Kad će ograda oko fontane?
Danijel Mileta, dogradonačelnik Šibenika je strašno bio zabrinut u 6. mjesecu jer “neodgovorni građani” puštaju djecu do fontane i razni vandali razbijaju vodeni sat, te je to bila izlika de jour zašto je sat konstantno u kvaru i ne radi. Nikad potkrijepljeno dokazima, najbliže što su iskopali je noćno kupanje dviju zgodnih djevojaka usred ljeta, te su to promptno pustili medijima. Krenimo redom, nema puno:
- Mileta u lipnju najavljuje spasonosnu ogradu, samo da se arhitektice vrate s godišnjeg
- Goran Bulat, direktor Gradskog parkinga u rujnu veli za ŠibenikIN kako će izabrati ponudu za ogradu
- U listopadu se po kuloarima priča da je ponuda stigla i da je gradskim ocima zapela knedla u grlu jer su navodno tražili preko 300 tisuća kuna za bokun ograde. Ne može biti bilo kakva ograda, jasno, mora biti skupa
Kao što svi znamo i vidimo, u gradskoj Upravi i gradskim firmama vlada totalni kaos, nisu u stanju ni uskladiti priče i kojim će smjerom ići najobičnija javna nabava jedne ograde. Netko će reći, “tko šljivi ogradu oko nebitne fontane”, i apsolutno su u pravu. Samo se moramo zapitati, što je s ozbiljnijim projektima, npr. na Vidicima i sređivanje parkinga “Tri trake“? Tamo su isto zakazali, od 2015. brljave s tim nadasve jednostavnim projektom i nisu u stanju to dovršiti.
Svo to okrivljavanje građana je vjerojatno samo prikrivanje nevjerojatno loše investicije od frapantnih 2 milijuna kuna za jednu fontanu koja kao pokazuje vrijeme u rijetkim trenucima kada radi. Za te novce smo mogli dobiti prelijepu i impozantnu fontanu koja bi stvarno služila kao ukras, nešto industrijski proizvedeno s točno definiranim servisnim intervalima, a ne umjetničko djelo koje se svaki tren kvari.
