8. sjednica Gradskog vijeća, 20. lipnja 2018.: „Čemu služi ovo vijeće?” i garaža na Poljani

Molim vas na otvaranju 8. sjednice Gradskoga vijeća Grada Šibenika, Jasenovo, korisnu prigodu srdačno pozdraviti sve dame i gospodu. Vijećnike Gradskoga vijeća Grada Šibenika, gospodina gradonačelnika Željka Burića i njegove zamjenike, gospodina Mileta i gospodina Rakića, pročelnike gradskih upravnih odjela. Jasno, tu su s nama i direktori javnih poduzeća u vlasništvu Grada Šibenika, također i ravnatelj ustanove, obzirom i na tematiku ove sjednice. Pozdravljam i novinare i novinarke koji nas ovdje redovito prate, kao i sve one ostale koji su nazočni na ovoj današnjoj sjednici. Koristim prigodu ukazati na to da je, evo, danas 20. lipnja, 20. lipnja, i nekako znakovit u hrvatskoj povijesti; već smo se i ranije sjetili da je to dan kad je izvršen atentat na hrvatske predstavnike u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije, još tamo 1928. godine. Da je 1990. godine na ovaj dan izvješen hrvatski barjak pred Hrvatski sabor, da je na ovaj dan bile završne pripreme za Veliku oslobodilačku akciju Hrvatske vojske, operaciju Miljevci, koja je započela na sutrašnji dan. Ali moramo napomenuti da je danas 20. lipnja, kada na svoj način slavimo svoj prvi rođendan, jer je prošle godine na ovaj isti datum održana prva konstituirajuća sjednica Gradskoga vijeća Grada Šibenika, u ovom sazivu. Evo, to je na neki način mali vremeplov koji nas može podsjetiti na neke detalje iz hrvatske i naše povijesti. A u svakom slučaju, evo, možemo prijeći na onaj formalni dio današnjeg našeg zasjedanja, a to je, po starom dobrom redu, prvo utvrđivanje kvoruma nazočnih vijećnika, da vidimo koliki je naš današnji sastav.

Pa bih molio pročelnika Tajništva grada, gospodina Antu Galića, da izvrši prozivku vijećnika radi utvrđivanja potrebnoga kvoruma na ovoj sjednici. Izvolite, gospodine Galiću. Zahvaljujem. Sve vas srdačno pozdravljam: Zrinka Abramović, doktorica znanosti Zorana Bačelić, Jakov Bilić, Siniša Bušac, Radojka Danek, Anton Dobra, Boris Dukić, doktor znanosti Ivo Glavaš, Tomislav Lucić, Ljubica Kardum. Nije tu, je li tako? Dobro. Branko Kronja, Dario Pulušić, Mija Matić, Rikard Marenci, Milorad Mišković, Nikica Penđer, Dalibor Perak, Dino Papak, Stipica Protega, Nives Radić, Nenad Samardžija, Joško Šupe, Iris Zukić Kotarac, doktor znanosti Dragan Zlatković je tu, i Branimir Zmijanović. Hvala. Možemo konstatirati da je današnje sjednice Gradskoga vijeća Grada Šibenika ukupno nazočno 24 od 25 vijećnika. Znači, postoje svi uvjeti za uredno sasjedanje ovoga današnje sjednice Gradskoga vijeća Grada Šibenika, da postoji kvorum za valjano odlučivanje o točkama dnevnog reda. Po sljedećoj točci, idemo potvrditi zapisnik koji vam je dostavljen sa zadnje sjednice Gradskoga vijeća, koji je dostavljen u prilogu poziva za ovu današnju sjednicu. Pa, evo, postavljam pitanje: ima li netko primjedbi na ovaj zapisnik koji je sastavljen i dostavljen?

Ako nema, možemo na svoj način prihvatiti glasovanje o ovaj zapisnik sa 7. sjednice Gradskoga vijeća Grada Šibenika. Tko je za, molim da digne ruku. Ima li netko suzdržanih? Protiv? Utvrđujemo da je zapisnik sa 7. sjednice jednoglasno usvojen, većinom od 25 vijećnika Grada Šibenika. Sljedeća, četvrta situacija koju danas imamo, to su vijećnička pitanja. Vi znate da smo prošli put, na zadnjoj sjednici, usvojili izmjene dopune Pravilnika o poslovniku o radu Gradskoga vijeća Grada Šibenika, da smo utvrdili neka nova pravila igre. Pa u tome smislu vas molim da se i toga držimo u današnjem našemu zasjedanju, kako ne bismo na svoj način izašli iz okvira onoga što smo zadnji put i donijeli. U tome smislu, napominjem da prema članku 55. Poslovnika, vijećnika pitanja, koji odgovori moraju biti jasni, precizni i kratki. Znate da klubovi vijećnika imaju pravo na postavljanje jednog pitanja, oni su prioritetni u postavljanju, a iza toga vijećnici pojedinačno mogu postaviti najviše dva pitanja, s onim limitima u trajanju samog postavljanja pitanja i davanja odgovora na to pitanje. Pa vas evo uljudno molim da u tome smislu se držimo onoga što smo i sami ovdje utvrdili kao pravilo igre. Evo, možemo krenuti s vijećničkim pitanjima. Da li netko iz klubova vijećnika ima? Gospodin Joško Šupe, gospodin

Iris, gospođa Iris Zukić Kotarac, vas je troje sad diglo ruku, pa ne znam tko je sad ispred kluba vijećnika, a tko nije. Iris? Znači, gospođa Iris Zukić Kotarac ispred kluba vijećnika i gospodin Zmijanović ispred kluba vijećnika. Ostali vijećnici: gospodin Glavaš, gospodin Kronja, gospodin Marenci, gospođa Lukić, gospodin Mišković, gospodin Zmijanović. Evo, na taj... i gospodin Dobra. Imamo li još? Da to konstatiramo ovdje od strane našega tajnika, gospodina Galića. Ako nemamo, možemo i prijeći na sama vijećnička pitanja. Kažem još jednom: prvo klubovi. Idemo po onome kako smo i utvrdili. Znači, gospodin Šupe, gospođa Kotarac i gospodin Zmijanović. Izvolite.

Dobar dan. Ja vas sve skupa pozdravljam. Možda nije pitanje, pa se ispričavam, ovaj, predsjedniku vijeća koji je tolerantan. Često smo u ovome vijeću postavljali raznorazna pitanja, bilo da se radi o smeću, o kreditima, o raznoraznim komunalnim pitanjima. Svjedoci smo ovih dana jedne teške životne sudbine naše sugrađanke i materijalnih neprilika s kojima se ona bori. Često se mi hvalimo kako smo grad koji vodi računa o socijali,ulaže u mlade i tako dalje. Stoga, a i pitanje i apel, razmišlja li gradska uprava da u okviru proračuna, obzirom da će sada krenuti, ovaj, slaganje narednog proračuna, napravi jednu poziciju u kojoj bi grad pomogao u takvim slučajevima? Mislim da je riječ o, za grad, malim sredstvima, a kad se to dogodi, onda se ljudi sami, ovaj, tu organiziraju, pokreću. A, eto, naš prijedlog bi bio da napravimo sustav, pa da taj sustav funkcionira na način: ne da se izdvoje neka minorna sredstva sa, sa pozicije priče, već da imamo, već da imamo posebnu stavku u proračunu i da grad de facto bude predvodnik, ovaj, te akcije. I da se naprave transparentni kriteriji, obzirom da je gradonačelnik ovaj vijećnik, mislim da će on itekako, ovaj, imati sluha za ovaj moj prijedlog. I da, eto, da ostane, da mi svi skupa zajedno, vijećnici, radimo u cilju, ovaj, za dobrobit onih zahvaljujući kojima smo tu. Hvala lijepa.

Hvala kolegi Šupi. Kao što znate, vijećnik ne mora postavljati samo pitanje, može postaviti prijedlog, je li, pa onda ovo shvaćamo kao jednu takvu inicijativu. Poštovane vijećnice i vijećnici, prijedlog gospodina Šupe je izvrstan. Dakle, vrlo rado ćemo prihvatiti tu inicijativu. Međutim, unaprijed moram reći, upravo zato što mi je to na neki način struka, da ćemo morati biti vrlo oprezni i odrediti kriterij. Naime, nažalost, često puta su to sve realni zahtjevi, ali kriterij će biti onda da se mi konkretno uključimo kada se steknu uvjeti za liječenje izvan Republike Hrvatske. Dakle, postoji procedura kada Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odobri liječenje izvan Republike Hrvatske, zato što metoda, postupak ili lijek koji je preporučen ne primjenjuje se, ili se metodologija dijagnostike ili terapije ne primjenjuje u Hrvatskoj. Dakle, bilo bi vrlo pravno diskutabilno financirati nešto što je za to, što je to osobna stvar ili stvar pojedinačnih naputaka da se ide izvan Hrvatske. Dakle, ja, bez obzira na sve financijske tegobe, osobno smatram da je hrvatsko zdravstvo zaista na zavidnoj razini i da postoje mnoge mogućnosti. I drugo, trebat ćemo se točno odrediti, ali mi ćemo se savjetovati, šta i kako postupiti u slučaju kad se radi o takozvanom eksperimentalnom liječenju, odnosno kada se ulazi u studijske programe koje financiraju, u principu, farmaceutske kuće. Ali ovo što je i, evo, ja ću ga sad nazvati Joško rekao: svaki put se mi odazovemo, nađemo neku poziciju i ne formalno, nego baš značajno pomognemo u liječenju, pogotovo kad se to radi o djeci, jer to su zaista teški slučajevi.

Hvala, Joško, i naravno, prihvaćam to. Hvala gospodinu gradonačelniku. Idemo na sljedeće pitanje kluba vijećnika. Kad se javlja vijećnica, gospođa Iris Zukić Kotarac, izvolite. Dobar dan svima. Srdačan pozdrav. S obzirom da je stupio na snagu novi, ovaj, Pravilnik o radu i s obzirom da sad imamo ograničeno vrijeme za postavljanje pitanja i tako dalje, prvo jedan moj prijedlog, odnosno opaska, kako god ćete ga shvatiti. Dakle, da u ovome periodu kad ćemo, ili kad trebamo raspravljati ili primati na znanje izvješća trgovačkih društava, odnosno ustanova, s obzirom da se ona predaju u zakonskom roku, odnosno sigurno tri mjeseca, ako ga prije održavanja Gradskoga vijeća, dakle da vi nama, bez obzira na rok koji je predviđen u Pravilniku, da ta nama izvješća dostavite na vrijeme kako bi mi mogli suvislo pregledati i po više od 30 ili 40 stranica tih izvješća o financijskom poslovanju. Za što to govorim? Primjerice, za gradski parking, pohvalila bih izvješće gospodina Bulata, ono je dosta sadržajno, precizno i jasno. Međutim, bez obzira na gužvu koja je ovdje u gradu, bez obzira na sezonu i tako dalje, još uvijek, pored takvog kapaciteta ekonomske struke, odnosno svih nas koji smo kritizirali, ovaj, izgradnju buduće Poljane, meni ono što nedostaje je i dalje nepostojanje cost-benefit analize izgradnje garaže na Poljani. Ovo je stari problem koji se vuče. Sad nam je dobrodošlo to što smo imali žalbu i sve se to, ovoga, odužilo.

Međutim, mi smo u tome vremenu trebali izraditi analizu iz koje bi se vidjela ekonomska isplativost. Dakle, osim sezone, nama Poljana praktički nije puna. 2014. godine, bez obzira što je inicijativa izgradnje Poljane još krenula 2011., bilo je predviđeno tri etaže, od kojih bi jedno trgovačko društvo zakupilo čitavu jednu etažu i na taj način bi bilo u nekakvoj formi javno-privatnog partnerstva. Sad, s obzirom da raspolažem podacima da je Prometni fakultet izradio jednu vrstu, ovoga, analize, ispada da je prema procijenjenom trošku preplaćen iznos vrijednosti cijene garaže, odnosno samog uređenja tri etaže, ovoga, parkinga. Budući je negdje oko 100.000 kuna po parkirnom mjestu trošak parkirnog mjesta, odnosno izgradnje garaže. Dakle, ono što ja predlažem gradskoj upravi, odnosno gospodinu Bulatu, da prije nego što krenemo u realizaciju, a s obzirom da smo vezani s ovim rokovima za kredit, da se napravi cost-benefit analiza isplativosti garaže tako da mi znamo da će se to itekako isplatiti buduće vijeće s cifre od 50 milijuna kuna. Dakle, to je moj prijedlog, odnosno pitanje: zašto do sad niste napravili tu analizu, odnosno zašto nije prezentirana nama, kad ste ovako lijepo napravili, ovaj, financijsko izvješće za Poljane?

Hvala. Gospodin gradonačelnik, odgovor na pitanje. Evo, odgovor vrlo konkretan. Dakle, Poljana definitivno kreće, postupak javne nabave je konačno završen. Dakle, pitanje: mi smo pred potpisivanjem ugovora, znači prvi tjedan, najvjerojatnije u mjesecu listopadu, gradnja kreće. Samo parkiralište, dakle troetažna, neću ja govoriti o cost-benefitu, jer nemoguće je i nije točno to što vi govorite, da je cost-benefit analiza samo parkinga. Cost-benefit analiza će biti cjelokupnog utjecaja garaže na područje starog grada, na funkcionalnost i profitabilnost hotela koji se radi, privatnih apartmana, na profitabilnost ugostitelja, obrtnika koji će raditi u staroj jezgri, bez obzira na činjenicu koliko je ona puna ili nije puna. Drugo, kada se radi takav jedan objekt, onda on, pa čak i naše trgovačko društvo, gradski parking, nije u osnovi formirano da bi zarađivalo, nego da bi bilo praktično komunalno i omogućilo komunalni standard, a u 21. stoljeću jedan od komunalnih standarda je i uvjet dolaska i parkiranja. Jer takve cost-benefit analize moraju uzeti u obzir i potencijalni gubitak koji se dešava zato što ljudi, bez obzira što nemaju realnu informaciju, ne dolaze u centar jer odmah idu s predrasudom da nema parkirnog mjesta. Dakle, Poljana se radi s isključivim ciljem da bude komunalni objekt, da doprinese standardu življenja u staroj gradskoj jezgri i da donese, naravno, šansu svim obrtnicima, poduzetnicima, gospodarstvenicima koji funkcioniraju u staroj jezgri. Svaku, svaki projekt koji ga radite, lako ga je financijski izračunati da bude profitabilan.

Napravit ćemo mi analizu da će Poljana biti profitabilna s 20 auta dnevno da se parkiraju, pa će cijena parkirne karte biti 100 kuna. I što smo time dobili? Ne. Cijena karte će biti, parkirne karte za sat vremena će biti ista ili neznatna korekcija u odnosu na sadašnju, jer nije isključivi cilj zarada, to nije ni svrha gradskog parkinga, nego je cilj komunalnog standarda koji grad Žirenica služi. U redu. Naravno. Gospodine Miloj, da li će biti? Ja bih još naglasio navedeni javni natječaj gdje su bile tri ponude, dvije su bile ispod 50 milijuna kuna, i da u ovom natječaju nije samo Poljana u smislu tri etaže garaže s 256 parkirnih mjesta, nego se radi i o totalnom uređenju, je li, u kamenu samog centra grada, to jest površine parcela Poljane i okoliša gradske knjižnice. Naime, u samom troškovniku je i navedeno da ovaj dio koji se tiče same garaže, dakle parkirna mjesta, da je on negdje oko 33, 34 milijuna kuna, što odgovara zapravo tržišnim vrijednostima, jer ako imate 256 parkirnih mjesta, a cijena je ovisna o tome gdje se kopa, između 120.000 i 130.000 kuna, dođemo upravo do te cifre.

Hvala. Idemo na sljedeće pitanje kluba vijećnika. Cijenjeni vijećnik gospodin Zmijanić, izvolite. Poštovani, sve vas lijepo pozdravljam. Moje pitanje gospodinu gradonačelniku je da nas izvijesti o, o tom Gogoljevu i tom projektu što se zbiva, kako stojimo s, kako grad stoji s novčanim obvezama, konkresom, tu relacije, s obzirom na nekakve vijesti koje čujem? Koje vijesti? Gospodine gradonačelniče, izvolite. Dakle, Oboljan u onom dijelu turističke ponude funkcionira, koliko ja imam informacije, naravno, ovo ne znam, mislim da puni kapacitete dosta dobro, ali ono što je nama interesantno, oni nisu još izvršili obveze prema gradu Šibeniku, iako je 1. lipnja istekao svaki krajnji rok koji smo mi njima dali, sukladno ugovoru koji je grad Šibenik potpisao s tvrtkom Oboljan i Vjera, poduzete su sve pravne mjere za naplatu naših potraživanja, uključujući, ne samo zatezne kamate, nego i kazne za kašnjenje plaćanja koje su jasno definirane ugovornim odnosima. Da zaključim, svaki taj ugovor je dostupan svima vama vijećnicima, dakle svaki element zaštite interesa grada koji je sadržan u ugovoru, grad ga je primijenio i stavio u proceduru. Hvala. Istrpili smo pitanja klubova vijećnika, možemo prijeći na pojedinačna pitanja kolega vijećnika. Idemo po onome redu koji smo na neki način konstatirali. Gospodin Glavaš bi bio prvi, pa onda molim gospodina Kronju da sljedećeg dana se pripremi.

Kako je rekao kolega Šupe, i moje će biti dijelom konstatacija predsjedavajućeg vijeća. Postavlja se pitanje čemu točno služi ovo gradsko vijeće. Zaključak se navodi, nameće sam od sebe, samo za ukras. Što drugo kazati, kad se iz sjednice u sjednicu gradskog vijeća uvijek ponavlja isti scenarij. Najvažnije točke dnevnog reda raspravljaju se u drugoj polovini ili pri kraju sjednice, upravo onda kad je svima koncentracija već pri kraju. A koje su točke dnevnog reda važnije od godišnjih izvješća gradskih javnih poduzeća i ustanova? To sigurno nisu točke dnevnog reda kojima se rješava zakup poljoprivrednog zemljišta. A ipak, zakup poljoprivrednog zemljišta u ovoj gradskoj upravi puno je važnija tema nego godišnje izvješće vodovoda, pikarca, čistoće i gradskog parkinga. Što time HDZ želi postići? Želi izboriti javnost. Jer tko još nakon 6 sati iscrpljujuće rasprave može bilo što pratiti, a upravo tada, negdje oko 15 sati poslijepodne, u vrijeme ručka, na dnevni red sjednice dolaze najvažnije točke financijskih izvješća gradskih javnih poduzeća. Na taj način važne i ozbiljne teme koje se odnose na potrošnju golemih sredstava građana grada Šibenika izmiču pozornosti javnosti, vješto skrivene iza procedure dnevnog reda. I nije to, gospode iz HDZ-a, nego pomno smišljeni plan koji provodite od prve sjednice ovog saziva gradskog vijeća, sve s ciljem da javnost nikad ništa ne sazna o tome kako se troši golemi novac gradskih javnih poduzeća. I moje drugo pitanje će se odnositi, evo, nadopunit ću se na kolegicu Kotarac, tiče se gradskog parkinga, s obzirom da, naravno, ne možemo raspravljati negdje oko 15 sati popodne kad više javnosti nema.

Pošto su važna godišnja izvješća o poslovanju gradskih javnih poduzeća pri kraju dnevnog reda, ne preostaje mi ništa drugo nego ovdje na aktualnom satu postaviti pitanje o poslovanju jednog od njih, gradskog parkinga. Kako možemo pročitati na njihovoj internetskoj stranici, gradski parking toliko dobro posluje na teret građana grada Šibenika da može izdavati izdašne donacije. Tako su 2014. godini donacije gradskog parkinga iznosile, naizgled skromnih, 130.000 kuna, okvirno, no već sljedeće godine donacije rastu na pola milijuna kuna i tako sve do danas. Svake godine po najmanje pola milijuna kuna gradski parking očito ne zna što će od novca. Pitam se zašto gradski parking, umjesto da isisava zadnje kune građanima i preusmjerava ih u sumnjive donacije, ne učini napokon nešto korisno za građane i primjerice dopusti besplatan parking našim ugostiteljima i gostima iznajmljivača apartmana u gradu Šibeniku. Pitam vas gdje će parkirati stanovnici Varoša nakon što i posljednje gradske ulice u Varošu pretvorite u plaćeni parking. Znači li to da će uskoro i stanovnici Vidika plaćati parking kako bi gradski parking i dalje ostao glavni gradski donator?

Hvala. Gospodin Glavaš, gospodin Burić, izvolite. Gospodine Glavaš, dakle, to je jedan vaš osvrt, a ja ću odmah krenuti od obrnutog. Što se mene tiče, možemo mijenjati stavke i točke dnevnog reda kako god se mi dogovorimo. Ja sam za. Pa možemo raspravljati. Ja sam spreman i u 24 sata. Moramo, ja sam profesor Vikar, dežuran sam, pa ako treba, mi ćemo u 24 sata raspravljati, jer nema uopće razloga da se išta krije, pogotovo u trenutku kad sve gradske tvrtke i sva javna javne ustanove u gradu posluju financijski zaista stabilno i, ja bih rekao, jako dobro. Što se tiče priče da će se u Varošu i ne znam gdje naplaćivati parking, neće se naplaćivati parking, ali hoće se uvesti red i nećemo popustiti pod pritiscima, jer je to, izgleda, sad postalo moderno, Facebook protesti, raznorazne Facebook inicijative i spontana okupljanja, jer ni to nije točno. To je bilo okupljanje na ulici vidljivo, ali istovremeno grad itekako ima zapisnike sa službenih sastanaka upravo s ljudima koji su tražili da se uvede red. I mi ćemo to uvesti, jer super je to da se dogovorno funkcionira kako će tko maknuti auto da bi netko drugi prošao. Međutim, u slučaju nesreće, kao što ste imali u Splitu, kad se nije moglo vatrogasnim vozilima pristupiti požaru u stanu u kojem je bila osoba, službe ne moraju znati čiji je auto. Dakle, horizontalna prometna signalizacija će regulirati pravila koja smo mi dužni napraviti sukladno zakonu, prometnim studijama i svemu onome što treba.

Da li će netko poštovati ili neće to poštovati, to je na njemu. A onda je na nama, dakle, i policiji i komunalnom redarstvu, da postupa sukladno zakonu. Dakle, bilo je, sjetit ćete se vi povika i skrike oko Obrtničke škole ili robne kuće, i sad je tamo apsolutni red i mir i sve funkcionira i nema više buke. Imali smo, ne nered, nego ja bih rekao kaubojštinu u Sarajevskoj iza pošte, kada se horizontalnom signalizacijom to označilo i samo redovnim obilaskom komunalnih redara imate red i mir i više nema nereda. Imamo takvu sad priču u Varošu, u Docu je puno bolja situacija, ali ne apsolutno kako treba. Ali da ja zaključim, mi nećemo dopustiti lance, pancire, grede, stolice na javnim površinama u gradu. Imam ili primjer, donji dio ulice Matije Gupca, kada se napravila horizontalna signalizacija, više nema parkiranja. Iako u toj ulici postoji znak zabrane parkiranja, star, hoćeš koliko god, star bar 20 godina, kojeg nitko niti poštuje niti se itko toga drži. Kada strada prvi pacijent koji sada ide na glavni ulaz bolnice, jer je objedinjeni hitni bolnički prijem sada ulaz iz ulice Matije Gupca, onda ćemo se pitati a što smo mi radili. Spoznaja da nešto funkcionira mene obvezuje da mi postupimo sukladno zakonu i tako ćemo i postupiti. Što se tiče vašeg osvrta na donacije gradskog parkinga, kamo sreći da sve naše tvrtke, a vraćam se na ono što sam rekao na početku u prethodnom odgovoru, da naše komunalne tvrtke i tvrtke grada nisu strukturirane da bi radile profit, da se oni uključe u donacije financiranja sporta, kulture, jer to rade sve razvijene i kulturne države na svijetu, a naročito u Europi, i ja očekujem da se mi u to uključimo.

Jer jedan od identiteta grada je, naravno, i njegova kultura i povijest i svašta nešto, ali je i sport. Dakle, financiranje sporta, kulture, pa i raznih udruga, mislim da je to, ako ne ništa drugo, nego moralna obveza. Ali kad se to radi, onda mi inzistiramo i zato je sad to vidljivo. Nemojte misliti da se to nije radilo prije. Radilo se to prije i na puno većim količinama novca, ali se nije znalo. Mi želimo da se zna i to je jasno pozicionirano u financijskim izvješćima, odnosno u financijskim planovima svake naše tvrtke i jasna procedura kako se do toga novca dolazi. Direktor je tu, pa može objasniti dalje. Dolazit će se isključivo javnim natječajem uz priloženu dokumentaciju i jasnim kriterijima kad i tko će nešto dobiti. Ali da naši košarkaši, naši ne profesionalni nogometaši, nego omladinski pogovori nogometnog kluba, plivači, vaterpolisti, zaslužuju drugačiji tretman, apsolutno zaslužuju. A ja ću vas podsjetiti da je i gradski proračun još lani na poziciji Saveza sportova dignut za milijun kuna. To možda ne izgleda puno, ali kad kažem da je to 28% više nego u godinu prije toga, onda su to značajna sredstva. I sad javno kažem, i sljedeće godine u proračunu će sport dobiti nove povećanje, ali će dobiti i kulturu. Dobit će glazba, dobit će kolo, jer su to institucije koje zaslužuju. Hvala. Gospodine Gradašin, idemo na sljedeće vijećničko pitanje.

Gospodin Kronj, izvolite. Poštovanje svima, dobar dan. Evo ovako, jučer smo imali jedan lijep dan, 148 stanova je podijeljeno obiteljima, znači 148 obitelji je više nego u Šubićevcu, i svi oni, kad ih pitaju gdje živite, vi ste ovdje sad na Šubićevcu, a prva asocijacija na Šubićevac je ta vruća, vruća grada, znači naša pak šuma. Da vi vidite u kakvom je to stanju, da te familije, te obitelji ne mogu doći prošetati u tom šumu, da nemate nego imate stazu, sve je drugo zaraslo. Sam prilaz, najbrže je njima doći do Baruna, do tvrđave, našeg bisera, i predsjednica je neki dan pričala o tome. I ja ne znam, mene je sram kao vijećnika, majke mi, mene je sram kao vijećnika, da se ta trava ne može pokositi, da se taj dio Šubićevca ne može urediti. Pa ja sam jučer prošao po Šubićevcu, pa vidite da ljudi šetaju pse, pa se na nadzemnim klupama sjedu, a oko njih je sve zaraslo. Vi ne možete, gore imate Dubravku srušenu, vi imate tamo bivši dom, bivše zgrade od federalnog saveza, to je sve zapušteno, to je katastrofa. A Šubićevac se pretvorio u jedan, trebao biti jedno lijepo mjesto za življenje. A s druge strane,

gradska uprava bez problema nalazi prostore za parking. Evo i dan danas, i sad rade prostore, iako ne smiju raditi za ovo doba. Radi se parking na bivšem kazalištu Rudlaka, i čak su ostavili, koliko je to žurno, koliko je to bitno, čak su ostavili po zgrade, valjda će tu biti naplata, kući se. Mislim, prestrašno. To se radi bez ustezanja na zabrane, a Šubićevac je dovoljno jedan do dva čovka, jedan čovek sa kosilicom da kosi, da to uredi, da to bude primjereno, da tu ljudi mogu doći, izaći, prošetati. To mi i to sam zadnji put govorio i sad govorim, znači ne tražim ništa specijalno, nikakve nove projekte, nego samo da održavamo koliko-toliko, da svake godine idemo naprijed u tom održavanju. Ako će nas pokositi, onda ćemo dogodne riječ Dubravku ili tamo te zgrade od federalnog saveza. Hvala. Hvala, gospodine Gradašin.

Gospodine Kronj, gospodine vijećniče, ja se slažem s vama u prvoj rečenici, prija se s vama kako Šubićevac izgleda. I sad, u čemu je problem? Ali ja bih rekao da vi kao gradski vijećnik morate znati da to nije područje kojim upravlja, nažalost, grad Šibenik, nego je to područje kojim upravlja agencija, županijska agencija, priroda, koja upravlja, između ostalog, zaštićenim područjem. I bez obzira na to, šetnicu je na osnovu sporazuma financirao grad, sve što je rađeno na Šubićevcu je radio grad, a vi morate isto tako znati da je trošenje novaca u tuđu imovinu kazneno djelo. Dakle, priča je vrlo jednostavna. I ja se sramim što Šubićevac tako izgleda, a to nije područje kojim upravlja grad Šibenik. Nažalost, ima još puno takvih područja, ali ova bi nas priča odvela možda u reformu lokalne i regionalne samouprave, ingerencija načina funkcioniranja, statusa velikih gradova, ali završimo priču. I završit ću. Šetnicu na Šubićevcu je obnovio grad Šibenik svojim novcem.

Samo još jednu rečenicu, da kad se vrtić otvarao na Šubićevcu, taj vrtić ispod Baruna, sve je bilo uređeno. Tko je to uredio, ja ne znam, i onda se zapustilo. Dakle, rekao sam, trebate znati strukturu vlasništva, taj problem, tu je i direktor Zelenog grada, taj se problem odnosi i na zgrade i okoliš zgrada i tako dalje. Različite su situacije, različito o tome o čemu govorimo, ali se zna točno čemu što pripada, tko je vlasnik i tko je dužan i obvezan se brinuti o svom vlasništvu i na koji način. Uzgred rečeno, zabrane radova. Da, postoji odluka o zabrani radova koja je po meni apsurdna iz vrlo jednostavnog razloga. Razlika je radova koji su tihi, uljuđeni, dogovoreni i ne smetaju nikome. Primjer je hotel na Rivi koji je radio i radovi su trajali i prošlu sezonu i trajat će do završetka, nijednu jedinu primjedbu na te radove nismo imali. Građevinare na području obale dovoditi u situaciju da imaju tri mjeseca zabrane gradnje, da imaju zimu, da imamo ovakav proces javne nabave kojem ja ne vidim kraja. Ja to zovem da je to postupak žalbe, žalbe, žalba. Pa onda di završi i kad završi, mi ćemo jednostavno te ljude iz te branše ponovo dovesti u egzistencijalno pitanje. Mi ćemo biti zaista tolerantni, mi ćemo zaista svaki zahtjev za produženje radova pomno proučiti, procijeniti da li je to baš nužno da se nastavi, a ako je nužno, onda definirati jasna pravila funkcioniranja i građenja.

I to zaista u gradu, barem u gradu Šibeniku, za druge ne znam, prolazi bez ikakvih problema i bez povijesti. Nama je u interesu, bez obzira koji je investitor, da hotel bude što prije gotov, da neki ugostiteljski objekat funkcionira što prije, da se, između ostalog, parking napravi što prije. Mi bi ga bili napravili znatno prije, ali mi smo u toliko kompliciranoj proceduri da smo mi iselili Centar za socijalnu skrb, bez obzira što smo se podastrili pod crveni tepih, samo da bi se oni objedinili na jednom mjestu i mi došli do situacije da srušimo barake. No, nažalost, procedura traje, a mi smo obvezni poštovati i ti radovi će biti vrlo brzo završeni. Ovaj ostatak kuće koji je tamo ostao neće biti parking kućica, a to je privatno vlasništvo. I tu ne možemo napraviti ništa i to će biti tako kako će biti do nekakvog pravnog rješenja kojega ćemo nastojati riješiti. Hvala lijepo. Idemo na sljedeće vijećničko pitanje. Cijenjena kolegica Lukić kod nas. Dobro, evo, dama prepušta riječ gospodinu.

Dobar dan, pozdravljam sve prisutne. Ja sam se javio u vezi jedne točke. Prošli put sam tražio objašnjenje i detaljniji uvid u dokumente i praktički slučaj u vezi rušenja bivše Tina Tesle. I moram odmah zahvaliti se na odgovoru i posebnoj susretljivosti žice Branke Vrančić, VD-u Pločevca, Upravnog odjela za kvalitetu dokumenta i prostornog uređenja i gradnje, koja mi je omogućila uvid u trajanje. Moram odmah reći ovdje da je evidentno na neki način u uvidu u dokumente da je tu blago rečeno niz neobičnih događaja, a usudit ću se reći i nepoštivanja zakona.

Zbog podržavanja riječi gospodina gradonačelnika, kako kaže, da podržava inicijativu i privatnog vlasništva i investitora i želi mu pomoći u toj namjeri. Međutim, sve ima svoje granice i na neki način ne želim, i cijela ova priča je počela zbog toga da se ne tolerira bahato, da ne kažem bezobrazno, ponašanje privatnih vlasnika prema svojim, na neki način investicijama, ali prije svega zbog nepoštivanja naših gradskih i državnih institucija. Ali krenimo redom. Uvidom u dokumente i samog odgovora vidljivo je sljedeće. Ovo je dio koji mi je dat pismeno u dijelu, u vrlo kratkim crtama ću probati opisati što se sve dešava. Investitor Sunčani sat iz Šibenika ishodio lokacijsku dozvolu za zahvat u prostor uklanjanju postojeće građevine i izgradnju nove poslovne građevine na Kacasadskoj čestici broj 2553, koju je izdao Ured državne uprave u Šibensko-književnoj županiji i pravomoćna je od 16.01.2008. godine. Zatim ide rješenje o produženju važenja predmetne lokacijske dozvole

i normalno, pravomoćno je i sljedeće rješenje, daje pravomoćnost odluke od 22.03.2010. I sad, na temelju ishođene lokacijske dozvole, imenovani investitor je podnio u ovom upravnom odjelu zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta od 10.01.2012. godine. Navedena potvrda glavnog projekta za gradnju predmetne građevine nije izdana zbog nepotpune dokumentacije u postupku. I postupak tu staje. A zakon je tu vrlo jasan. Kratka napomena. U roku od 15 dana po zaprimanju zahtjeva za potvrdu glavnog projekta, nadležno upravno tijelo poziva investitora i ostale zainteresirane strane na uvid u glavni projekt i tako dalje. Županijski ured nadležan je u roku 30 dana od primitka urednog zahtjeva izdavanje potvrde glavnog projekta ili reći da nešto nije u redu i na neki način odbiti upozorenje. Međutim, cijela ova priča

je zastala u tom zamrznutom trenutku vremena. Zašto ne znam. I dolazimo do današnjeg dana, odnosno 16. veljače 2018. godine, petak, investitor Sunčani sat prijavljuje početak radova na uklanjanju građevine bivše Kino Tesla i zamislite, istog dana završava radove, tako da mirodavni upravni odjel obavještava po sili zakona sve institucije koje su trebale znati za taj proces tek 20. veljače 2018. i to utorak. Zašto ne ponedjeljak? I to se pitam. Ili se pitamo još i goru stvar, koju dozvoljavamo sami sebi tu slobodu, da li je papirnato možda odigrano sve retroaktivno.

Zašto nepotrebna institucija u uklanjanju građevine, mada bi logično bilo da se sve to prije odigralo, jer jedino tako ova zakonska procedura ima smisla. Naime, nitko iz potrebnih institucija u središtu grada, u sred grada nije postavljao pitanje izvođaču radova što se dešava. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Ministarstvo unutarnjih poslova, Šibensko-kninske, Inspektorat zaštite od požara, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Šibenik, to su sve institucije koje trebaju biti upoznate da se nešto dešava usred gradnje grada. A zašto sam na početku rekao možda teške riječi o bezobrazluku i nepoštivanju na neki način institucija grada? Jer investitor očito ne drži do ničega. Isti dan, maloprije je gradonačelnik pokazao i iskazao na probleme zakonskih nekih akata koji otežavaju privatnicima da rade. Slažem se s njim. Ovo je jedan od zakona koji praktički vrlo lako se daje i bez ikakvih problema se dolazi do potvrde o rušenju građevine. Ali traži se, ako ništa drugo, jedan minimum pristojnosti da se na neki način relevantne institucije upoznaju sa tim događajem, na kraju krajeva iz sigurnosnih razloga. To ovdje nije ispoštovano. Zbog ograničenog broja vijećničkih pitanja o poslovniku neću pitati tko je odgovoran, zašto nije postavljen postupak izdavanja potvrde glavnog projekta. Ili možda, da li se time pogodovalo investitoru i dala sloboda odlučivanja kada lansirati građevinsku dozvolu zbog samog premišljanja neodlučnog investitora. Jer morate znati, ova njegova procedura o lokacijskoj građevinskoj dozvoli još uvijek traje i ona nije završena.

Zašto? Zato što upravni odjel nije poslao nikad odgovor. Ali zato pitam sljedeće. Pošto je postupak ishođenja dozvole zapeo i ostao na snazi starog zakona o građenju, pitam da li je automatski time za ovaj slučaj nadležan i stari zakon o građenju, odnosno procedura o uklanjanju ruševne građevine. A po njemu bi trebalo ishodati dozvolu za uklanjanje građevine i time bitno otežati problem rušenja, obzirom da se radi o objektu više od 400 metara kvadratnih bruto površine. Da ne bi netko pitao zašto, jer je tlocrt 366 metara kvadratnih, ali ne treba zaboraviti onaj naš divni balkon Kino Tesla, unutrašnju galeriju koja nije samo funkcionalni dio zgrade, već prozor za sjedenje s čvrstim i sigurnim prilazom, što onda daje građevini preko 400 metara građevinske površine. I to je prvo pitanje.

Drugo pitanje, koje je na neki način vezano uz ovo, ali tiče se gradskog parkinga i ovdje izjavljujem odgovorno da gradski parking radi nezakonito uređenje parkirališta. Govorim to, zadnji put smo imali polemiku da li treba građevinska dozvola ili ne. Slažem se, provjereno je, građevinska dozvola ne treba, ali treba imati glavni projekt. To je praktički, u principu, samo jedan korak prije građevinske dozvole. Ali implicira, taj glavni projekt implicira nešto drugo, a to je uporabnu dozvolu. A uporabna dozvola traži jedan postupak normalno. Tako ću ovdje navesti, zbog kratkoće pitanja, pročitat ću ovdje u kojem je, među ostalim, izmijenjen članak 4, jer je donesen novi pravilnik o jednostavnim i dugim građevinama i radovima. Parkiralište na građevnoj čestici postojeće građevine ili na drugom zemljištu s uređenim pristupom, pod kojim se opisuje što se može graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom. To mijenja uređivanje parkirališta za koje do sada nije trebala građevinska dozvola, ali ni glavni projekt. To za sobom povlači ishođenje uporabne dozvole, članak 6, građevine namijenjene obavljanju djelatnosti ili građevine koje se prema postojećim, posebnim propisima evidentiraju iz katastra. Iz svega gore navedenog pozivam građevinsku inspekciju i sve relevantne zakonske institucije da prije svega zatvore parkiralište na čestici bivše Kina Tesla, jer nema odgovarajuću zakonsku dokumentaciju te da se utvrde odgovorne osobe. Isto tako, pozivam građevinsku inspekciju i sve relevantne zakonske institucije da izađu na katastarsku česticu broj 2787/2, Šibenik u Šibeniku, na kojem se trenutno uklanja građevina sukladno projektu uklanjanja građevine od travnja 2017.

izrada gradskog projekta, projektant Vlado Vukelja, ali bez navedenog izvođača radova i nadzornog inženjera. Naime, radovi koji su u tijeku daleko su od postojeće građevine ili zemljišta s uređenim pristupom, što podliježe samo izradi glavnog projekta, a i njega pitanje zar ima. Ujedno bih pitao odgovorne osobe tko je vlasnik spomenute katastarske čestice i da li je investitor regulirao imovinsko-pravne odnose, odnosno da li postoji ugovor o korištenju između vlasnika i investitora. Hvala lijepo. Hvala, kolega Marencu. Cijenim ozbiljnost vašega pitanja, ali ovo je jedan eklatantan primjer onoga što se ne bi trebalo događati, a to je da vijećnička pitanja traju 10 minuta. Zbog toga se nemojte čuditi, pa ni gospodin Glavaš, da ćemo i danas vjerojatno ući u dobar ručak. Prema tome, malo obratite pozornost na to. Nisam prekidao gospodina Marencia, čisto da vidimo kako se ne bi na svoj način trebali ponašati. Postoji staro pravilo, govor, pogotovo politički, mora imati odličan uvod, odličan zaključak i što manji razmak između uvoda i zaključka. Prema tome, vodimo računa o trajanju vijećničkih pitanja, da se sutra i kasnije ne pitamo koliko ovo vijećnici traje. Hvala vam. Evo, poštovani gospodine Marenci, vijećnice i vijećnici, da ne mislite da ću ja odgovarati, dakle, prije nego što struka odgovori, ali ja ću reći uvod. Za mene su pravnici fakultetski obrazovani ljudi, koje ja zaista izuzetno cijenim. Dakle, nije pravo pročitati članak, nego umijeće i znanje i interpretacija pročitanog.

I ništa više. Idemo dalje. Gospođica Branka Vrančić, pročujem sa upravnog odjela, izvolite. Evo, mogu samo reći što se tiče prijevoda početka radova na uklanjanju građevine. Mogu reći da, to se odnosi na bivše Kino Tesla, mogu reći da je ta prijava dostavljena ovom upravnom odjelu 16.02.2018. godine, a da smo mi dostavili nadležnim javnopravnim tijelima istog 20.02.2018. Znači, to je u zakonskom roku od 5 dana. Sad, da li je investitor trebao 8 dana prije prijaviti početak radova, mi ne ulazimo u to, jer naše je samo da evidentiramo, odnosno proslijedimo ovu prijavu. Što se tiče dokumentacije za gradnju, mi smo pripremili poziv, znači taj poziv ide investitoru, da se oni izjasne da li će nastaviti radove, odnosno da li ima namjeru konzumirati tu dozvolu ili ne. Znači, čekamo očitovanje, a ukoliko to očitovanje se dostavi, onda ćemo provesti postupak sukladno zakonskim odredbama.

Hvala kolegici Vrančić. Imamo daljnje vijećničko pitanje, cijenjen kolegica Vukelić Kotarac, koliko se ne varam. Pa onda gospodin Mišković, gospodin Dobra i gospodin Smiljanović. Evo, drago mi je da je gospodin Kurić drživ za rad naših trgovačkih društava, odnosno ustanova, je financijski stabilan. Ne bih se baš složila, naše ustanove posluju sa financijskim minusom, a jedan od žešćih propusta ove gradske uprave je štetna radnja nepoštivanja obljetnice rođenja gospodina Ive Brešana. Dakle, kazalište, odnosno ovdje članovi vijeća koji su trebali organizirati obilježavanje njegovog rođendana, znači pokojnog Ive Brešana, to su propustili napraviti uz obrazloženje da za to nema financijskih sredstava. Gospođa ravnateljica je prvo obećavala da će se to pokriti u iznosu od 170.000 kuna, kasnije je bilo rečeno da će biti riječ o 80.000 kuna, međutim na kraju je Grad Zadar napravio ono što smo trebali napraviti mi. Međutim, to nije problem. Problem je u tome što naše ustanove ne postoje financijski stabilno, a s druge strane imaju prihode koje su trebale i prihodovati. Znači, vraćam se na onu državnu reviziju i iz financijskog izvješća za kazalište, odnosno HNK, ja ne vidim da se pokrenuo postupak naplate. Dakle, još 2013. godine potraživanja za zakup poslovnog prostora, znači kazališne kavane gdje je trebala biti spomen-soba pokojnom Brešanu, koncem 2013. potraživanje je iznosilo 193.000 kuna. Dakle, da je to potraživanje koje je 2013. bilo 193.000 kuna naplaćeno, onda bi mi imali, naravno, novac ne samo za obilježavanje Brešanovog rođendana, već i za početak radova na uređenju spomen-sobe.

Taj prostor kazališne kavane i dalje je zjapit prazan, sad je vjerojatno nekakvo skladište. Problem skladištenja, sam gospodin Bilić, koji čujem da će biti budući v.d. ravnatelj dok ne dođe gospodin Šestan, je, možda griješim, ispričavam se ako griješim, rekao da nam nedostaje arhiviranje, odnosno prostor za arhiviranje, pa ćemo to napraviti na podima i tako dalje, što opet dolazimo do jednog drugog problema, a to je da se arhivsko gradivo kazališta nalazi čak i na smeću, pa ga neki prikupljaju, pa od toga rade materijale koje ostavljaju na ponos gradu Šibeniku, sve vezano, naravno, uz Međunarodni vijećni festival. Dakle, zašto smo dozvolili da na određeni način ponizimo ugled gospodina Ive Brešana, odnosno da na određeni način povrijedimo osjećaje svih nas Šibenčana, kulturne javnosti i građana Republike Hrvatske koji cijene djelo ovoga filozofa koji je bio ispred svog vremena i kritički jako dobro opisivao ne samo sadašnje stanje, već i ono što prati Hrvatsku posljednjih 50 godina. Hvala.

Hvala. Gospodin gradonačelnik. Hvala, gospođo Kotarac. Dakle, moram priznati da mi 5 godina obnašanja moje funkcije gradonačelnika ovo najdraže pitanje, zaista najdraže pitanje koje sam čuo i tako ću rado odgovoriti na njega. Odgovorit ću iz dva razloga. Potpuno dezinformiranje javnosti pod utjecajem čak nekih medija lokalnih, a priča je potpuno obrnuto. Ne samo da je kazalište snažno i vjerodostojno obilježilo obljetnicu svog šibenskog velikana, jer vjerojatno znate da je bila i premijera u kazalištu suradnja Gavelle i Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik, koja je upravo uprizorila prvi put djelo gospodina Brešana kako je počeo rat na Mom otoku i to na kazališnim daskama. Drugo, ja osobno, zato mi je drago pitanje, a vi to očito ne znate, sam razgovarao s Vinkom Brešanom, jer ja i Vinko Brešan smo prijatelji. Vinko je došao kod mene sa idejom da iz stana svoga oca na Šubičevcu izmjesti njegovu radnu sobu. I ovdje su direktori naših institucija i ideja je bila da se to stavi u nekakav kantun u knjižnici. Ja sam mu rekao, Vinko, to nećemo napraviti, jer to ne bi bilo i nije dostojno Ive Brešana, tvoga oca, koji je uostalom meni bio profesor iz hrvatskog u gimnaziji, nego ćemo mi napraviti zaista pravu priču, spomen-sobu, i moja je ideja da to bude kako se krene vrijediti. Ravnateljici kazališta u prostoru nekada kazališne kavane. Organizira se sastanak, ravnateljica, gradonačelnik, Vinko, to sve traje u 2-3 dana koliko je Vinko bio tu prisutan.

Uz cijelu priču organizacije uopće komemoracije koju je preuzeo Grad Šibenik. Rezultat toga je bio, na inicijativu ravnateljice, kojoj sada obje ručke pripadnu, ne, nećemo ni to na takav način napraviti, nego ćemo napraviti kompletan projekt tog prostora u kojem će struka napraviti multimedijalno-prezentacijski centar koji će obuhvatiti cjelokupni Brešanov rad, a dio tog jednog multifunkcionalnog centra, prezentacijskog centra,će biti i kutak na kojem je Brešan radio, odnosno njegova biblioteka. Da bi pristupili takvom prostoru na takav način, to zahtijeva projekt, to zahtijeva proceduru javnog natječaja, i to se odnosilo na taj dio priče. I zaista, nije pitanje, to je ono što se često puta interpretira krivo u javnosti. Nažalost, to ja čujem i od vijećnika. Grad nešto ne plati jer nema novaca. Ma možemo mi imati stotine miliona, ali ako to nije točno definirano na određenoj poziciji, onda za to platiti nema pozicije. To vi znate bolje od mene. Morati ili rebalansom ili u idući proračun namjestiti. Evo, reći ću primjer. Došao je Račimović kod mene, naš redatelj, i snima film o Ratku Rudi ću. On onako kako je, on misli da je to čas posla. Nije bitno je to, 5, 50 ili 500 tisuća kuna. A to nisu predviđena sredstva. Dejane, nema novaca, ali će ih biti ili u sljedećem proračunu ili ako napravimo rebalans. I to je ovdje slučaj. To je novac koji nije bio predviđen. Predviđen u tolikoj količini na točno određenoj poziciji.

I od toga se nije odustalo. To će se napraviti i Šibenikće dobiti ne kuhinjski stol sa Brešanovom bibliotekom na kojoj je on pisao negdje u beznačajnom kantunu, nego će dobiti multimedijalnu dvoranu koja će prezentirati cjelokupni Brešanov rad, što će postati nova prepoznatljivost grada Šibenika. Drugo, nemojmo brkati Sveučilište u Zadru i sveučilišne studije koji postoje u Zadru i kojima je to obveza. I nama mora biti na ponos da je Sveučilište Zadar obilježilo Brešana kao ne šibenskog velikana, pa jesu oni nama nešto oduzeli, nego kao nacionalnog velikana, što neće umanjiti ovu priču koju ćemo mi napraviti u Šibeniku. Ili slično. Pa nemojmo reći da je Zagreb oduzeo od Dražena Petrovića. Nije. Nije. Nama je drago jer on je nacionalna veličina, pa rekao bih i internacionalna, ali smo mi itekako dostojanstveno obilježili i svi sad znaju da je on rođen u Šibeniku, školovan u Šibeniku i sve ono što je napravio i postao prepoznatljiv u Šibeniku, on iz Šibenika odlazi kao zvijezda koja je dosegnula pun sjaj, naravno, u onim zbivanjima koja su slijedila. Dakle, nemojmo pričati ružne priče, jer naprotiv, Grad Šibenik u suradnji sa svojom ustanovom, u prvom redu ravnateljicom, pa ravnateljem knjižnice, smo napravili izuzetan trud, a u ovom slučaju to zaista smatram kao osobnim atakom, jer ja sam razgovarao s Vinkom Brešanom i ja sam to Vinku Brešanu obećao.

Hvala. Gospodine Vukiću, znamo da nemamo mogućnosti rasprave, možete samo biti nezadovoljni. Ja se ispričavam ako sam vam povrijedila osjećaje. Povrijeđeni su i osjećaji građana Šibenika za masu obećanja koja su išla. Vi ste sada rekli, ja vrlo dobro znam kako se planira proračun, kako se radi rebalans. Znači, u trenutku kada se obećavalo, znalo se da se obećava eto tako. Ali onda niste trebali govoriti da će se to napraviti kroz ovu godinu, u odnosu na ravnateljicu Drlaja. Znači, vi možete govoriti što hoćete, ali mi vas ne možemo hvatati za riječ ako ste nešto obećali. Druga stvar, bez obzira na vaš prijateljski odnos s gospodinom Vinkom Brešanom, zašto bi Vinko Brešan, citiram, rekao: "No sad kad je sve odlučeno, oni odbijaju financirati vlastitu ideju s obrazloženjem da nema novca." Zašto bi vaš vijećnik gospodin Bilić govorio kako mu nije jasno zašto se vijeće nije sastalo u godinu dana i ništa nije priredilo u vezi ovoga? Znači, mi prelako, odnosno vi, gradska uprava, prelako daje obećanja i govori: "Sveće se napraviti, sve će biti u redu," a na kraju nema ništa od toga. Ja vjerujem da će se ovo napraviti kroz određeni period, čim dobijemo 250 ili sad već 300 ili 400 tisuća kuna od ove kazališne kavane, i molim odgovor na to pitanje da li smo naplatili potraživanja. Ali ja vas molim, ukoliko nešto obećavamo javnosti, onda ajmo makar na nekakav formalni način, ako već nismo napravili spomen-sobu jer je to 800 tisuća kuna, odnosno nismo napravili stručni skup, već smo napravili predstavu premijernu koja je ionako trebala biti i koja je ionako bila u okviru redovnog programa, ali smo, eto, potrefilo se to da bude za godišnjicu i nismo ispunili ni tu plan, onda vas molim samo da budete malo oprezniji oko obećanja.

Hvala. Evo, ja neću biti oprezan, pa ću reći. Ja, Željko Burić, gradonačelnik Grada Šibenika, Hrvatska demokratska zajednica, od 2013. svako davno obećanje je ispunio, pa ću ispuniti i ovo. Hvala, idemo dalje. Gospodin Mišković, izvolite. Gospodine predsjedniče, štovane kolegice i kolege vijećnici, ovaj, da, predstavnice medija i svi ostali, skupo vas srdačno pozdravljam. Evo, imam nekoliko pitanja, zapravo dva, je li, kao i uvijek, iako je zadnje pitanje koje sam postavio tražio onaj odgovor u pisanom obliku, niste dobili ni danas, trebalo je to biti do prošle sjednice, nego pretprošla, iako mogu nagađati zbog čega je to, to je iz tog razloga kao što je kolega i Levaši napravio nekakvu diskusiju na tu temu, a to je upravo ono kad sam pitao za 2016. godinu koliko su zapravo platile naše tvrtke, firme koje su pri gradskoj upravi, ovaj, porez na dobit, pa eto, to pitanje se nikad neće sigurno dogoditi, jer bi onda postojalo drugo pitanje zašto to nije napravljena korekcija, pa da bude u interesu građana, pa da budu cijene manje, ne da se plaća recimo porez na dobit. Eto, to, znači, nisam dobio, pa pitam možda, evo, pitat ću gospodina predsjednika još jedanput koliko zapravo treba čekati na takvo jedno pitanje, možda je u praksi više sjednica, ne znam, pa eto, nadam se da će se to i dogoditi, je li. Ovako, i sad mogu početi reći ta pitanja.

Nadam se da će to biti u redu. Ovako, ovaj, svjedoci smo vještavila grada i tako dalje, i otvaranja festivala, sve pet ljudi se hvali i tako dalje, ovaj, postoje nekakve zamjerke, zamjerka, recimo, na primjer, zašto nije postavljeno video platno, da to grad postavi na neki način, da ljudi su mogli pratiti i taj nogomet, puno ljudi nije došlo na tu našu, ovaj, feštu, na otvorenje festivala, samo iz tog razloga jer su ostali kući gledati utakmicu i tako dalje, ipak smo mi, ovaj, u svjetskom prvenstvu, pa mislim da bi, bar ako se sad nije to dogodilo, da se dogodi da grad ipak napravi nekakvu, ajmo reći, opciju, da nađe nekakvu misao, da budemo poput drugih gradova, da se ponosimo kao Osijek, Zagreb, Dubrovnik, ne znam, Rijeka i tako dalje, da se naši ljudi vide, da kamere snimaju i tako da budemo ponosni, ovaj, na naš grad. I, ovaj, sve ostalo je sve pet, osvijetljenje je tek fontan i tako, i pitanje ide dokle seže komunalna naša, ovaj, kako se zove, ova, komunalna, komunalna, komunalni djelatnici, je li, pa ljudi iz razora tamo prema svojim kućama kad odlaze, oni, ovaj, kažu da su zatrpani krupnim otpadom, štramcima, frižiderima i tako dalje, pa eto, mene pitaju, kažu da postavim to pitanje na vijeću, da bi na neki način grad nešto po tom pitanju napravio, da se to riješi, da izađu ti komunalni redari, da vide tko to baca na kraju, pa eto, to se riješi.

To je jedno pitanje. Drugo pitanje se, ovaj, odnosi na moje Jurase ovamo. Svjedoci smo ovog sad što smo vidjeli kod Faške iz Jačića i tu u našem Varošu, da je nekolicina građana, ovaj, eto, dala nekakvu primjedbu na prohodnost tih ulica, ja prolazim tu svaki dan i tako dalje, pa nisam nikad zapeo, a zapravo mislim da grad mora raditi u interesu građana, a ne da im bude teže, jer, ovaj, ja sam svojevremeno, možda prije deset godina, prikupio stotine potpisa mojih ljudi koji žive u Jurasima, apelirao sam u tom vijeću, pa i u ovom vijeću i tako dalje, da se otvori taj ulaz u te Jurase, nije se nikad dogodio, a ovdje su tri, četiri čovjeka dala nekakvu primjedbicu i odmah su došle službe, demonstracije i tako dalje, i sad će se to ljudima silom oduzeti, ti ljudi će na kraju krajeva izgubiti to parkiranje ispred svoje kuće, iako se, evo, ja ne znam može li proći možda nekom od autobusa, ali se nekako možemo provući. I ja sad molim, ovaj, gospodina našega, ovaj, pročelnika Lucića, jer ga smatram vrlo ozbiljnim i korektnim čovjekom, da bar u te Jurase, evo, danas, recimo, smo svjedoci da čovjek koji je u kolicima, invalidskim kolicima, on ne može doći u te Jurase. Zašto? Je li, to je zatvoreno s nekakvim skalama, čovjek mora u kolicima otići u Bilice da bi se vratio kući, žena s kolicima ne može ući jer nema za te invalide, nema za kolica, nema ništa.

Pa molim gospodina Lucića, eto, da ako možemo bar napravimo taj ulaz da žena s kolicima i čovjek invalid kad mi dolazi kući da može doći, da ne mora ići u Bilice da se onda vozi. Ako grad nema novaca, gospodine gradonačelniče, ja sam ponosan na vas, jer sam pročitao da ste vi najbogatiji gradonačelnik, ovaj, u državi, da je za vas Bandić salata ništa, on je upola siromašniji, pa eto, ako nitko to ne može riješiti, ja predlažem da ja i vi to skupa na neki način financiramo, da napravimo taj ulaz za te žene da mogu ući s kolicima, invalidima, i na neki način, eto, ispravimo tu grešku koja traje gospodinu Luci ću 15 godina, da se to zatvori, možda i 18 ili 20, meni kad su poginuli vamo vatrogasci, ja sam ih u svoj auto i vozio, gore kod ispred moje kuće, nisam mogao doći do bolnice na vrijeme, jer sam išao okolo, a klizila mi je lamela, i ja sam se jedva dovukao s tih ljudi, jer nije bilo tog ulaza možda bi čovjeka i spasio. Prema tome govorim, ako s jedne strane postoji deset ulaza na svakih 20 metara, zašto sa desne strane ne može biti samo jedan ulaz? Vi kažete da to nije moguće, zato vam to je nekakva državna opcija ili cesta, ali nije državna, nego je gradska. Eto ga, pa eto, idemo pohvaliti gradonačelniča i investiciju.

Hvala lijepa. Evo, gospodine Miškoviću, ja ću početi od kraja. Ja ne znam jesam li najbogatiji, vjerojatno daleko je to od istine, ali znam jedino sigurno da je sva moja imovina, sva, legalno i sukladno zakonu prijavljena. A svi ostali neka sada rade rang liste. Uzgred rečeno, ništa to nije moje, nego od moje supruge. Počevši od, evo, ja to javno kažem i to je tako. Dakle, počevši od 1999., odnosno 2000., dakle, nije prebacivanje imovine. Odmah da skrenemo lijevo. Što se tiče prijenosa TV-a, ja smatram da u tom, u takvoj trenutnoj situaciji, Grad Šibenik ne treba biti poslodavac, nego su današnji ugostitelji dovoljno dobro organizirani i da im dajemo priliku da nešto zarade. Dakle, na svakom kantunu postoje različite veličine ekrana, pa do video platna, i da je sasvim uredno i pristojno organizirano gledanje utakmica, i to na način da nema pijančevanja, nema bacanja boca ili, ne daj Bože, mokrenja tamo ili ne znam čega, na velikim javnim placevima i okupljalištima. Što se tiče ceste i Jurasa, dakle, nije usporedivo, jer u slučaju takozvanog desnog skretanja za Jurase i mogućnost ulaska s glavne prometnice, to je stvar zakona o sigurnosti u prometu i tako dalje, da skratim priču, mi smo dobili jasan odgovor da to ne dolazi u obzir, da to ugrožava sigurnost prometovanja na glavnoj prometnici i ne daje i nema minimalnih uvjeta za izlaz sa sporedne ceste na glavnu prometnicu.

Dakle, dok struka ne da zeleno svjetlo, najmanji je problem novaca. I šta je, Milorade, treće bilo? Kolica, invalidska vana i te stvari. To će pročelnik vidjeti, tamo gdje možemo, evo, Miroće odgovoriti, tamo gdje možemo riješiti, ja se nadam da ćemo riješiti. Gospodine Luci ću? Sve skupa vas pozdravljam. Ja sam baš prije mjesec dana sa predsjednikom Gradske četvrti, koji često kontaktira s nama, nema dana da se mi ne čujemo, obišao i Jurase i, koliko sam ja razumio gospodina Miškovića, radi se o onome prijelazu kod postavljenog semafora, kod studenca onog, i ja sam dao nalog da se napravi jedan prometni manevar-aparat koji bi to regulirao u skladu sa pravilnikom o pristupu invalidnim osobama na javne površine, jer onda ima i dio nogostupa, tako da ćemo to mi vrlo brzo napraviti. Eto, hvala. Hvala, gospodine Luci ću. Inače, evo, gospodin Mišković je upitao vezano za podatke poreza na dobit i javnih trgovačkih društava, je li, u vlasništvu Grada Šibenika, ako ste malo gledali današnji dnevni red, imamo izvješća o poslovanju dobrog dijela tih trgovačkih društava, u sastavnici kojih izvješća su i podaci o porezu na dobit. A također, za prethodne godine, imate na internetskim stranicama ranija izvješća, znači, svi podaci su javno dostupni i može ih svatko steći uvid u njih, prema tome malo prolistati, je li, ovaj, tako da nema potrebe za nekom sublimacijom u tome dijelu.

Idemo dalje. Gospodin Dobro, izvolite. Svima dobro jutro. Da smo u Meksiku, ovako bi se obratio gradonačelniku Bonos Díaz, padre Burić. A pošto smo u Hrvatskoj, mogu ti reći dobro jutro, oče Burić. Vi tako danas lijepo govorite, takav smirujući glas, da se ja vama sa ove strane smijem i podsmjehujem. Hvala vam na ovako lijepim odgovorima, tihim, finim, kulturnim. A nama kolegama vijećnicama s ove strane, ako ćemo se malo, da budemo ozbiljniji, evo, možemo dan-dva prije gradskoga vijeća iznajmiti ovu dvoranu, ako nemamo novaca, evo, ja ću sam platiti, pa da se malo pripremimo, da ne pričamo nebuloze i gluposti, da nam se ljudi smiju, jer još nijedno pitanje, nijedno pitanje s naše strane nije

bitno za život, za opstanak, za jednoga mladoga čovjeka neće nijedno pitanje spasiti ovo naše. Nijednoga otočnjina neće vratiti na otok. Mi se ne pitamo zašto je karta 540 kuna i koliko ga živi on. Mi se pitamo zašto ovdje nešto srušeno. Pa nek se sruši. Zamislite vi da u New Yorku se pitalo koja će se zgrada srušiti. Pa napravit će se nova zgrada. Napravit će se tamo novi park. Mi ne pričamo o krucijalnim pitanjima. Mi ne pričamo o životu. Mi ne pričamo o ljudima. Mi ne pričamo o gospodarstvu. Mi ne pričamo o poljoprivredi. To su pitanja koja mi trebamo spominjati. To. Ja odnesem kauč u Židi, platim 540 kuna kartu za kombi. Kamion škalje u Šibeniku 500 kuna, u Židiju 610 kuna karta i 1000 kuna vozaču, to je 1900 kuna. Pa kako to da riješimo? Nešto će se tu napraviti. Ako postoji dozvola, evo, kolega Marinec, znači, pitanje, umjesto da ste 15 minuta pričali, imate samo jedno pitanje postaviti. Da li postoji dozvola za rušenje objekta tog i tog? Kolegica, to jest pročelnica, je odgovorila da ili ne. Ako ne, onda je prekršaj. Ako da, onda nema prekršaja, to je privatno vlasništvo, tu će doći nekakvi objekat, tu će raditi 20, 30, 50 ljudi i to će dobiti jednu novu dimenziju Grada Šibenika. Drugo, mi ne pričamo o ljudima.

Jučer je izašao podatak, samo 7% ljudi, ne znam koliko je to u Hrvatskoj, samo 7%. Mi pričamo o nekom parkingu, mi pričamo je li Goran Buletić dao nekom, pa bolje da je dao, ako ima novaca nek je dao. Nek je pomogao. To su naši novci, da. Naši su novci i opet su ostali kod nas. Radi se o zakonu prava. Zakon prava. Da, dobro, ajmo. Nemojmo to raditi sad ovako u diskusiji, ajmo, pustimo to neku dobru. U ulaze u vijeću, onda me pustite da ja završim svojih pet minuta. Ispada sada da sam na ovoj strani, vidim da me vi s ove strane napadate. Ali nema veze.

Imam isto i tako. Evo, s obzirom da me kolega, ovaj, stalno proziva preko novina, mislim, koliko smo ozbiljni? Pa evo, ozbiljni smo toliko da u oporbi imamo 220 glasača na listi, na županijskoj listi SDP-a. Kolega, pobijedio si s 170. Pa ćemo mi sa ovim pitanjima ugroziti gradonačelnika i ovu lijevu i ovu desnu stranu ovdje? Pa mi nijedno pitanje još nismo postavili konkretno. Pa ja mislim da se na nedjeljnoj misi. Nedjeljna misa, tolika tišina, čak i ovaj objekat, imam osjećaj da sam na crkvi na Šubićevcu. Ljudi moji, ovo nije tematika, ono što mi želimo, što ja baš želim kad sam ušao u gradsko vijeće. Ja želim se boriti za ovaj grad, ja želim stvarati nove vrijednosti, ja želim pomoći ovim ljudima. Bilo ovako, bilo onako. Toliko od mene u ovoj nekakvoj digresiji, ispričavam se ako sam bio malo... Jedno pitanje, gospodine gradonačelniče, ili ne, gospodine Mileta. Gospodine Mileta,

pitaju me Crtićani, sad kad je onaj, prošao ovaj novi put tamo prema Banji, je li, šta je sa onom parcelom dolje na šetnici, kad prođemo Vesovo sa desne strane, gdje je postavljena metalna željezna ograda, gdje se nekakvi brodovi popravljaju, grade, bruse. Šta je s tom parcelom, s obzirom da je tu nekad bila uvala? Znači, uvala, ako je bila uvala, i kad se radila šetnica, da je to nasuto, da je tu, ne može biti privatno vlasništvo, ako je bila uvala, i ako je to pomorsko dobro, ili možda i nekakvo javno dobro. Mene interesira zašto je tu ograda i zašto tu, recimo, nema onoga više puta koji je nekad bio ondje gore, a ona zgrada gdje se ti brodovi popravljaju, ja se sjećam sa terena veslanje, je bila doslovno metar i pol do mora. Na tome, netko je to nasujao, nasul je grad, je li, kad se radila ona šetnica. Zašto postoji tamo ta metalna ograda, je li, i zašto se tu sprječava da se nekakvi prolaz ne ide gore? Koji je taj, da može ograditi privatno vlasništvo ili pomorsko dobro? To je prvo pitanje. Drugo pitanje je, mislim da prije nekoliko godina je donesena odluka da autobusi ne ulaze u Grad Šibenik. Svjedoci smo svaki dan da je grad pun autobusa i da ometaju javni promet. Zbog čega komunalni redari, prometni redari, pardon, prometni redari Grada Šibenika, s obzirom da postoji odluka da autobusi obilaze Grad Šibenik, znači uđu na parking, okrenu se, izađu istim putem, zašto se ne radi na tome da se bar malo rastereti ovaj problem

tog prometovanja kroz sami centar grada, jer smo svjedoci, evo, još nije sezona počela, da ne možeš više niti sa motorom proći, a ja sam skoro očekivao od načelnika da koljane zgazi, a onda sam zadnji tren skužio da je on pa sam zakočio. Hvala lijepa. Gospodine Mileta. Ajmo malo bez komentara, nastavimo zadržati, evo, ne neku, ovaj, atmosferu koja je vezana za sakralne objekte, ali u svakom slučaju malo se i koncentrirajmo na raspravu. Dakle, što se tiče prvog pitanja, vjerojatno govorite o brodoservisu, o tome prostoru. To je sada jedan zamjerak od načelnika, taj prostor je i ograđen, možemo vidjeti u povijesnim katastarskim zemljišnim knjigama, zapravo, je li to privatno, mislim da je privatno, pa prvo kažem, ne znam, ali možemo provjeriti da li tu postoji ili postoji kao javni put, i ako je postojao, da li sad postoji mogućnost, s obzirom da je taj put sad u posjedu privatnom, ako je bio ili jest, jednostavno ne znam, možemo provjeriti čisto na katastru i zemljišniku o čemu se tu radi, da li je sve sukladno privatnom vlasništvu. A drugo pitanje je bilo za autobuse. Ministarstvo prometa ima svoju inspekciju, koja još uvijek djeluje pod Ministarstvom prometa, i u našoj županiji ima dva inspektora. Ta dva inspektora su zadužena za problematiku autobusa i njihovog prometovanja. Nisu naši prometni redari. Oni zapravo ne smiju, ne mogu zaustaviti autobuse ili kompletno put ili nešto slično raditi.

Isto tako, znam da ta dva prometna inspektora znaju povremeno, koliko često ne znam, ali znaju povremeno upravo raditi takvu vrstu aktivnosti, to jest provjeravati da li međugradski autobusi prolaze kroz Ulicu Grada Zvonimira ili pak kako je određeno, idu okolo kroz Ulicu Grada Ozolina. Gospodine Luci ću? Samo jednu dopunu, znači, kad sam pitao gradonačelnika, mi smo zadnjih 4-5 godina upozoravali pismeno, i to je pismeno poslali načelniku policijske uprave i djelatnicima prometne policije, da oni kontroliraju autobuse koji prometuju među županijama, među gradovima, među naseljema. Znači, u gradu imaju postavljeni prometni znakovi da autobusi ne smiju ući, niti u Nivcama, niti smiju ući dalje od kolodvora. Znači, oni moraju ići magistralom i ovamo na Vukovarsku ulicu i doći do autobusnog kolodvora. Prije mjesec dana na sastanku sa djelatnicima policijske uprave sam to naglasio. Nismo im sad poslali pismeno, ali možemo im poslati pismeno. Ja imam tamo u kompjuteru da smo svake godine slali policijskoj upravi i prometnim inspektorima ovaj podatak, što će vijećnik pitati. Hvala. Gospodin Zmijanović, sljedeće vijećniku pitanje. Čujte, to ćete odgovoriti na nekom međusobnom razgovoru, ovaj, nemamo komunikacije između vijećništva i njihovih replika između sebe, je li, to je jednostavno. Dali ste repliku svima, praktički, a meni ne dajete mogućnost da odgovorim na pitanje. Kolega Marenci, kolega Marenci, ako ste javno prozvani, imate sad mogućnost da zaštitite svoja prava koja su eventualno ugrožena u nekom drugom vidu.

Ali kažem, dopustimo li, opet, opet izlazimo, već smo načeli ovaj aktualni sat koji je pomalo protekao, i jednim dijelom i vašom zaslugom, pa ajmo to zaključiti bez daljnjih otvaranja diskusije. Kolega Zmijanović? Je, je, otišao je. Ovaj, pitanje, a nastavno na ovo što je gospodin Milet rekao. Dakle, Drvarska ulica u Srnici je na turističkim kartama i GPS-u prikazana kao ulica s koje se može izaći dolje na rivu. Znači, da se može doći na vodu. Međutim, to nije moguće, i turisti tamo zapinju, dolaze, gube se i tako dalje, i tako dalje. To je, dakle, status te, status te ulice je moje pitanje, i da li se može ostvariti komunikacija fizička s te ulice dolje na rivu, je li. To je prvo, prvo pitanje. A drugo je, naravno, pitanje svih koji žive na Gornjici, imaju problem sa,

s svima i fekalijama njihovim. To je, naravno, pitanje pristojnosti vlasnika i vlasa, ali nešto se treba napraviti, to je kolotečina. Hvala. Imamo li odgovora od nadležnih? Nećemo valjda ostati na retoričkom pitanju, kolega Lucić? Znamo mi, taj problem nije samo na Gornjici, taj problem imamo i u Varoši, imamo u Skopljencu, imamo na više mjesta. Mi smo, mislim da je to bilo već riječ i prošle godine, par puta sa policijom i policijskim radnicima izlazili komunalni redari da bi legitimirali vlasnike onih, vlasnike onih pasa koji neprimjereno, znači, šetaju bez povodca i oni čišćuju javne površine. Baš ti izlasci, kao da oni osjete da nije bilo prekršaja. Inače, oni njih puštaju uvečer, u 10 sati navečer, i to je problem. Tu mogu puno pomoći i sami susjedi. Jer svaki susjed zna kad njegov susjed ima psa ili kojeg ribara pušta van. I nama bi trebala tu pomoć, pomoć ljudi koji ne samo što nas nazovu, i oni kažu da ne žele se predstaviti, ne žele sutra to potvrditi, ne žele potpisati zapisnik. Znači, tu je neophodna pomoć građana da bi mi mogli tu nešto više napraviti u tome pravcu. Hvala. Kolega gradonačelnik, izvolite. Neću ja to komentirati, ja ću samo javno reći. Tu je direktor Zelenog rada i poručnik za komunalne poslove, da mi puno ne bi etiketirali, prozivali građane da se međusobno slikaju, oni sami neka to odluče.

Ja javno dajem nalog da čistači ulica pokupe izmet kućnih ljubimaca, tako da to naiđu. Mislim da je to naša obveza, a prizivanje svijesti i savjesti, kao što je u slučaju otpada, to je jedna dugoročna priča i trajat će to jako, jako dugo. Hvala. S ovim smo zaključili aktualni sat, koji je trajao nešto malo duže, ali u duhu tolerancije, tako će biti i ubuduće. Zahvaljujem vam na ovome dijelu rasprave.