Dva mandata doktora Burića: anamneza

Aktualni gradonačelnik Željko Burić uživa veliku podršku javnosti i smiješi mu se i treći mandat za redom na čelu Šibenika. Argumentacija je uvijek ista, on je “puno gradio i napravio”. To je zasigurno istina, puno pomaka je bilo, ali probajmo ipak malo prokomentirati kako je došlo do toga i probati razlučiti je li to sve rezultat sretnih okolnosti da se toliko gradilo, te bi li bilo vrlo slično da je bio njegov prethodnik na vlasti.

Bez EU novca Burić ne bi uživao toliku popularnost

Željko Burić u Šibeniku dobija izbore sa svega 406 glasova više od SDP-ovog Ante Županovića i to u najboljem mogućem trenutku – mjesec i pol prije službenog ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. godine, kad je i turizam u Šibeniku doživio nezapamćeni rast. Ulazak u Uniju znači i otvaranje pipe zvani EU fondovi. Gradonačelnik je upregnuo birokrate u Krešimirovom domu i štancaju prijave na projekte. Nije bitno što, mogu biti trokuti, četverokuti, tvrđave, samo piši, samo da se neka lova dobija i da se u grad slijeva slatki porezni novac Europe. Od većine tih mega projekata mi građani ne vidimo previše koristi.

EU fondovi inače ne pokriju cijelu svotu projekta, nego nekih 80% ili manje, ovisi o vrsti natječaja, o vrsti projekta. To znači kad se aktualni gradonačelnik razbacuje sa stotinama milijuna kuna koje je Europa “dala”, zaboravi spomenuti da od svih tih cifri treba imati na umu da Grad Šibenik mora sudjelovati u trošku od 20% ili tu negdje, a taj postotak od stotina milijuna ispadne jako puno. Šibenski proračun je u najboljem slučaju skroman, odakle novci za sve to? Zaduživanje.

Od 2015. Željko Burić počinje malo po malo zaduživati Grad, uz jedinu iznimku 2018. Zaduživanje može biti opravdano ako ga prati rast prihoda. Po javno dostupnim podacima dug se povećava, a prihodi se ne povećavaju istim tempom. Građani vide da se radi na sve strane, a malo tko pita odakle 20% za sve te silne multi-milijunske projekte. Novac se obrće kroz lokalne pomno odabrane firme koje lijepo zarađuju, a mi i naši unuci ćemo plaćati rate i raskošni mramor bankama od kamata. Tu gradonačelnik nema puno odgovornosti, ako se dogodi da Grad Šibenik jedva otplaćuje i grca od rata on će već biti u mirovini, i neće biti na prosjačkom štapu, za to se ne morate brinuti.

Žičare, kamere

Grad Šibenik se u zadnjoj kreditčini realiziranoj prije mjesec-dva zadužio za dodatnih 27 milijuna kuna. Od tog novca je oko 13 milijuna kuna predodređeno za sveopću kamerizaciju Šibenika. Burić i Mileta govore da će to pridonijeti sigurnosti građana, a onda u istoj rečenici kažu da je Šibenik siguran grad, jer kako bi to izgledalo da je nesiguran dok su oni na vlasti? Zašto onda stavljaju 230 kamera na čak 74 lokacije kroz grad?

Tema kamera je prije svega tema modernog doba i pitanje privatnosti. Kamere su u bankama, dućanima, parkiralištima, čak i u kafićima. To je jedan nezaustavljiv proces, sama činjenica da smo toliko dugo odolijevali da se pokriju javne površine je začuđujuća.

Gradonačelnik Burić, kako on voli reći ima jednu sjajnu priču – žičare! Planira izgraditi besmislene žičare između tvrđava, pretavarajući Šibenik u luna park, sve da bi se interesne skupine mogle naplaćivati i izvlačiti novac i da dospije na naslovnice medija kao grad koji je napravio žičaru i trajno ruvinjao vizuru na koju Šibenčani inače jako pate. Taj idiotizam od ideje košta nekih “skromnih” 50 milijuna kuna, a znate kako to ide, bit će samo skuplje. Napovrh svega, još su toliko bezobrazni da spominju kako će to uvelike riješiti prometne probleme kroz grad što je očita glupost, kad se samo razmisli koliko grada bi žičara pokrivala. Zanimljivo, u svim svojim nedavnim obraćanjima javnosti je to vješto izbjegao reći, zna dobro da je tema polarizirajuća i da veliki broj građana uopće ne podržava ovo.

Nije sve loše – Poljana

Željko Burić je uspio nemoguće, jednom za svagda maknuti parkirane automobile s Poljane. To je prije svega političko pitanje, jer je naš najveći trg već četiri desetljeća parkiralište. SDP-ova gradska vlast je davne 2011. izradila projekt garaže i rekonstrukcije trga, a HDZ s Burićem na čelu ga je 2018. počeo provoditi. Izbacivanje automobila se nije moglo učini bez parkinga na istom mjestu. Tako je niknula garaža od čak 3 podzemne etaže, triput više od originalnog plana, trinaest metara se dubila šibenska stina, a koštala je barem 25 milijuna kuna. Tu nema EU fondova, to je sve Gradski parking financirao kroz kredit od 12 godina uz kamatnu stopu od 1,75%.

Sama Poljana, ono što smo na kraju čekali je lijepa. “Nova Poljana je prelijepa” – izjavio je prkosno gradonačelnik kad su pljuštale kritike javnosti zbog plavljenja garaže nakon 10 minuta malo jače kiše, a uz njegov bok dogradonačelnik Danijel Mileta grmi o hidrauličkim branama kao konačno rješenje katastrofalno postavljenog ulaza u garažu. Gradonačelnik je 100% u pravu, Poljana je lijepo napravljena, ima se gdje za sjesti, hlad od sunca i konačno nema automobila na trgu. Možemo govoriti što god hoćemo, ali Burić je to zaista izveo, tu sramotu da nam je automobilski parking na glavnom trgu nakon 40 godina je uspio razriješiti. To zaista je sjajna priča, tu zaslugu mu nitko ne može i ne treba osporavati.

Aglomeracija – projekt na razini države i EU, ništa jedinstveno za Šibenik

Aglomeracija je odličan projekt, EU fondovi upotrijebljeni za nešto istinski dobro i potrebno. Temeljita rekonstrukcija vodovodne i odvodne mreže, jako puno kućanstava spojeno po prvi put na kanalizaciju. Previše ljudi ima septičke jame koje “ne treba prazniti”, a zapravo se lagano izlijeva u more gdje se svi mi kupamo, to se konačno promijenilo s novim sustavom. Slično kao i s drugim fondovima EU, Grad Šibenik je itekako sudjelovao. Ovaj projekt teži oko 400 milijuna kuna, EU pokriva 68.5%, država 23.2%, a Šibenik sa “samo” 8.3%, a i to ispada vrtoglavih 32.95 milijuna kuna.

Uguglajte aglomeracija Hrvatska i vidjet ćete da gomila gradova radi potpuno istu stvar, nije gradonačelnik ništa tu posebno pridonio, samo je potpisao gdje je trebalo. To je projekt na razini države i Europske Unije da se popravi sad već prilično zastarjela vodovodna i odvodna infrastruktura.

Ignoriranje apela za sigurnost djece u prometu

O Vidicima i generalno lošem položaju pješaka u prometu u Šibeniku smo pisali bezbroj puta, a gradonačelnik Burić se na ovoj fronti baš nije proslavio. Ne i ne je odgovor na moljenje gradskih institucija i gradonačelnika osobno da se održavaju nogostupi prohodnim za sve pješake, a mislimo da uputa dolazi “odozgor”, tj. od samog Burića. Jasno, gradonačelnik pošalje Antu Nakića, pročelnika komunalaca kad treba javnosti dati skandalozni odgovor da se neće učiniti ispravna stvar za dobrobit djece i svih pješaka, uklanjati ili kažnjavati automobili na nogostupu koji blokiraju svima prolaz. Zašto toliko odbijaju provoditi Odluke Grada Šibenika i važeće zakone Republike Hrvatske ostaje nejasno, osim možda da se ne žele zamjeriti šačici vozača koji parkiraju opasno i nepropisno? Krajnje neodgovorno postupanje i gradonačelniku Buriću osobno na dušu.

TEF

Gradonačelnik često spominje TEF, da je pokrenuo tu sjajnu priču. SDP je odradio većinu posla očistivši skoro cijeli prostor od famozne troske i drugih materijala prebacivši to sve u Ravne Kotare skoro pa doslovno nekom u dvorište. Raspad TEF-a je značio brojne imovinsko-pravne zavrzlame, te se godinama čekalo da država odluči što će s tim. Država i Grad Šibenik su se dogovorili konačno prije nekih godinu dana, dugovanje je pretočeno u udjele vlasništva firme Batižele i tako sad sve stoji dok se grad tu ne počne širiti. Realno, pitanje koliko bi bilo koji gradonačelnik imao utjecaja na cijelu stvar, to bi se kotrljalo i samo od sebe.

Kružni tokovi, ogromne petlje

Dogradonačelnik Mileta se često hvali za medije kako su oni “izgradili” čvor na Meterizama, sad se gradi čvor u Rokićima, brzo će Njivice. Istina, to su sve jako hvale vrijedni i potrebni projekti za Šibenik, ali isto tako treba uzeti u obzir da te troškove pokrivaju Hrvatske ceste i čestitamo, uspješno ste izlobirali nešto u Zagrebu da se odrade stvari koje su davno trebale biti. To se zove politika i to vam je doslovno osnovni posao.

Gradski proračun je umjetno napuhan

Proračun raste svake godine, trenutno je na 400 i nešto milijuna kuna, debelo prenapuhan i prepun projekata i troškova koji se iz godine u godine besramno kopiraju, tipa biciklističke staze, rješavanje ulica u Njivicama, gomile i gomile stavki imaju istu sudbinu iz godine u godinu. Na takav način nije problem napuhati proračun, a realnija procjena proračuna, tj. onog što se na koncu i izvrši je negdje oko 200 milijuna, ako i toliko. Od toga je komunalnih projekata malo, najviše odlazi na plaće i održavanje sustava. Čovjek se stvarno mora zapitati koliko misle jednu te istu foru koristiti?

Glas za Burića, da ili ne?

HDZ je odavno ispleo veliku mrežu glasača, ljudi koji ovise financijski ili drukčije o stožernoj stranci, zna se tko, zašto i kako glasa. Dobar dio ljudi neće ni gledati tko je na listi, tko je kandidat nego će glasati za svoju omiljenu stranku kao da navijaju za nogometnu ili košarkašku momčad. Sve i da je kandidat netko imena Lucifer Djecožderač, zaokružit će ako je pod strankom za koju nekritički po stoti put glasaju, koja je da je.

Osam godina vladanja i upravljanja javnim novcem je već dosta vremena, ljudska priroda je takva kakva je kad se raspolaže s tolikim novcem, regularna promjena vodstva je poželjna. Svi ti mega projekti mogu nastaviti i s nekim drugim, a izbora ima zbilja u svim smjerovima. Argument kad bi samo svi izašli na izbore je izlizan i nekonstruktivan, nezanemarivi dio glasača jednostavno ne izađe jer smatra da je potpuno besmisleno glasati i da se ništa neće promijeniti sve i da dođe netko drugi na vlast, pogotovo kad su u pitanju lokalni izbori. Postoji i koordinacijski problem, gdje pojedinac za sebe ne vidi kao faktor, a takvih pojedinaca je kudikamo više nego onih koji slijepo glasaju za svoje favorite.

Tko je glavni protukandidat?

Najozbiljnija prijetnja je Tonči Restović iz redova SDP-a, koji ima ozbiljnu kampanju, kojem je stalo do bitne komunalne infrastrukture i cilja aktivirati mlađe glasače putem socijalnih mreža. Svježe i mlađe lice koji jedini ima neku nadu uz mašineriju druge po veličini stranke u Hrvatskoj da svrgne Burića na izborima. Živimo u netipičnim vremenima gledano kroz prizmu cijele ljudske povijesti gdje pojedinac ima priliku dati svoje mišljenje tko bi trebao voditi i ono još važnije – smjena vlasti je moguća bez rijeke krvi. Ako zbog ničeg drugog, samo zato bi trebalo izaći na izbore.