljedećeg govornika. Javio se cijenjeni kolega Kronja. Izvolite.
Dobar dan svima. Ja ću ponoviti nešto već što sam ponovio. Da sam vijećnik u Gradu Zagrebu i da se tamo radi ova studija za spalionicu otpada, ja bih vrlo rado išao i u Beč i u Bolzano i bilo gdje da vidim, jer je to za Zagreb nužno zlo. Za nas, ovaj Šibenik mali, jadni, 30.000 stanovnika, dovodi nas u situaciju da se radi, kako kažu, ova studija o izvedivosti. Ja se pitam za šta. Zašto se to radi kod nas? To je glavno i najvažnije pitanje. Znači, da vi, kad vi imate onkološkog bolesnika i vi njemu, liječnik mora njemu objasniti zašto će se on zračiti i zašto će on primati kemoterapiju.
Mi nemamo onkološkog bolesnika. Znači, mi ga nemamo. I mi imamo prostora za 30 godina odlaganja otpada. To je bila procjena prije gospodina Podruga, kad je sanirano odlagalište. Znači, mi imamo prostora za odlaganje. A mi, što radimo? Mi sebi stvaramo iz ničega problem. To nama ne treba. Zato ja nisam išao u Bolzano da gledam koliko ćemo mi emisija, koliko oni hvataju emisija kroz filtere, koliko ne hvataju, koliko je to štetno i da li to smrdi. Jer to nama nije potrebno. Jedino je, ovaj, gospodin, ja mislim, ovaj iz, ovaj iz Drniša, iz fonda, je rekao da on je, znači, mi smo to, mi smo to, ovaj, iz Drniša... Ajmo malo, ajmo malo ozbiljnosti, ozbiljnosti. Kolega Kronja, ako već dođete za govornicu. Kolega, kolega Samardžija isto mira. Ajmo malo uvesti reda u jedno ponašanje svih govornika koji uđu za ovu govornicu. Molim vas, molim vas. Ja, ja bih prvo... Molim vas, molim vas, molim vas, molim vas, nemojmo nastaviti dalje komunikacijom, ali molim sve govornike da u obraćanju... Kolega, vama dajem opomenu, nemojte me, ovaj, dodatno iritirati da ovdje isključujem nekoga sa sjednice bespotrebno. Mislim da nije ovo danas takva, ovaj, situacija da moramo otvarati ratna koplja. Ali zasigurno oni koji izađu za govornicu bi trebali prestati etiketirati na bilo koji način, pa čak i ovo startno što ste vi, kolega Kronja, danas rekli o jednom gradu. Ja kao Šibenčanin takvu etiketu ne mogu prihvatiti.
I sad nastavite. Tako je. Gospodin Budiš nam je rekao da će se otpad prikupljati iz cijele Dalmacije. Znači, to smo riješili. To je. Ali ja kažem, iz cijele Hrvatske. Zašto iz cijele Hrvatske? Evo, ja ću vam dati jedan primjer, jedan primjer. Nekada sam pročitao u novinama, od jednoga direktora Centra za gospodarenje koji je među, među prvima po uspješnosti razdvajanja, rekao jednu stvar. Evo, sad smo imali dane sjećanja na naše mrtve i nosili smo lampione tamo. Ti lampioni, nisam, ja to nisam znao, ja sam to pročitao. Znači, ja nisam ni stručnjak, ni kao, ništa ni gospodin Podrug, ni nitko u vezi tih čestica i svega. A ta plastika se ne može, ne može reciklirati. I ta plastika, kad su pitali toga gospodina kako ćemo to, kaže, mi to ne možemo reciklirati, mi to moramo spaliti. Ali u Hrvatskoj nema spalionice. 20.000 tona godišnje. Znači, svi OPG-ovi, svi gradovi u ovome, ovoj državi našoj, se pripremaju na spalionicu koja će se napraviti u našem gradu. Znači, svi imaju površine za 2 godine, 5 godina, 6 godina. Izdržat ćemo, izdržat ćemo. I onda, kad bude spalionica gotova, mi šaljemo s njima sve dolje i neka se, kako kažu kod nas, nek se snalaze. To je, fond je udario u najmekši dio. Kolega Kronja, vrijeme ističe. Koji je gradonačelnik Grada Šibenika, koji je iz nekog razloga, da li je to ili jedno ili je drugo ili je treće razloga, prihvatio i guraju to i dovode nas sve u...
Kolega Kronja, možda i četvrto, pa ističe vrijeme. Ja bih vas molio da privedete. Da, hvala lijepa, ali mislim da sam dovoljno rekao. Jeste. Kolega Rajić sljedeći, izvolite. Lijepi pozdrav svima. Nema ovdje gradonačelnika, ali sam ipak dužan kazati da etiketiranje gradskih vijećnika koji nisu bili na studijskom putovanju, rekao bih, je vrlo nekorektno što se njega tiče. Vrlo nekorektno. Jer ja nisam dužan da gradonačelniku ili bilo kojem vijećniku ovdje, na Šibenskoj poljani, objavim iz kojih to privatnih razloga ja ne mogu ići u posjet. To je vrlo nekorektno. A drugo, ja ću u svojim pitanjima, što se energane tiče, biti vrlo konkretan. Kada će ona i pod kojim uvjetima biti izgrađena, to ćemo tek vidjeti. Postoje studije, ove i one, pa ćemo vidjeti što to studija o zaštiti okoliša, kao najbitnija studija u ovom području,će donijeti. I ja vjerujem da ćemo i tada ponovno raspravljati na jednoj sličnoj ovakvoj tematskoj, tematskoj sjednici, ili još bolje, na jednoj široj javnoj raspravi u Gradu Šibeniku. Ako energana i zaživi u određenom vremenu, koji je to ekonomski plus za Grad Šibenik? I molim precizan odgovor: što će se, što će taj plus, eventualno ekonomski plus, donijeti za stanovnike Grada Šibenika i cijele županije? I da li će takvim ekonomskim plusem, ja pretpostavljam da bi to trebalo biti ekonomska opravdanost takve jedne investicije, da li će pojeftiniti usluga odvoza smeća i zbrinjavanja otpada na Bikarcu?
Možda to Podrug ovog trena ne zna, ali to jednostavno u ekonomskoj studiji mora biti utvrđeno, jer bez toga se ekonomska studija neće biti potpuna. Stoga tražim da se takva odluka, sa jasnim odgovorima, unese u tu studiju ekonomskoj izvedivosti ove, ove energane. Dalje, ako će cijeli otpad iz cijele Dalmacije, u najmanju ruku, biti na, biti dostavljen u energanu, se ispričavam, biti u energanu u Šibeniku... Ovo govori da ističe vam vrijeme. Dobro, dobro, bit ću vrlo kratak. Bit ću vrlo kratak. Da li postoje već sada najavljeni ili utvrđeni prijedlozi i najave jedinica lokalne samouprave sa područja Dalmacije koji će taj, koji će taj otpad dostavljati u Grad Šibenik, odnosno našu energanu? Ako on, ako takav interes postoji, ja bih molio da mi se kaže koje su to i koliko ih je do sada iskazalo taj interes. I pozivam na jednostavan zaključak, ponovit ću ga, da na kraju
izrade svih studija, i ekonomske studije izvedivosti i studije zaštite okoliša, da se još jednom nađemo na ovakvoj sličnoj tematskoj sjednici našeg gradskog vijeća i da tu javnu, i da tu raspravu provedemo na javnoj razini, na razini cijeloga Grada Šibenika. Zato postoje uvjeti, zato postoji i potreba. Tada ćemo sve moguće nejasnoće nakon tih studija, koje očito postoje, različita su mišljenja, imati na vidjelu. Evo, toliko. Hvala. Hvala, kolega Rajić. Sljedeći govornik je cijenjeni kolega Restović. Izvolite. Ne vidim da se netko javio, pa evo, ja vama dajem riječ.
Hvala, predsjedniče. Prije svega, da pozdravim gradonačelnika, zamjenika gradonačelnika, vas, predsjedniče, tajnika grada, moje kolegice i kolege, vijećnice i vijećnike, predstavnike medija, naše goste i predstavnike svih gradskih firmi. Prije svega, izrazio bih zadovoljstvo što se ova sjednica uopće održava, što ovako, pred cjelokupnom šibenskom javnosti, razgovaramo o temi koja je iznimno važna za naš grad, za možda budućnost našeg grada. Naravno, to ne bi bilo tako da se pitalo HDZ i aktualnog gradonačelnika. Podsjećam da o ovome danas pričamo isključivo zato što su optuženi vijećnici svojim potpisima zatražili održavanje ove tematske sjednice. Ali dobro, na takvo ponašanje gradonačelnika smo navikli ovih skoro 12 godina njegove vlasti. Zatvorenost u procesu donošenja odluka s jedne strane, i s druge strane maksimalna otvorenost u muljanju, obmanjivanju, da ne kažem nekad i laganju. Znate me. I znate da rijetko, gotovo nikad ne koristim teške riječi. Smatram politiku časnom, časnim poslom, borbom da se javni novac potroši na istinske potrebe ljudi unutar jedne zajednice. Da umjesto energane izgradimo vrtiće koji će zadovoljiti sve kapacitete koje naša djeca trebaju, da umjesto energane izgradimo novu školu, da umjesto energane financiramo nabavku svih školskih potrepština, da umjesto energane jačamo naše gospodarstvo i potičemo ulaganja u naš grad, jer Šibenik treba nova radna mjesta neovisna o političkoj iskaznici. Znam i svjestan sam, uostalom, i radio sam kratko u sektoru zbrinjavanja i obrade otpada, koliko je to kompliciran, ali važan segment naše budućnosti.
Način kako je Hrvatska pristupila problemu zbrinjavanja otpada neminovno vodi do gradnje energana i na neki način zaokruživanja tog procesa. Ali, gradonačelniče, ovako se ne rade veliki projekti. Znam da vam je strano slušati savjete drugih, znam da vam je teško o projektima koje uglavnom smislite slučajno ili u hodu, razgovarati s ljudima, ali ovaj projekt je prevažan da biste to izbjegli. Uostalom, kao što su bili važni i neki drugi projekti o kojima ste isto sami donosili odluke, bez ikakvog savjetovanja ili, ne daj Bože, osluškivanja želja naših sugrađana. Tako da i nije čudo što vam je propao vaš velebni projekt na Batižalama, gdje ste, nota bene, potrošili javne novce i usput vrijeđali svakoga tko vam je uputio ili najmanju sugestiju što s tim prostorom. Tvrdoglavi, pokazat će se, evo, nakon 12 godina kakvi jeste, gurali ste jednu te istu priču čitav ovaj mandat, i na kraju, kad je sve neslavno propalo, niste se udostojili ni ispričati Šibenčankama i Šibenčanima. Kolega Restović, vrijeme. Druga velika bravura ovog vašeg mandata je trebala biti neka investicija na podijima koja bi, po vašim riječima, zaposlila i do 5.000 radnika. I onda ste odmahivali rukom i svima koji su rekli da je to glupost i da su to prazne priče, s nevjerojatnom lakoćom ste govorili da ne vole Šibenik. I onda sam vam rekao, sjetit ćete se, i ponavljam vam sada, sram vas može biti što ste na taj način, kao gradonačelnik, govorili.
Meni ste isto to rekli, a i mojim kolegama vijećnicima. Pa evo vam jedna, jedna jednostavna istina. Mi svi volimo Šibenik. Ja ga volim. I baš zato što volim Šibenik, imam pravo željeti živjeti u Šibeniku puno, puno više od ovoga što ste mu vi donijeli u ovih vaših, rekao bih, većinom otužnih 12 godina. Dok god mladi ljudi u Šibeniku ne budu mogli ostvariti pravo na stan, upisati dijete u vrtić, ne trošiti velike iznose na škole... Kolega Restović, vratimo se na temu, ističe vrijeme. Dok god ne budu mogli naći dostojanstven posao, dok god grad ne izgradi dom za starije koji će omogućiti našim najstarijima dostojanstvenu starost, do tada ću o tome govoriti. I za kraj, energanu mijenjam za izgradnju nogostupa u Mandalini, saniranje smrada u Podsolarskom i Brodarici, redovitiji odvoz smeća. Energanu mijenjam i za uređenje stare gradske jezgre, saniranje rive, zaustavljanje plavljenja Dolca. Energanu mijenjam i za autobuse na struju, osiguravanje novih parkirnih mjesta ili manje račune za sve gradske usluge. E, kad te normalnim ljudima jednostavne zadatke odradite, onda se uhvatite energane. Ako vas je nakon ovih 12 godina uopće briga, i ako još, moram to reći, imate snage, volje i energije za ovaj posao. Hvala. Gospodin gradonačelnik se javio za riječ. Izvolite.
Bit ću kratak, da ne bih zamarao tematsku sjednicu. Meni je drago što je gospodin Restović sad istupio na ovakav način, jer on je potvrdio nespornu činjenicu: vi ste rođeni politički manipulator. Za razliku od vas, koji ne možete reći nijedan projekt koji ste izveli, meni bi trebalo barem sat vremena velebnih projekata koji su napravljeni. Ne samo u mom mandatu kao gradonačelnika, nego u prethodnim poslovima koje sam radio. Dakle, Šibenik u svijesti, savjesti i realnosti mnogih građana Republike Hrvatske je grad primjer, a osim u riječima manipulatora. Sve ovo što ste vi nabrojili je totalna laž. Dakle, onaj koji laže je i lažljivac. Ajmo od ostvarenih priča. A ostvarene priče su: odakle vam uopće pravo da govorite da je projekt Batižale propao? Projekt Batižale ide dalje, i to vrlo dobrim tempom. Osim toga, projekt Batižale, moja administracija je dovela da pričamo o investitorima. Vaša administracija je dovela do pismenog prijedloga za takozvani stečajni postupak u kojem se trebala napraviti marina kao kulisa, a iza ostalo bi bilo smeće koje ne bi niti vi energane uspjeli riješiti. Dakle, imam pravo da govorite da je projekt Vali Solaris na podijima stao, propao, kad to jednostavno nije istina, kad to nije činjenica. Proces se razvija jako dobro i vrlo, vrlo uspješno. Dakle, imam pravo da govorite o školama kad je Grad Šibenik potpisao, dobio sporazume za gradnju novih škola, za adaptaciju postojećih škola.
Dakle, imam pravo da govorite o vrtićima, vi i vaši slični, koji su, doduše, kratko, na našu sreću, imali priliku upravljati gradom. I zadnji vrtić su napravili 1974., a mi smo jučer upravo obišli treći vrtić u ovom mandatu. Dakle, imam pravo da govorite o vrtićima kad Grad Šibenik dobiva građevinsku dozvolu za novi vrtić na Gomljaniku, kada ima jasno izraženo gdje će biti drugi veliki vrtić, kad ima jasan stav gdje će biti napravljen treći vrtić. Dakle, ostvarili ste svoje političke ambicije, dokopatali ste se Zagreba, ostavite Grad Šibenik u miru da staloženo kroči stopama razvoja kojima i ide. Hvala. Sljedeći koji se javio je gospodin Travčić.
Dobar dan svima. Čast mi je, evo, sudjelovati u ovoj današnjoj konferenciji, odnosno ovoj raspravi. Pozdravljam sve prisutne, ponajviše goste. Vidim da je, ovaj, stvarno ste uložili truda za doći i pomoći ovdje nama u Šibeniku. Ja se ispričavam, gospodine Zlatoviću, hvala vam za pravo što ste mi dali govoriti. Ja nisam bio u Bolzanu, ali, ovaj, bio bih pitao gospodina gradonačelnika isto što se tamo dešavalo, kako on tamo nije bio. Ja bih zamolio gospodina Budišu, čini mi se, ovaj, ako mi on može bar konkretnih stavova, jer nekako smatram da ste mi ovdje najkonkretnija, kvalitetnija osoba, ako je moguće. Ovaj, zašto baš Šibenik, je li? Je li ima, postoje li neki statistički podaci koji pokazuju da je nama već sad, kao građanima, zagađena priroda, okoliš, i ili da nam je već ugroženo zdravlje, zbog kojega se i ta sama lokacija energane stavlja u Šibenik? Da li je to neka alarmantna situacija? Kako ćemo, mislim, možda, možda nije adekvatno baš za vas, ali me zanima, jer ipak ste na tom, na toj poziciji, kako ćemo mi dodatno povećati svjesnost građana da baš kvalitetno odvajaju taj otpad? I zanima me, na toj snimci koju smo vidjeli, nisam vidio nijednog građanina koji nije radio, znači, netko tko baš nije radio u toj energani, da kaže koje su benefiti ili štetne posljedice dobili kao stanovnici Bolzana. Da li je to jeftinija struja, voda, da li su to komunalije jeftinije, i u najvećem, ovaj, parametru, da li su, da li je odlaganje, odnosno odvoz otpada pojeftinio, je li?
A onda, ako bude gospodin gradonačelnik, možda to vas ne trebam zamarati sa zadnjim pitanjem, da mi on baš kaže što najviše dobiva grad od ovog projekta, što dobivamo mi građani, a što dobivaju oni potpisnici ovog ugovora za tako hvalevrijednu energanu. Eto, zahvaljujem. Hvala, kolegi. Travčiću, na niz postavljenih pitanja. Prvi koji se javio je gospodin gradonačelnik, a vidim da gospodin Budiša se isto tako priprema za odgovor na pitanje koje je njemu bilo adresirano. Dakle, ovo je tematska sjednica u kojoj ljudi koji imaju znanja iznose svoje spoznaje. Mi ćemo ih prihvatiti pojedinačno, onako kako želimo. Ponavljam po sto puta: ovdje mi ne odlučujemo o tome hoće li se ili neće raditi energana. Ovdje mi odlučujemo, odnosno možemo eventualno kazati, saslušati informacije onog trenutka kad dobijemo studiju izvodljivosti koja će dati odgovore kakva će ona potencijalno biti, onda možemo konkretno raspravljati što će ili neće biti u Šibeniku. Sto puta ponavljam zbog građana: mi ne donosimo odluku o gradnji energane. Mi smo ovo prihvatili upravo sa željom da čujemo različita mišljenja, različita iskustva, različite podatke, različite činjenice, a onda kada to s nečim možemo usporediti, onda ćemo adekvatno odlučivati. Svako vaše pitanje koje ste vi postavili u ovom trenutku je jednostavno suvišno. Hvala. Gospodin Budiša se javio. Izvolite, cijenjeni kolega.
Evo, samo kratko da pojasnim situaciju. Kolega koji je napustio ovu sjednicu je rekao da je fond udario u najmekši dio Grada Šibenika. Dakle, moram to demantirati. Dakle, nije fond taj koji je birao ovu lokaciju, nego se Grad Šibenik javio sa zahtjevom da mu se izravno sufinancira izrada studijsko-projektne dokumentacije koja će, kao što još jednom moram ponoviti, evaluirati da li je, da li je ta lokacija uopće pogodna za izgradnju energane. Dakle, to je, to je prva stvar. Druga stvar, što se tiče same čistoće okoliša, dakle, na području Šibenicko-kninske županije nema tih crnih točaka. Dakle, najbliža crna točka je Crno brdo Biljane Donje, Zadar, i to ćemo zajedno, evo, s Vladom Republike Hrvatske i Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, a fond je dobio ulogu da zapravo to sto posto sufinancira. I upravo, dakle, krajem ove godine krećemo s tim radovima. I na kraju, pitali ste koji su to benefiti. Dakle, ja ću vam sad pokušati samo plašno objasniti zašto energana treba. Ne kažem da treba na ovom području. Osnovno mi je logično da je tu. Rekao sam, zbog geografskih razloga, tu je na sredini, gravitiraju veći gradovi, Zadar, od, zapravo, Dubrovnika do Gospića, ajmo reći. Znači, to je nekakvo područje obuhvata koje je obrazloženo u projektnom zadatku koji smo dobili, što je logično. Ali, evo, imate prostu činjenicu da mi danas plaćamo 200 eura, evo, tu me kolega Podrug može ispraviti, otprilike 200 eura plaćamo drugima da nam preuzmu taj gorivi dio otpada i da proizvode energiju iz tog otpada.
Dakle, to vam prosto nije zdravorazumski. To je jedna činjenica koja nam uvijek treba biti na pameti. Zašto ovakva postrojenja i zašto te benefite ne zadržimo kod sebe? Hvala. Ima li daljnjih govornika? Ako nema, a vidim da nema, mi ovu tematsku sjednicu možemo i na svoj način zaključiti. Kao što znate, ovo nije sjednica koja ima, ovaj, zaključke, koja ima odluke. Kao što je danas više puta kazano, niti se u ovom momentu što gradi, niti u neko dogledno vrijeme će biti građevinskih radova u tome smislu. Ali jasno, prije svega se traže određeni pokazatelji koji će biti transparentni javnosti i o kojima ćemo moći ubuduće raspravljati, a onda i adekvatno odlučivati kad se za to steknu uvjeti. Svima hvala na dolasku, posebice gostima koji su odvojili svoje vrijeme, a vama svima skupa želim ugodan vikend. Hvala lijepa.
Ovo je najveća šteta. Ovo je sjednica ovo. A ne smijem se tebi da bih komentirao. Mogu se ja smijati u životu, brate, da me SDP ne kontrolira, još i smijem.
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške. Govornici nisu označeni; tko što govori vidljivo je u snimci, a titlovi u videu prate isti transkript. Klik na vrijeme ispred odlomka pokreće snimku od tog mjesta.
Povezano s ploče
